Svaki put kada odbijete nevažan sastanak, besmisleno izvješće ili prekomjernu obvezu, ulažete to vrijeme u inovacije, strategiju i vlastito mentalno zdravlje.
Vaše "da" vrijedi samo onoliko koliko ste puta spremni izgovoriti "ne". Ako pristajete na svaki sastanak, svaki projekt i svaki zahtjev kolega, zapravo niste ljubazni niti agilni – nego ste neusredotočeni.
Tu je brutalnu istinu najbolje sažeo Warren Buffett, jedan od najuspješnijih investitora svih vremena, svojom poznatom opaskom: "Razlika između uspješnih i vrlo uspješnih ljudi jest u tome što vrlo uspješni ljudi kažu ne gotovo svemu."
Zašto se bojimo odbiti?
Većina profesionalaca živi u uvjerenju kako će jedno "ne" srušiti godinama građenu reputaciju. Međutim, profesorica Vanessa Bohns sa Sveučilišta Cornell, kroz svoja istraživanja društvenog utjecaja, pokazuje kako sustavno precjenjujemo negativne posljedice odbijanja.
Njezin rad otkriva kako je naš strah od osude nerazmjerno veći od stvarne reakcije okoline. Bohns je kroz niz eksperimenata potvrdila kako ljudi kojima kažemo "ne" imaju mnogo više razumijevanja nego što pretpostavljamo.
Dok vlastito odbijanje doživljavamo kao potencijalni sukob ili dokaz neprofesionalnosti, druga ga strana najčešće percipira kao jednostavnu, racionalnu informaciju o našim trenutačnim kapacitetima.
Strah od odbijanja evolucijski je atavizam koji u suvremenom poslovanju postaje prepreka produktivnosti: onaj tko uvijek kaže "da" prestaje biti suradnik i postaje resurs koji se podrazumijeva.
Zamka Grega McKeowna
Greg McKeown, autor koncepta esencijalizma, u svojoj analizi paradoksa uspjeha objašnjava zašto su upravo najuspješniji ljudi najpodložniji sagorijevanju. Putanja izgleda ovako:
- Usmjereni ste na jednu stvar i postajete uspješni.
- Uspjeh vam donosi reputaciju "osobe koja završava posao".
- Dobivate mnoštvo novih ponuda i prilika.
- Pokušavate prihvatiti sve, što rasipa vašu energiju.
- Vaš doprinos postaje marginalan na svim područjima.
McKeown tvrdi kako bez jasne vještine postavljanja granica vaš uspjeh postaje katalizator vlastitog neuspjeha. Najveći napredak često počinje jednim "ne".
Esencijalizam nije raditi više u kraćem vremenu, nego raditi samo prave stvari.
Kako pomagati drugima, a ne postati otirač
Psiholog s Whartona Adam Grant u svojoj studiji o dinamici davanja i uzimanja pravi jasnu razliku između dviju vrsta ljudi koji pomažu drugima.
Neodrživi pružatelji (Selfless Givers): Oni koji svakom kolegi kažu "da", žrtvujući vlastite prioritete. Grant pokazuje kako pružatelj bez granica često završavaju na dnu ljestvice uspjeha. Ne zato što su manje sposobni, nego zato što troše previše resursa na tuđe zahtjeve i ne stižu dovršiti vlastite ključne zadatke, što s vremenom vodi kroničnom stresu i profesionalnom zaostatku.
Strateški pružatelji (Otherish Givers): Oni koji su spremni pomoći, ali uz jasne uvjete i granice. Znaju kada treba reći "ne" kako bi zaštitili vrijeme potrebno za primarni rad.
Grant zaključuje kako su najuspješniji lideri upravo strateški pružatelji. Oni ne odbijaju ljude, nego zadatke niske vrijednosti, kako bi sačuvali energiju za projekte visokog učinka.
Porozne granice i korporativna ogorčenost
Nedra Glover Tawwab, vodeća stručnjakinja za psihologiju granica, ističe kako su porozne granice, nemogućnost reći "ne", glavni izvor tihe ogorčenosti u timovima. Kada zaposlenik ili menadžer ne postavi granicu, ne prestaje raditi, ali počinje zamjerati kolegama, klijentima ili tvrtki.
Ta pasivna agresija i kronično nezadovoljstvo često narušavaju moral i pridonose lošoj korporativnoj kulturi, što se u praksi prepoznaje kao jedan od tipičnih obrazaca toksičnih radnih okruženja. Postavljanje granica zapravo je čin profesionalne ljubaznosti. Jasno pokazujete što je moguće, čime sprječavate nerealna očekivanja i kasnija razočaranja.
Liderska odgovornost: kultura, a ne samo vještina
Ključno je da lideri shvate kako se vještina postavljanja granica ne uči na seminaru, nego se preuzima iz kulture. Ako lider šalje e-mailove u 22 sata, implicitno ruši granice svojega tima, bez obzira na to što piše u HR priručniku.
Podaci Gallupa za 2024./2025. godinu govore kako zaposlenici koji osjećaju autonomiju nad vlastitim vremenom i imaju prostor za postavljanje granica imaju znatno manji rizik od sagorijevanja. Gallup navodi i do 43% manju vjerojatnost izraženog burnouta kod zaposlenika koji imaju veću kontrolu nad time što rade, kada rade i koliko vremena na to troše.
Investicija u "ne"
Svaki put kada odbijete nevažan sastanak, besmisleno izvješće ili prekomjernu obvezu, ulažete to vrijeme u inovacije, strategiju i vlastito mentalno zdravlje.
U svijetu u kojem svi pokušavaju raditi sve, pobijedit će oni koji imaju hrabrosti raditi - manje.
Izvor: Bonitet
Prijevod i prilagodba: Manager.ba
