kolumna

U svijetu u kojem vlada znanje oni su ključno vezivno tkivo, oni koji pokreću sve - podučavaju, inspiriraju i potiču. Bez njih ne bi bilo Silicijske doline, a ima ih i oko nas...

Piše: Andrea Knez Karačić

Još uvijek se sjećam svojih odlazaka u vrtić. Baka bi me svako jutro uvela u autobus, a tamo bi me dočekao vozač Miško. Posjeli bi me na onaj mali stolić na kojem se prodaju karte kako bih što bolje vidjela van i počela je naša igra.

Veleposlanica Francuske u Bosni i Hercegovini, Christine Toudic, napisala je kolumnu posvećenu izgradnji novog svjetskog financijskog sustava.

Međunarodna financijska arhitektura, naslijeđena iz poslijeratnog perioda, više ne daje zadovoljavajuće odgovore na produbljivanje nejednakosti, klimatske izazove, eroziju biodiverziteta i izazove javnog zdravstva koji obilježavaju 21. stoljeće.

Putanja kinesko-američkih odnosa postala je prošle godine neosporna: Sjedinjene Američke Države i Kina idu prema značajnom, iako ne potpunom razdvajanju

Piše: Michael Spence 
Project Syndicate | Poslovni dnevnik

Suočavamo se ne samo s najgorim u 1970-ima (negativni agregatni šokovi opskrbe), već i s najgorim u razdoblju 2007.-2008. (opasno visoki omjeri duga) i najgorim u 1930-ima.

Autor: Nouriel Roubini, Poslovni dnevnik

Povratna informacija o radnom učinku – termin koji na papiru zvuči vrlo profesionalno i otmjeno, dok u stvarnosti često izaziva “buru” emocija, te je uzrokom nemalog broja konflikata na radnom mjestu. Bez njega naš vlastiti profesionalni razvoj gotovo pa nije moguć, a opet nema osobe kojoj je svejedno čuti nedostatke u njegovoj ili njenoj radnoj izvedbi.

„Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.“ (M. Selimović) 

Kada bi pitali pedeset svojih prijatelja ili  kolega jesu li dobri komunikatori, vjerojatno bi ih pedeset odgovorilo potvrdno.

U stvarnosti, svi mi imamo prostora za unaprjeđenje naših komunikacijskih vještina, koliko god bili sigurni da to možda nije tako.

Nadajući se da se nećete prepoznati u puno njih, navodim neke od najčešćih razloga nezadovoljstva zaposlenika, a samim tim i smanjenja radnog učinka i biranja stava "Tu sam dok ne nađem nešto bolje":

Za Manager.ba piše kolumnistica Anita Lukenda Mlinac, mag.oec. 

Tek što smo proslavili početak nove godine, proslavili ženska prava i Dan rada obilježili neradom, približava nam se i ono doba godine koje se zove „sezona godišnjih odmora“. Drugo ime je i „ono vrijeme kada krene posao“. Kako god okreneš, jedno isključuje drugo. 

Ne može i odmor i krenuo posao. Biće da može.

Od kada je svijeta i vijeka, u vrijeme kada ima najviše posla – najviše se odmara. Ne znam kako, ali tako je. A, i ne bi baš da analiziram. Neke stvari samo prihvatimo takve kakve su. 

Adventsko vrijeme polako ali sigurno ostavljamo iza nas, te se lagano oporavljamo od sveprisutnog blagdanskog ludila kojem smo bili svjedoci posljednjih nekoliko tjedana. Ta silna količina hrane koju smo pojeli, novaca koje smo potrošili na božićne poklone, te propagandnih poruka i materijala kojima smo bili izloženi, na nas su zasigurno ostavili barem nekakav utjecaj. Koliko god nam se taj utjecaj na prvu činio dobrim i pozitivnim, nerijetka je pojava da božićno ludio i entuzijazam ubrzo nakon završetka blagdana prerastu u post-božićnu depresiju.

Odgovor na pitanje zašto se matcha (mača) čaj ubraja u najtraženije, najskuplje i najdragocjenije čajeve sigurno leži u tradiciji njegove berbe, načinu obrade i moćnim nutritivnim sastojcima. 

Listovi mača čaja se ubiru i do 20 dana prije glavne berbe čaja, ali ne svi listovi nego samo listovi koji su bili uzgajani daleko od izvora sunčeve svjetlosti.

Da, radi se o „listovima iz sjene”. Listovi se beru ručno, pare, suše i onda se melju granitnim mlinovima u fini prah. U tome leži čar mača čaja!