Promaknuće se u poslovnom svijetu i dalje tretira kao univerzalna nagrada - dokaz kako ste uspjeli, kako vas vide i kako vas cijene. Viša plaća, bolja titula, veći utjecaj. I, barem na papiru, logičan sljedeći korak. 

No u praksi mnogi ljudi dožive nešto sasvim drugo - promaknuće kao gubitak. Gubitak vremena, energije, smisla. Ponekad i gubitak sebe.

Ovu tihu krizu potvrđuju i globalni trendovi. Wall Street Journal, pozivajući se na Gallupova istraživanja, upozorava kako se najveći pad angažiranosti bilježi upravo kod onih koji su napredovali.

Menadžerske uloge, umjesto očekivanog ispunjenja, često donose nerazmjeran pritisak i složena očekivanja koja ne prati odgovarajuća podrška. U takvim okolnostima viša se pozicija u stvarnosti doživljava više kao kazna nego kao uspjeh.

Kada uspjeh postane stres

Postoji jedna zabluda koju kompanije obožavaju. Ako je netko izvrstan u poslu, bit će izvrstan i kao menadžer. Adam Grant brutalno je  objasnio kako nagrada za individualni učinak promaknućem u menadžera, na kraju promiče ljude koji nisu ni motivirani ni spremni voditi druge.

Drugim riječima, mnogi zaposlenici, umjesto uživanja u svojoj novoj poziciji, osjećaju se gurnuti u ulogu koja ih iscrpljuje i koja ne odgovara njihovim dotadašnjim vještinama ili željama.

Laurence J. Peter objasnio je mehanizam koji i danas funkcionira savršeno. Ljudi se u hijerarhijama promiču na temelju uspjeha u prethodnoj ulozi, sve dok ne dođu do pozicije koja zahtijeva vještine koje nemaju.

U prijevodu: najbolji specijalist postane osrednji ili nesretan menadžer. Ne zato što je slab, već zato što su to dvije različite profesije. Rad u ekspertizi daje osjećaj kontrole, fokusa i jasnog doprinosa, dok menadžment znači neizvjesnost, sukobe, emocionalni rad i odgovornost za rezultate drugih.

Upravo zato promaknuće često znači prestanak rada onoga u čemu ste dobri i što volite, a zauzvrat dobijete ulogu koju niste birali iz strasti, nego iz očekivanja.

Ovaj fenomen dovodi do frustracija, smanjenog zadovoljstva poslom i, što je najgore, gubitka motivacije.

Gubitak smisla u novoj ulozi

Za mnoge zaposlenike gubitak smisla koji dolazi s promaknućem može biti najteži dio.

Primjerice, zaposlenici koji su prepoznati kao stručnjaci u svom području i koji su uživali u svakodnevnoj rutini često se suočavaju s prelaskom na administrativne, menadžerske ili organizacijske zadatke.

Umjesto rada s vidljivim rezultatom, dan se pretvara u KPI-je, statusne izvještaje, proračune, procjene učinka drugih, tuđe frustracije i krizne situacije.

Ova tranzicija može dovesti do gubitka kontrole nad poslom koji je bio glavna motivacija za napredovanje. Uloga menadžera ili nadređenog često je ispunjena stresom i internim politikama, zbog čega zaposlenici požele vratiti se prethodnom, manje stresnom poslu.

Tada nastaje paradoks. Imate veću plaću, ali manji osjećaj vrijednosti. Promaknuće izvana izgleda kao dobitak, a iznutra kao osiromašenje.

Izgaranje nije slabost

Kada promaknuće dođe bez podrške, edukacije i realnih očekivanja, često vodi u izgaranje. 

Christina Maslach, jedna od ključnih autorica u istraživanju izgaranja, opisuje ga kao dugotrajan odgovor na kronične emocionalne i interpersonalne stresore na poslu.

Maslach posebno izdvaja iscrpljenost, cinizam ili emocionalnu distancu te osjećaj neučinkovitosti. Upravo se ta kombinacija često pojavljuje kod ljudi koji se "popnu" stepenicu više, a potom počnu osjećati kako više ne upravljaju vlastitim životom, nego se samo snalaze iz dana u dan.

Izolacija kao najskuplji dio titule

Promaknuće često mijenja odnose. Jučerašnji kolege postaju "tim", a vi osoba koja procjenjuje, odlučuje i mjeri. Odjednom ne možete sve reći, morate paziti što slušate i vrlo brzo postajete netko kome se drugi prilagođavaju.

Viša pozicija često dolazi s većim opterećenjem i složenijim odnosima, a taj pritisak menadžeri nerijetko nose sami. To stvara osjećaj izolacije kakav ranije nisu imali. Izolacija nije trivijalna - ona pojačava stres, ubrzava izgaranje i stvara osjećaj kako ste ostali sami s odgovornošću.

Zašto sve manje ljudi želi biti menadžer?

Viša pozicija često donosi više pritiska nego slobode te osjećaj kako odgovornost raste brže od podrške. To je važan signal vremena.

Istraživanja pokazuju kako je samo 38% individualnih suradnika zainteresirano preuzeti menadžersku ulogu, a 62% bi radije ostalo u ulozi eksperta.

Ljudi ne bježe od rasta, već od rasta koji nalikuje kazni: više posla, više emocionalnog napora, često tek malo više novca i mnogo više odgovornosti.

Kako prepoznati kada promaknuće postane teret?

Ako osjećaš kako te nova uloga više iscrpljuje nego što ti daje, to je važan znak. Jedan od prvih simptoma je kako više ne radiš ono u čemu si bio dobar. Kako bi se izbjegla ova zamka, važno je prepoznati sljedeće znakove:

Gubitak motivacije i entuzijazma
Ako se osjećaš manje inspirirano za obavljanje novih zadataka, možda je vrijeme za preispitivanje uloge.

Povećanje stresa i napetosti
Ako svakodnevne obveze izazivaju prekomjeran stres i utječu na zdravlje, to može biti znak da nova pozicija nije za tebe.

Nedostatak podrške ili edukacije
Ako kompanija ne osigurava odgovarajuće resurse i obuku za novu poziciju, lako se javlja osjećaj preopterećenosti i nespremnosti. Jedan od najčešćih uzroka je i činjenica kako ljudi preuzimaju menadžerske pozicije bez ikakve pripreme.

Gallup u izvješću navodi kako je manje od polovice menadžera na globalnoj razini, točnije 44%, imalo menadžersku obuku. To znači kako veliki broj ljudi postaje menadžer usput, bez strukture, podrške i jasnih očekivanja.

Izolacija od kolega

Nova uloga udaljava te od prijašnjih kolega i prijatelja, a to može dovesti do emocionalnog nezadovoljstva.

Što možeš učiniti prije nego što ti promaknuće naruši zdravlje?

Prije nego što prihvaćanja promaknuća, vrijedi postaviti nekoliko pitanja koja zvuče jednostavno, ali čine veliku razliku.

Primjerice: što točno postaje moj svakodnevni posao? Koliko ljudi vodim i koja je moja stvarna odgovornost? Tko me educira u prvih 90 dana? Zadržavam li dio ekspertnog rada ili iz njega izlazim u cijelosti? I naposljetku, što znači uspjeh u ovoj ulozi i tko ga mjeri?

Ako promaknuće već traje, a osjećaš kako te iscrpljuje, važno je pregovarati o uvjetima, ne samo o plaći. Najčešća pogreška jest prihvaćanje titule i povišice bez traženja resursa, proračuna, edukacije, autonomije i realnog opsega posla. Bez toga promaknuće ostaje samo formalna promjena s većim računom.

U zrelijim sustavima rast ne znači samo "gore", nego i ekspertnu vertikalu, mentorstvo, projektno vodstvo ili kombinirane uloge. Upravo je to bit Grantove poruke: kompanije moraju imati više putanja napredovanja, a ne samo jednu.

Promaknuće na poslu može biti koristan i uzbudljiv korak, ali samo ako dolazi uz odgovarajuću podršku, edukaciju i jasno definirane ciljeve.

Kada promaknuće postane teret, važno je na vrijeme prepoznati znakove i reagirati kako bi se sačuvali profesionalni entuzijazam i mentalno zdravlje.

Izvor: Bonitet
Prijevod i prilagodba: Manager.ba