U davna vremena smatrao se hranom za stoku. Ali, naišla je glad tako velika, da su ljudi morali ozbiljno da odluče, hoće li poklati svoju stoku ili podijeliti ga s njom....

Rogač ili roščić (Ceratonia siliqua) je zimzelena biljka, drvo ili žbun, podrijetlom s Mediterana. Gaji se od davnina, a veoma je cijenjen zbog svojih plodova. Drvo ima glatku koru bez obzira na starost biljke, listovi su perasti, plod je mahuna koja kada sazri može još dugo ostati jestiva. Koristi se za ishranu stoke i ljudi.

Cvjeta od rujna do listopada, neupadljivim cvjetovima, grupiranim u cvasti. Drvo počinje davati plodove s osam godina, punu produktivnost dostiže oko 100. godine, a živi i do 200 godina. Sjeme je mrko, crvenkastosmeđe, vrlo tvrdo, glatko i sjajno, dugo od 8 do 12 milimetara, široko do osam milimetara, u kilogram staje 5.000 zrna i upravo ono je važno za sudbinu cijele biljke.

Mjera za zlato

Drevni bliskoistočni narodi utvrdili su kako je sjeme rogača - uvijek iste težine. Zato su uveli običaj masu zlata i dragog kamenja mjeriti rogačevim sjemenom. I starogrčki naziv za rogačevo sjeme - keration - poslužio je za nastanak riječi "karat", kojim se mjeri čistoća zlata.

Rimski novčić solidus (od zlata) imao je težinu 24 sjemenke rogača, zato se za najčistije zlato kaže kako je "dvadeset četvero karatno". Iako nije dokazano, postoje indicije kako je sjeme rogača služilo kao novac u veoma dalekoj prošlosti.

Ima sve potrebno za zdravlje

Rogač je mahunarka sa slatkom pulpom, bogatom vlaknima, mineralima i vitaminima. Sadrži ugljične hidrate, među njima glukozu i fruktozu, vlakna, vitamine A, B1, B2, B3, B6, B9, C i E, minerale mangan, kalcijum, bakar, kalijum, magnezijum, cink i selen. Sadrži prirodne antioksidanse koji pomažu u borbi protiv kroničnih bolesti.

Ukratko, ima sve što je potrebno za ljudsko zdravlje i u tom smislu je jednako vrijedan kao zlato, ako ne i vrijedniji. Jača imunitet. Olakšava probleme sa varenjem. Čuva zdravlje srca. Regulira razinu šećera u krvi. Prema vjerovanju, usporava starenje i čisti zube. Pri tom je prijatan za svakodnevnu upotrebu, bogatog mirisa i blagog slatkog okusa, zbog čega se od davnina koristio kao zaslađivač.

Samljeven u prah, jednostavno se uključuje u ishranu, uspješno mijenja kavu, čokoladu i kakao u kolačima, kao dodatak tjesteninama ili razmućen u mlijeku ili jogurtu.

Zapaženo je povoljno djelovanje čak i na osobe s alergijama na mahunarke. Ishrana rogačom spominje se i u Bibliji, u priči o bludnom sinu.

Što kažu legende?

Najviše rogača na svijetu proizvodi Portugal, a značajne količine stižu iz Maroka, Turske i Grčke. Još antički Grci su nosili sa sobom rogačevo sjeme na sva svoja putovanja i tako proširili ovu kulturu najprije po Sredozemlju, a kasnije i po svijetu. Uzgaja se i u Hercegovini i dodaje ne samo jelima nego i rakiji. O poštovanju koje rogač uživa kod poljoprivrednika svjedoče prezimena Rogač i Roščić. Ova biljka nije zastupljena u mnogo vjerovanja, osim onog da je moćan afrodizijak.

Postoji legenda u vezi sa tim kako je uopće ušao u ljudsku ishranu. Sve verzije su suglasne u jednom u davna vremena rogač se smatrao hranom za stoku. Ali, naišla je glad tako velika, da su ljudi morali ozbiljno da odluče, hoće li poklati svoju stoku ili podijeliti rogač sa njom. Kad su, u početku vrlo sumnjičavo, počeli jesti rogač, prijatno su se iznenadili okusom i djelovanjem.

Tako se ova namirnica počela dodavati finim jelima i kolačima i ugled joj je značajno porastao. Nema smetnje da se na stolu nalazi češće nego što je to do sada bio slučaj.

Agroklub | Manager.ba