Nedim Šuta
urednik pet, 10/27/2017 - 08:46

Investicije ili ulaganja kao definicija, predstavljaju materijalna ulaganja, kao i ulaganja u znanje, radi osiguravanja i ostvarivanja pozitivnih učinaka u budućnosti. S vremenskog aspekta, investirati se može kroz jedan ili više vremenskih perioda.
Tko su ulagači?
Osnovni ulagači u većini kompanija su vlasnici, sa svojim znanjem i kapitalom. Kapital predstavlja snagu kompanije da odgovori na poslovne izazove, a znanje realne vještine koje su aktivne i atraktivne na tržištu. Navedena ulaganja su osnovna i realna okosnica osnivanja i rasta.
Sami vlasnici često ne prepoznaju i druge partnere u poslovanju, kao dio investitora, te je potrebno napraviti kratak osvrt o svim mogućnostima, koji mogu koristiti kompaniji.
Kupci i dobavljači
S aspekta likvidnosti, predstavlja najznačajniji odnos unutar kompanije. Ukoliko imate odgodu plaćanja, npr. od 90 dana prema dobavljačima, a u isto vrijeme do 30 dana prema kupcima, jasno je da dobavljači mogu financirati rad i rast kompanije.
Krediti i financijsko zaduživanje
Vjerojatno najčešći oblik ulaganja od strane trećih lica, odnosno banaka i financijskih institucija. Kredit, u značenju povjerenje, uvjerenje. U našim jezicima najčešća izvedenica i pridjev za osobu jeste kredibilan. Samim tim, banke i institucije daju povjerenje svojim klijentima i korisnicima.
Razne su vrste, nekih smo se i dotaknuli u prethodnim kolumnama. Ukoliko je riječ o obrtnim sredstvima, kalkulacija je jednostavna, imamo trošak kamata x u određenom vremenu, dok s druge strane imamo maržu y za kupljenu robu. Na to dodamo koeficijent obrta i imamo grubu kalkulaciju. Biranje tržišta, kupaca, rokova prema njima, je u poslovnoj politici kompanije. Rizik je na kompaniji.
Kada koristiti koji izvor financiranja?
Svi navedeni scenariji su dio dnevne rutine, i ništa novo. Ono što suštinski predstavlja razliku u kvaliteti kompanije, jeste model i način korištenja pojedinih izvora financiranja.
U razvijenim ekonomijama, kapital je posljednja zaštita kompanije, isti se koristi u krajnjoj nuždi. Urednosti tržišta, naplata, su često doveli do situacija da se startno financiraju projekti od strane banaka i fondova.
U našem okruženju, situacija se mijenja, ali ne dovoljno brzo. Osnovni ekonomski postulati o kretanjima izvora diktiraju poslovnu politiku i ponašanje.
Osnovno pravilo financiranja predviđaju da se kratkoročne stvari financiraju iz kratkoročnih izvora, a dugoročne iz dugoročnih. Potrebno je koristiti tuđe izvore sredstava u što većoj mjeri. Najveća snaga vlastitih izvora u dnevnom poslovanju leži u potraživanjima od kupaca, ili kvalitete istih.
Troškove financiranja kompanija povećava prekomjerna ili nedovoljna likvidnost iste, a sam novac ima svoju, kako sadašnju, tako i buduću vrijednost.
Nabavke, odnosno zalihe trebaju korespondirati predviđenim prodajnim rezultatima poduzeća.
Maksimalna kreditna sposobnost, pored profitabilnosti je određena i likvidnošću, te imovinom poduzeća.
Sve navedeno ostavlja dovoljno prostora za pravilno ponašanje prema ključnim poslovnim aktivnostima i ciljevima, jer je to u konačnici i osnova postojanja, a sve s ciljem ostvarivanje tekuće ili buduće dobiti.
Naravno, u čitavom kontekstu, dio rizika će uvijek biti prisutan, ali o tome, kao i o načinu kako minimizirati iste, više čitajte sljedećeg tjedna.
Želim Vam uspješan početak radnog tjedna.
