Pročitah neki dan dobru foru. Kao, eto, došao sin majci i veli – stara, vrijeme da odjavimo ovaj fiksni telefon. Ti imaš mobilni, ja imam mobilni, svi se dopisujemo i zovemo putem mobilnog telefona, čemu nam uopće služi fiksni telefon? Samo skuplja prašinu. A na to će majka odlučno – Ne! Jesi li ti lud? Znaš li ti da smo tvoj otac i ja 1988. godine dali 3000 onih maraka samo da nam uvedu telefon?!? I ti bi sad to tek tako ugasio?
Piše Boris Čerkuč, Bljesak.info
Zbilja, mnogima danas ništa ne znači podatak kako do pred ovaj zadnji rat mnogi od nas, posebno ljudi u selima, nismo tako lako mogli imati telefon u kući. Čak i po gradovima šansa da imate dvojnu liniju, i dijelite je s drugim kućanstvom, bila je dosta velika. I da, ljudi su davali živu lovu, vajne njemačke marke, samo da bi odobrovoljili tamo nekoga u Pošti da im dovede radnike da prokopaju i tehničare da uvedu telefonsku liniju. Telefon je i tada, kao, uostalom, i sada bio veza sa svijetom. No, bila su to vremena kada je i običan fiksni, danas privatno tako zapostavljen telefon, bio ne prijeka potreba, nego i svojevrstan luksuz.
Jer osamdesete su bile godine…
Eh, da. Osamdesete. Odrastanje na ovim prostorima imalo je i prednosti i mana, ali općenito, ako mene pitate, uopće nije bilo loše. Čak i ako ste bili ljubitelji popularne kulture, bilo je svega – stripova, časopisa, koncerata. Duh Zapada odavno je zaveo mladost socijalističke zemlje zvane Jugoslavija i taman što bi se ovdje udomaćio jedan trend, doznali bi kako na Zapadu već postoji drugi.
Jedan od trendova bio je i MTV. Ispočetka smo taj novi fenomen znali tek po čuvenju, jer kod nas nije bilo šanse da se takvo nešto prikazuje. Bilo je to vrijeme dva državna TV kanala, od kojih je jedan radio rijetko cijelih 24 sata, a drugi počinjao tek predvečer i završavao oko ponoći. I bilo kakva priča o televiziji koja pušta samo muziku po cijeli dan bila je na razini mita i legende.
A doista je postojala. Prvo u SAD-u, a onda u Britaniji i čitavoj Zapadnoj Europi, ta čudesna troslovna oznaka MTV razbijala je postojeće glazbene aršine genijalnim konceptom. Toliko genijalnim da je čudesno kako se nitko toga ranije nije sjetio.
Hop-cup na kalup
Dvadeset četiri sata glazbe, uglavnom u obliku glazbenih spotova, činilo se kao nešto hrabro i logično u isti mah. Nije da se i ranije nisu snimali spotovi, ali to se vrtjelo tek tu i tamo, između dva poluvremena utakmica, između dva bloka reklama, u posebnim kolažnim emisijama, ali nikad non – stop i nikad samo s orijentacijom na samo glazbu.
I kod nas je bilo i spotova i čitavih emisija o glazbi i glazbenicima, ali da netko vrti muziku na televiziji čitave dane bez prestanka, to je bilo čudo nad čudima! A bile su to osamdesete, godine u kojima je glazba značila više od glazbe.
Godine u kojima je ona trasirala trendove, stavove i modu. Uskoro smo tražili način da nam netko instalira tanjur sa satelitskom antenom, samo da bi uhvatili MTV. Skraćeno od Music Television. Tako uzbudljiv format na kojem se uvijek nešto događa. Televizijska verzija grada koji nikad ne spava. Televizija zvana čežnja s ove strane svijeta. Blještavilo šoubiznisa za sve ukućane. Prvi reperi i hip hoperi, prvi grendžeri, prvi kontakti sa unplugged fenomenom.
MTV, čarobna riječ od tri slova
Krajem osamdesetih MTV se udomaćio i kod nas, polupiratskim reemitiranjem na sve većem broju lokalnih TV postaja ili kao zrcalo sve većeg broja satelitskih tanjura po balkonima. Gledali smo u ekran tražeći vlastite snove, vidjeli najnovije spektakularno režirane i producirane spotove Michaela Jacksona, Princea, Madonne…
Sve u svemu još jedan veliki prozor u uzbudljivi zapadni svijet kojem smo težili, a, evo, težimo i dalje. Bizarno možda zvuči danas kako je pojavljivanje grupe Psihomodo Pop na MTV televiziji te 1990. bio događaj koji se prepričavao. Bilo je to estradno spuštanje na mjesec za ove prostore.
MTV televizija je unijela velike promjene u percepciju glazbe, koja je učinila da se glazba više samo ne sluša, nego i gleda (zlobnici će reći da je to počelo i smrtno ranjavati samu glazbu) i gdje je spot bio puno ispred značenja (i kvaliteta) same glazbe, pa je uskoro počelo biti važnije imati dobar spot od toga da imaš dobru pjesmu. No, koncept je prošao i bivao sve popularniji. Kako napolju, tako i kod nas, gdje smo lovili tek kapljice spektakla.
Imači kada
Kolike noći smo proveli uz MTV, kljucajući pred ekranom nakon povratka iz grada i zaspavši uz spotove s daljinskim u ruci! Kolika jutra smo se budili uz MTV, kolika popodneva proveli uz spotove koji se nižu i nižu i nižu…
MTV je u novom mileniju hvatao korak s vremenom, imao je sebi sličnu konkurenciju, ali je i dolazilo novo doba u kojem linearna televizija gubi primat pred televizijom „on demand“, poglavito Youtubeom i sličnim servisima, gdje ne morate više čekati satima da vidite omiljeni spot, nego jednim klikom pustite spot odmah.
Nisu pomogli ni reality show programi, niti razna druga glupiranja. MTV nakon više od četrdeset godina revolucije, silnih spotova kojima smo vrtili filmove u glavama, spektakularnih nagrada i diktiranja glazbenog ukusa polako gasi emitiranje.
I to je epilog laganog odumiranja medijskog svijeta kakvog smo poznavali, a kojem je MTV bio jednom davno avangarda. U vrijeme kada klasične televizije odumiru, ukućani rijetko sjede skupa na kauču i gledaju isti ekran, a kafići na televizorima vrte uglavnom utakmice, kao jedini bastion linearnog emitiranja putem TV-a, MTV je već odavno izgubio bitku.
Baš kao i fiksni telefon. Onaj za koji su ljudi znali pljunuti tisuće maraka, baš kao što smo činili sve moguće da nekako imamo MTV u vlastitoj kući.
Tiha kapitulacija
Ostaju za sjećanje nikad demontirani tanjuri satelitskih antena po našim balkonima i pokoja priča o tome kako je to nekoć bilo kad je video ubio zvijezde s radija i kad su videospotovi ostavljali bez daha i kad smo znojnim prstima nervozno čekali pritisnuti dugme REC na videorekorderu, ne bi li, činilo se zauvijek, sačuvali spot ili nastup omiljenog benda ili pjevača.
Nekada moderna vremena sada su tek prohujalo s vihorom. Vjetar je odavno zameo ono što je nekoć bila avangarda. MTV je mrtav, sada to konačno znamo i službeno. I, iako se činilo, baš kao refren maloprije spomenute pjesme kaže, kako će videospotovi ubiti glazbu s radija, taj radio, baš kao kakav žohar atomsku kataklizmu, opet je preživio. Ranjen, formatiran, kljakav, ali još živ.
A od MTV televizije, izgleda da će preživjeti jedino MTV Igman. Kao znak da su drugačija vremena odavno počela.
Bljesak.info | Manager.ba
