PRODAJA I MENADŽMENT
Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti!
Enisa Selmanović-Salkić Prodaja i menadžment 25 travnja, 2017

Uspjeh i vrhunski rezultati dolaze u različitim oblicima i na različite načine (vrlo različite), ali jedna je poveznica – pobjednički mentalitet.

Ako imamo za primjer prosječan tim profesionalaca (ili poluprofesionalaca) on je obično sastavljen od: Radiše (radi za sebe i većinu tima), Operativca po nalogu (radi samo kada mu se kaže i što mu se kaže), Praktičnog ljenjivca (praktično ne radi ništa, ali ne izgleda tako), Mozak operacije (rođenog da delegira, ali nedovoljno stasalog) i Vođu tima (dosta mu je što je vođa).

Ovaj naš zamišljeni i vrlo realni tim radi, ostvaruje neke rezultate, nije da se ne trude.
Jedan mjesec su slabi – ali nisu krivi oni, kriv je ostatak svijeta i zvijezde koje se nisu posložile. Jedan mjesec su jako dobri – pa, rade ljudi! Pa opet jedan loš mjesec, a onda i zablistaju kao nikada ranije. Slab neki bljesak, ali priznat ćemo ga.

Ali, nikako da budu najbolji tim u kompaniji, mjesnoj zajednici ili na kontinentu.

„Kako to, ja se slomih od posla!?“ – kaže tužno Radiša. S razlogom se buni, nesretnik.
„Ali, uradio sam sve po nalogu!? Nisam koristio mozak, ali sve sam završio.“ – buni se Operativac. On nema razloga da se buni.
„Lijepo sam ih posložio, radili su!“ – nije jasno Ljenjivcu. On je čak i neka vrsta pobjednika, samo toga nije svjestan.
„Imao sam plan, sve sam smislio! Zašto!?“ – ni Mozak operacije nije baš siguran što se dogodilo, a o svemu je dobro promislio. Koliko mu je njegova nezrelost dozvoljavala.
„Kuku majko, ali preživjeli smo.“ – reče Vođa i okrenu novu stranicu na kalendaru. Kuka s razlogom.

A, ni jedan se ne zapita fali li im nešto? U timu, u priči, u konceptu (ako ga ima).
Ni jedan od njih, čak ni Vođa, nije želio da pobjedi. Svi su željeli završiti zadatak.
Pa, ako uspiju – super! Ako ne uspiju – pa, oni su šampioni u smišljanju izgovora, naći će već neki razlog.

Potpuno je izostao pobjednički mentalitet.

Nije bilo želje za pobjedom, samo su željeli uraditi ili pokušati da urade. Pitanje je zašto? Ne, za psihoanalizu, nego stvarno – zašto nisu željeli pobijediti?
Pobjeda je slatka, nosi i opija. Svi vole pobjednike. Pobjednici su vladari svog mikrokozmosa.

Razloga je mnogo, a prostora malo, pa ćemo se zadržati na dva koja su posebno zanimljiva.

Prvo – nikada nisu osjetili okus pobjede. A, sa ovakvim stavom teško i da će osjetiti.

Drugo – niko im nije ispirao mozak pobjedom. Blago rečeno.

Krenimo redom. Ako za nešto ne znaš – toga nema. Od vremena kada je ovaj stav bio vrlo moderan, ljudi su pronašli vatru, točak i drugačiji način razmišljanja.

Realno, danas je malo toga što ne znamo ili ne možemo znati, samo ako to želimo. Pitanje je želimo li izaći iz svog lijepog balončića, napraviti iskorak, riskirati i vidjeti ima li još nešto osim nas.

Možda su naši junaci i čuli za neke tamo pobjednike (sumnjam na Mozak operacije, on sve zna), ali lijepo im je tu gdje jesu. Ne remeti ravnotežu, ne talasaj i ne spominji novotarije.

Oni sudjeluju – dosta od njih. I previše.
Oni su pobjednici u svom habitatu. Do kojeg ne dopire podsmjeh okoline i otkazi koji se spremaju.

Otvara se druga dilema: da li ne znaju ili neće da znaju, ali tu im moja nauka ne može pomoći.

Ispiranje mozga - nema boljeg načina da ovo kažem.

Glavni junak naše priče, naš posustali Vođa misli da je njegov zadatak da slegne ramenima, okrene još jedan list na kalendaru i tu i tamo sasluša ljuti govor svog Velikog vođe.

Na početku ovog Tima, Vođa je žario i palio, ali nisu ga pratili. Pa im se pridružio.
Uzalud su mu druge Vođe govorile da se mora boriti, on ih nije slušao. Želi on pobjedu, ali nema veze – dovoljno je sudjelovati.

Ako je lanac jak koliko i njegova najslabija karika, tako je ovaj naš tim (ali, i svi ostali timovi) jak koliko i njegov vođa. A, ne može sve na njegova nejaka pleća. Tuga brate, tuga.

Već nekoliko (stotina) puta sam pisala o tome koliko je bitna uloga vođe, šefa, lidera, gazde.....zovite ga kako hoćete. Koliko je važan utjecaj koji on ima na svoj tim. Koliko je važno da on vodi svoje ljude. Da ih uči i da uči od njih. Da priča s njima. I da priča njima. Da pravi od njih nove vođe (rizično za njegov položaj, ali neka pokuša).

Ako je Vođa zadovoljan prosjekom, neće gurati svoj tim naprijed. Neće izvlačiti njihov puni potencijal. Neće praviti pobjednike. On će samo sudjelovati. I praviti sudionike.

Vođa mora biti taj koji će ispirati mozak. Sebi, svojim ljudima i ljudima oko svojih ljudi. On je taj koji svojim stavovima, pričom, hrabrosti (da, hrabrosti) stvara atmosferu u timu. Stvara pobjednički mentalitet.

Ako imamo dvije rečenice: „ovo moramo uraditi“ i „idemo pobijediti i biti najbolji“ – vrlo je jasno koja će pokrenuti na akciju.

Na pobjedničkom mentalitetu se radi uvijek i zauvijek. Ne može se napraviti, pa podgrijavati.

Svaka pobjeda je drugačija, svaki izazov je drugačiji i mentalitet tima se tome mora prilagoditi. A, to je zadatak vođe.

Naravno, poslije prvog pobjedničkog zanosa, ovaj zadatak će mu biti neusporedivo lakši – jer njegov tim je okusio pobjedu. A, čudno je to, kada je osjeti jednom-čovjek želi opet pobijediti.

Prosjek nikome nije donio ništa dobro. Pobjeda jeste. I pobjednicima i onima oko njih.

Zašto onda, želite biti prosječni? Naravno da ne želite, ali teško je nagovoriti ljude oko vas.

A, jeste li pokušali? Jedan čovjek sa vizijom, sa željom i pobjedničkom iskrom, može povući cijeli tim. Čak se i Ljenjivac probudi, vidi i on svoju priliku.

Svake sekunde, sata i dana, kreirajte pobjedničku atmosferu. Pričajte, bodrite, zasučite rukave i borite se. Krenite prvi, povedite ih. Pa, kada oni krenu i vi ćete dobiti dodatnu snagu i energiju da ih vodite i stvarno odvedete do pobjede.

Naravno, od praznih riječi nema ništa. Najlakše je pričati, a ne učiniti ništa. Beskrajni monolozi o pobjedi (i bilo kojoj temi) mogu samo ubiti i ono malo života u timu.

Pričajte i radite. Zajedno s ljudima. I zajedno ćete pobijediti, kao tim.
Pratite što se događa i ako primjetite pad energije ili volje kod nekog od članova tima, reagirajte munjevito.

Pobjednički mentalitet mora biti usađen u svakog člana tima, cijeli tim mora biti potpuno uključen u trku. A, onda funkcioniraju kao jedno i svi su usmjereni na rezultat. Na najbolji rezultat. A, to je i cilj.

Već nakon prvog uspjeha, značajno raste kredibilitet vođe, jača se povjerenje i povezanost u timu. I već pitaju: „Hoćemo li opet u pobjede?“.

Kada razvijete (i nastavite razvijati) pobjednički mentalitet, postajete ne samo tim s najboljim rezultatima, nego i tim s kojim svi žele surađivati, tim koji uživa posebne povlastice, ugled i poštovanje. A, za to se vrijedi potruditi.

Naravno, vaša je obaveza da i vaš tim zna da pobjede moraju biti časne i poštene. Džentlmenske.

Ne smije nitko nastradati da bi vi pobijedili. Ne smijete nikoga zgaziti da bi vi pobijedili.

Vi ne pobjeđujete na taj način.

Vi imate snagu, znanje, jak i posvećen tim, vi vjerujete da to možete, vi to možete, vi imate pobjednički mentalitet.

Vi ste pobjednici, ne sudionici.

Tagovi:

Enisa Selmanović-Salkić

Autor opis: 
Voditeljica je pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.
Slika autora: 
O Autoru
Enisa Selmanović-Salkić
Najnovije vijesti
Video
MARIO NENADIĆ, UDRUGA POSLODAVACA FBIH
Parcijalna rješenja ne donose promjene
EMIL BALAVAC, MINSTAR TRGOVINE, TURIZMA I ZAŠTITE OKOLIŠA HNŽ
Prirodni resursi ne smiju biti tu samo za zaradu i masovni turizam
DR. SC. IGOR ŽIVKO
Nameti na plaću su nam daleko veći od onih u okruženju