Stišava se polemika oko novogodišnjeg povećanja najniže plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine.  Problemi koji ostaju rješavat će se u nekim drugim vremenima kojih nema. 

Povijest „minimalne plaće“ začela se davne 1894. godine na Novom Zelandu. Želeći podići životni standard radnika i smanjiti siromaštvo, vlada Novog Zelanda odlučila je zakonom odrediti najmanju plaću. Vremenom se određivanje najmanje plaće proširilo svijetom. Prvo je taj primjer u Europi slijedila Velika Britanija 1908. godine, a potom država Massachusetts u SAD-u 1905. 

Piše: Stojan Nikolić, Manager.ba

Određivanje minimalne plaće je najrašireniji oblik uređivanja tržišta rada kojim se želi poboljšati standard najmanje plaćenih radnika i njihovih obitelji i smanjiti siromaštvo. Na tržištu rada tri su glavna sudionika: radnici i  njihove udruge, poslodavci i njihove udruge i država. Sva tri sudionika imaju često suprotstavljene zahtjeve i interese. 

Radnici preko sindikata očekuju minimalnu plaću koja omogućava primjeran životni standard njima i njihovim obiteljima i smanjenje radničkog siromaštva. 

Za poslodavce najniža plaća je nametnuta nužnost. Očekuju, prilikom odlučivanja o njenoj razini, voditi računa o mogućim negativnim utjecajima na poslovanje. Najčešće spominju rast troškova rada i smanjenje profitabilnosti i konkurentnosti. 

Država ima svoje kratkoročne i dugoročne političke i gospodarske interese. Kratkoročni politički interes je popularnost odluka o povećanju minimalne plaće, a gospodarski veće porezne prihode i smanjenje proračunskih izdvajanja za socijalne izdatke. Dugoročni državni interes je snažno ili bar jače gospodarstvo i rast životnoga standarda svih građana. Europska socijalna povelja teži moguće sukobe interesa rješavati kolektivnim ugovorima uz smanjenje utjecaja države. Po posljedicama koje odluka o minimalnoj plaći ima u gospodarstvu, ocjenjuje se je li vlada donijela dobre ili loše odluke.

Usklađivanje tih interesa traži opreznu i promišljenu politiku minimalne plaće usmjerenu ka jačanje njezinih pozitivnih i smanjenje negativnih utjecaja. Na onima koji odlučuju je konačna odluka o tomu čiji će interes prevladati na uštrb drugoga. Najnovija odluka Vlade FBiH je u korist radnika i proračuna, a na uštrb poslodavcima. Sličnu odluku imala je Vlada Slovenije 2014. godine. Rezultat je bio 27.000 otkaza ugovora o radu. 

Pravila, ipak, postoje

Kako bi odluka o visini minimalne plaće bila stručno utemeljena i transparentna trebala bi biti rezultat konsultacija predstavnika poslodavaca, akademske zajednice, civilnoga društva (potrošača), sindikata i stručne javnosti predstavljenim u Ekonomsko-socijalnom vijeću. Preporuka Međunarodne organizacije rada (MOR, ILO) o utvrđivanju minimalne plaće kaže kako pri određivanju minimalne plaće treba uzeti u obzir: potrebe radnika i njihovih obitelji, opću razinu plaća u zemlji, troškove života i promjene tih troškova, socijalna davanja, gospodarske čimbenike uključujući zahtjeve gospodarskoga rasta, razinu produktivnosti i nastojanja ka postizanju visoke stope zaposlenosti. 

Socijalna povelja Europske Unije sadrži pravo radnika na pravedne plaće s kojima se može dostojno živjeti. Direktiva EU o minimalnim plaćama obvezuje države članice na primjerene plaće. Minimalne plaće smatraju se primjerenim ako su pravedne u odnosu na razinu ostalih plaće u zemlji i ako osiguravaju pristojan životni standard.
Najniža plaća, u većini članica Europske Unije i drugih država u Europi uređuje se zakonom, a samo u Austriji, Finskoj, Danskoj, Italiji i Švedskoj  kolektivnim ugovorom. U Sloveniji I Hrvatskoj zakonom, U Srbiji i Crnoj Gori odlukom Gospodarsko socijalnog vijeće. U Bosni i Hercegovini to uređuju entiteti, a ne država. U FBiH zakonom o radu i Općim kolektivnim ugovorom.

Zakon o radu FBiH propisuje kako Vlada utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija s GSV-om, temeljem najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. A Kolektivni ugovor za teritorij Federacije: najnižu satnicu utvrđuje GSV najkasnije do 1. prosinca u tekućoj za narednu godinu. Prilikom utvrđivanja najniže satnice vodi se računa o rastu GDP-a i inflacije. U Sporazumu o utemeljenju Ekonomsko socijalnog vijeća Federacije BiH nema izričite odredbe o njegovoj nadležnosti utvrđivanja najniže satnice. Mogla bi se nazrijeti u alineji kako: “predlaže vladi, poslodavcima i sindikatima vođenje usklađene politike cijena i plaća.” Po Poslovniku o radu, “po pravilu, održava sjednicu jednom mjesečno” i na temelju odgovarajuće i blagovremene informacije i dokumentacije odlučuje o predmetima iz svoje nadležnosti. Opet jedno jalovo birokratsko pravilo. Ne zna se ni tko dostavlja, niti koju blagovremenu i odgovarajuću informaciju.

Sve probleme opisuje jedna riječ 

Ovdje je ključna riječ blagovremeno. Blagovremena dokumentacija je blagovremena odluka i dovoljno vremena za njenu primjenu. Pravodobnost je rezultat dogovora o razumnom vremenu između odluke i primjene. Najčešće je to rok od šest mjeseci prije utvrđivanja planova rada za narednu godinu. Zakon minimalnoj plaći Njemačke primijenjen je godinu dana od usvajanja, kolektivni ugovor u Austriji tek nakon dvije godine. GSV (SEV) Federacije nije se sastao od travnja 2023. do 26. prosinca 2024. godine jer nije postojao. Zašto? Tko je kasnio s imenovanjem svojih predstavnika? Vlada? Poslodavci? Sindikat? Novogodišnji praznici bili su neprimjereno nametnuto vrijeme za pripremu provedbe. Šok!

Postojeća Uredba  o metodologiji izračuna i usklađivanja naniže plaće, pak, kaže: najniža plaća ne može iznositi manje od 55% prosječne mjesečne neto plaće u Federaciji. Usklađivanje za narednu kalendarsku godinu je zbroj 50% povećanja BDP-a i 50% povećanja cijena za razdoblje siječanj – rujan tekuće godine za narednu godinu. Zašto samo za polovicu rasta BDP-a inflacije? Stopa rasta inflacije je mnogo manja od stope rasta potrošačkih cijena koje su najveći uzrok povećanju troškova života. Preporuka MOR-a spominje troškove života i njihove promjene, a ne polovicu inflacije. Nema ni drugih  kriterija koje propisuje Konvencija Međunarodne organizacije rada u preporuci o minimalnim plaćama. Bosna i Hercegovina ratificirala je tu Konvenciju još 1993. godine, a ni jedan akt o minimalnim plaćama u Federaciji, ni poslije 32 godine, nije sukladan s njom. 

Komu to raste plaća?

Osim najniže neto plaće pravni okvir u Federaciji spominje i osnovnu plaću. A osnovna plaća je “proizvod najniže neto plaće i koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja. U praksi to znači automatsko povećanje svih drugih plaća.” Docent dr. Dubravka Husić, profesorica Radnog prava na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, temeljem vlastitog istraživanja uređivanja minimalnih plaća u tridesetak zemalja Europe piše “ni u jednoj zemlji  minimalna plaća nije temelj za utvrđivanje svih drugih plaća” jer je to suprotno sadržaju spomenute Konvencije MOR-a.

Uredba se primjenjuje jednako na sve poslodavce. I rudnike i kliničke bolnice. Na osnovne škole i sveučilišta. Na zlatare i postolare. Jednako na velika i mala gospodarska društva i obiteljske obrte. Na početnike i već “ostarjela” društva. Na one s visokom tehnologijom i one s ručnim radom. Na one koje izvoze kao i one koje uvoze. Ne uzima u obzir njihov doprinos stvaranju dohotka, odnosno BDP-a. Zato prof. dr. Žarko Domjan kaže: Način izračuna osnovne plaće “ne uzima u obzir ogromne razlike u plaćama javnog i privatnog sektora, niti razlike među županijama, djelatnostima i profesijama“

Birokraciju rezultati rada ne zanimaju

Udruženje poslodavaca FBiH, već nekoliko godina zagovara prijeko potreban novi Opći kolektivni ugovor. Proveli su i primarno istraživanje koje je pokazalo kako: ”70% anketiranih poslodavaca kaže treba mijenjati postojeći način utvrđivanja osnovne plaće, jer je zastario i nije adekvatan nagrađivanju prema rezultatima rada”. Autorica istraživanja profesorica D. Husić kaže: “prilikom načina obračuna plaća treba uzeti u obzir razlike koje postoje, npr. u realnom sektoru, administraciji ili zdravstvu, što znači da je nerealno da se za različite djelatnosti propisuje isti način obračuna. Postojeći način je dobar, možda, za proračunske korisnike, ali ne i za realni sektor”

Treba se složiti s profesorom Antom Domazetom kad kaže: ”Odluka o povećanju minimalne plaće sa 619 na 1.000 KM neto je dobra. Njome se uvodi tračak socijalne pravde, ali to je tek početak. Bez dubokih reformi (poreznog sustava) nema napretka u BiH,”. Niti reda na tržištu rada! Treba nam dobro osmišljena politika uređivanja plaća koja bi, s ostalim gospodarskim reformama, povećala puzajući rast BDP-a, smanjila radničko siromaštvo, podigla standard svih građana i izvela iz najmanje privlačnog poslovnog okruženja u Jugoistočnoj Europi. To mogu samo “gospodarski veleposlanici”. Lideri u oblasti izvoza, inovacija i investicija i mnogobrojni mali i srednji poduzetnici. Nepripremljen skakač uvis lomi noge.

Manager.ba