Što ako je svaki razgovor koji vodite dio "nevidljivog tržišta", a vi pritom besplatno dijelite svoje najvrjednije resurse? Prema bivšem operativcu CIA-e Andrewu Bustamanteu, upravo tako funkcionira svijet u kojem svi živimo kroz ono što on naziva "ekonomijom tajni". 

"U tom skrivenom sustavu svaka informacija ima vrijednost. Ono što odlučimo prešutjeti ili podijeliti može postati izvor utjecaja, moći ili prednosti. Oni koji razumiju pravila te nevidljive ekonomije stječu prednost, a oni koji ih ne poznaju često postaju laka meta", objašnjava Bustamante.

Svijet nije pravedan, ali je predvidiv

Bustamante je kao dijete često slušao kako "svijet nije pravedan", a u školi učio upravo suprotno – dijeliti, čekati red i ponašati se pošteno prema drugima. Tek kasnije, tijekom rada u CIA-i, shvatio je kako stvari funkcioniraju.

"Ideja pravednosti je konstrukt koji pomaže društvu biti predvidivo. Kada ljudi vjeruju kako sustav funkcionira pošteno, lakše je predvidjeti njihovo ponašanje", objašnjava Bustamante.

U obavještajnim službama, kaže, zadatak je upravo suprotan – pronaći mjesta gdje sustav nije savršen i iskoristiti informacije koje drugi žele sakriti.

Tajne kao valuta

Kao u svakoj ekonomiji, i u ekonomiji tajni postoje ponuda i potražnja. Tajne su uvijek ograničen resurs, ali je potražnja za njima golema.

Postoje različite vrste tajni: osobne, poslovne, političke, tehnološke ili financijske. Svaka od njih može imati određenu vrijednost jer može stvoriti prednost u odnosu na druge. U obavještajnom svijetu tajne se klasificiraju prema potencijalnoj šteti ako postanu javne na povjerljive, tajne i strogo tajne.

Isti princip može se primijeniti i u poslovnom životu: nisu sve informacije jednako vrijedne, niti jednako opasne ako postanu javne.

Kako sačuvati vlastite tajne?

Prvi i najjednostavniji način zaštite informacija je govoriti manje, preporuča Bustamante.

Ljudi često otkrivaju mnogo više nego što misle: kroz izbor riječi, ton glasa, emocije ili način na koji odgovaraju na pitanja. Jedna od dobrih tehnika tehnika, preporuča Bustamante, postavljanje je pitanja umjesto davanja odgovora.

"Kada govorite u pitanjima, prikupljate informacije, a pritom ne otkrivate svoje", objašnjava on.

Druga važna strategija je ne dijeliti sumnje i zaključke prerano. Umjesto toga, potrebno je prikupljati dodatne informacije i tek kada postoji dovoljno dokaza odlučiti što s njima učiniti.

Prednost informacija

U obavještajnom svijetu postoji pojam informacijske nadmoći, situacije u kojoj jedna strana raspolaže većom količinom relevantnih informacija od konkurencije. Isto pravilo vrijedi i u poslovanju. Oni koji raspolažu kvalitetnim informacijama, i to u većoj količini, imaju bolju osnovu za donošenje odluka.

Jedna od ključnih tehnika prikupljanja informacija je diskretno izvlačenje podataka kroz razgovor, odnosno postavljanje pitanja koja sugovornika potiču otkriti više nego je planirao.

Najučinkovitiji alat su otvorena pitanja, ona koja počinju s "kako", "zašto" ili "ispričajte mi". Takva pitanja potiču sugovornika govoriti opširnije i često otkriti više nego što je namjeravao.

Na taj način, kroz razgovor, ljudi spontano otkrivaju svoje stavove, uvjerenja i motivacije.

Kada tajnu treba podijeliti

Bustamante naglašava kako nisu sve tajne namijenjene čuvanju. Neke se mogu koristiti kao valuta razmjene, posebno one koje imaju ograničen rok trajanja. Informacija koja je danas vrijedna može već sutra postati javna. Upravo takve informacije često se koriste u razmjeni jer omogućuju dobiti nešto vrjednije zauzvrat.

Prema iskustvu i spoznajama Bustamantea, razumijevanje ekonomije tajni pomaže ljudima bolje upravljati odnosima, karijerom i poslovnim odlukama.

"Prihvatite li kako svi ljudi imaju tajne, bit ćete spremniji razumjeti svijet oko sebe", kaže on.

U takvom sustavu informacije postaju svojevrsna valuta, a onaj tko raspolaže boljim informacijama ima i veću moć, utjecaj i prednost.

Izvor: Bonitet.com
Prijevod i prilagodba: Manager.ba