Film "Fish and Men" režirali su i producirali Darby Duffin i Adam Jones, a istražuje globalnu industriju ribarstva, s posebnim fokusom na SAD i lokalne ribarske zajednice koje se bore za opstanak u modernoj ekonomiji mora.
U godinama koje sam probdio, knjige i televizor bili su sjajni suputnici mojoj nesanici. Mogao bih sada napisati cijeli tekst o tome čime sam punio glavu, što bi na kraju možda moglo biti i uzrok mojih problema s nespavanjem.
Piše: Nikola Kučar, Agroklub.ba
Jedne noći naišao sam na epizodu britanskog dokumentarnog serijala Food Unwrapped, koja se bavila dvjema temama. Koliko bakalara, jedine ribe koja bi se trebala koristiti u tradicionalnom engleskom jelu fish and chips, zapravo ima u britanskim zalogajnicama te koliko ribe uopće ima u paniranim štapićima? Možete zamisliti kakvi su bili rezultati kada se desetljeće kasnije još uvijek sjećam tih informacija. I dijelim ih s onima koji vole panirane proizvode.
Što zapravo jedemo?
Prema laboratorijskim analizama koje su provodile brojne studije, deklarirani udio ribe u paniranim štapićima često je veći na papiru nego u stvarnosti. Ukratko, u pojedinim zemljama najviše je oko 60%, i to uglavnom u onima s visokim BDP-om.
Iako je riječ o ribljoj masi, ona, ovisno o proizvođaču i cjenovnom razredu, može sadržavati vodu, škrob, biljna ulja, stabilizatore i razne začine koji osiguravaju ujednačen izgled, okus i teksturu proizvoda.
Zašto je to tako? Jesu li problem naše prehrambene navike? Ili nepoznavanje, odnosno ignoriranje onoga što piše na deklaraciji? Ili je možda problem to što smo iscrpili resurse do krajnjih granica?
Ribarstvo danas stoji pred velikim izazovima jer mnoge morske populacije pokazuju znakove ozbiljnog iscrpljivanja zbog dugotrajnog prekomjernog izlova i nedovoljno učinkovitog upravljanja resursima. Prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), oko 35% svjetskih stokova iskorišteno je iznad održivih granica, što znači kako se iz mora izdvaja više organizama nego što se njihove populacije mogu prirodno obnavljati.
Problem dodatno kompliciraju subvencije koje države dodjeljuju industrijama. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) godinama pregovara o sporazumu koji bi uklonio štetne subvencije - financijsku potporu koja potiče veće, snažnije i dalje operacije nego što bi prirodno bilo održivo.
U mnogim slučajevima potpore ribarima i dalje su ograničene ili se preusmjeravaju na velike igrače. OECD je upozorio da značajan dio financijske potpore u 41 promatranoj zemlji i teritoriju zapravo dodatno potiče prekomjerni i ilegalni izlov, umjesto da se fokusira na održivo upravljanje resursima, nadzor i kaznene mjere.
Male ribarske zajednice
"Kada pomislite na morske plodove, mislim da mnogi Amerikanci smatraju da je to najlokalnija hrana. No zapravo su morski plodovi najmanje lokalna hrana. Čak 91% dolazi iz inozemstva. U mnogim zemljama jugoistočne Azije riječ je o akvakulturi industrijskih razmjera. Razine toksina koje su pronađene prilično su alarmantne", kaže jedan od sudionika dokumentarnog filma "Fish and Men".
Film iz 2019. režirali su i producirali Darby Duffin i Adam Jones, a istražuje globalnu industriju ribarstva, s posebnim fokusom na SAD i lokalne zajednice koje se bore za opstanak.
Također razotkriva kako potražnja potrošača za jeftinom hranom stvara "iracionalnu ekonomiju" koja prijeti lokalnim zajednicama, javnom zdravlju i održivosti mora. Dokumentarac pritom otvara nekoliko ključnih pitanja: kako globalni lanac opskrbe preoblikuje tržište, kako uvoz po nižim cijenama potkopava položaj domaćih ribara te kako pad ribljih populacija i sve teži ekonomski uvjeti mijenjaju sudbinu obalnih zajednica.
No to je tek vrh sante problema s kojima su se autori pokušali suočiti u sat i pol trajanja filma. U konačnici "Fish and Men" djeluje kao svojevrsni bućkuriš dobrih, ali nedovoljno razrađenih ideja.
U njemu o navedenim problemima govore kuhari Dana Barber i Michael Cimarusti, zagovornici održive prehrane poput Seana Barretta i Bartona Seavera, kao i brojni ribari te predstavnici obalnih zajednica koji iz prve ruke svjedoče o ekonomskim i ekološkim posljedicama globalne industrije.
Složeni portret ekonomije hrane
S druge strane, "Fish & Men" dojmljiv je i informativan portret složenog ekosustava i ekonomije hrane koji potiče raspravu o tome što znači jesti proizvode iz mora u 21. stoljeću.
"Jedemo raznoliko", često čujem od ljudi svoje generacije kada im se pojavi neki zdravstveni problem zbog kojega bi trebali promijeniti prehrambene navike. Znate o čemu govorim: visoki tlak, kolesterol, masnoće u krvi, povišeni lipidi, šećer i tko zna što još. "Eto, petkom, na primjer, ne jedemo meso, nego panirane riblje štapiće."
Ili kako se našalila moja prijateljica dok smo tamanili panirane morske plodove u poznatom njemačkom lancu restorana brze hrane jednog davnog prohladnog prijepodneva: "Nije loše, što bi se reklo, proizvod može sadržavati tragove ribe."
