Tako tvrdi MMF u travanjskom izdanju publikacije World Economic Outlook, u kojemu je jedno cijelo poglavlje posvećeno starenju radne snage i njegovom utjecaju na gospodarska kretanja. 

MMF ukazuje na nešto vrlo očito – demografska dividenda koja je podržavala globalni gospodarski rast u proteklim desetljećima uskoro će ustupiti mjesto demografskoj kočnici. Zbog demografskih promjena – niske stope fertiliteta i produženja životnog vijeka – u razvijenim se zemljama udio ljudi radne dobi u ukupnoj populaciji već smanjuje. To će se dogoditi i u najvećim zemljama u razvoju tijekom sljedećeg desetljeća, a najsiromašnije zemlje doseći će ovu prekretnicu do 2070. godine.

Piše: Mihailo Galić, Talas

Istraživanje MMF-a pokazuje kako se ovi negativni učinci na gospodarstva mogu značajno ublažiti politikama koje će podržavati zdravo starenje. Njihovi izračuni pokazuju da je očekivano smanjenje stope gospodarskog rasta 2025.–2050. godine oko 1,1 postotni bod, a da čak ¾ tog smanjenja dolazi zbog demografskih promjena. Međutim, kada bi se provele politike koje bi podržavale zdravo starenje, zadržale ljude dulje aktivnima i produktivnima, to bi moglo smanjiti negativan utjecaj za oko 0,4 postotna boda, odnosno više od trećine.

Zdravo starenje

Starenje će neminovno dovesti do pada gospodarskog rasta i pritiska na javne financije zbog rasta javnih rashoda za zdravstvo i mirovine. No podaci o pojedincima iz 41 razvijene i zemlje u razvoju pokazuju da su novije generacije starijih ljudi – onih iznad 50 godina – u boljem fizičkom i kognitivnom stanju nego ranije generacije iste dobi.

Kad je riječ o kognitivnim sposobnostima, čini se da su sedamdesete nove pedesete: osoba koja je imala 70 godina 2022. imala je isti rezultat u kognitivnom zdravlju kao netko tko je imao 53 godine 2000. godine. Fizičko zdravlje starijih radnika, mjereno parametrima kao što su snaga stiska šake i kapacitet pluća, također se poboljšalo.

Bolje zdravlje znači i bolje rezultate na tržištu rada. Tijekom desetljeća, kumulativno poboljšanje kognitivnih sposobnosti kod osoba starijih od 50 godina povezano je s povećanjem od oko 20 postotnih bodova u vjerojatnosti da će ostati na tržištu rada. Također je povezano s dodatnih šest sati rada tjedno i rastom plaće od 30%. Sve to može ublažiti negativan utjecaj starenja na gospodarski rast. Drugim riječima, fizički zdravi i kognitivno sposobni ljudi, iako stariji, mogu raditi dulje.

Gospodarski utjecaj starenja

Gospodarski utjecaj demografije prilično je složen. Promjene demografskih pokazatelja (fertilitet, mortalitet i migracije) osim što utječu na rast preko tržišta rada i javnih rashoda, utječu na rast i kroz usporavanje produktivnosti jer manji broj mlađih ljudi znači i manje novih ideja i inovacija koje pokreću dugoročni rast produktivnosti.

Štednja također ovisi o duljini radnog vijeka u odnosu na godine provedene u mirovini. Dulje razdoblje u mirovini potiče radnike na veću štednju kako bi zadržali pristojan životni standard u starosti, što povećava ukupnu štednju i podržava investicije koje se iz nje financiraju. No smanjenje radne snage također znači i manju potrebu za investicijama.

Kada se sve to uzme u obzir, MMF očekuje značajan utjecaj na stope rasta prvenstveno u razvijenim gospodarstvima koja su se već suočila s demografskom tranzicijom. Primjerice, izračuni pokazuju da će se gospodarstvo Japana vjerojatno smanjiti, dok će ona SAD-a i Kanade nastaviti rasti, ali sporijim tempom.

Slično je i s gospodarstvima u razvoju, među kojima će Kina imati posebno oštro smanjenje rasta BDP-a. Zbog izrazito negativnih demografskih trendova i kraja brzog približavanja granici produktivnosti, rast Kine usporit će s oko 6,8% u razdoblju 2016.–18. na oko 4% tijekom ovog desetljeća. Indiju i ostale zemlje s niskim prihodima očekuje značajno veće usporavanje rasta nakon 2050. godine.

Što se može učiniti?

Ekonomisti su poznati po tome što ne vjeruju u sudbinu, što nije nužno pogrešno – veća je pogreška vjerovati u sposobnost političara da donose prave odluke za opće dobro, a to je već zločin za koji su ekonomisti uglavnom krivi.

U mnogim zemljama značajan dio radnika napušta tržište rada nakon 50. godine, daleko prije zakonski propisane starosne granice za mirovinu. Poboljšanja u zdravlju posljednjih desetljeća pokazuju da zdravstvene politike mogu unaprijediti znanja i vještine starijih radnika, što bi dovelo do duljeg i produktivnijeg radnog vijeka. Mjere koje smanjuju velike razlike u zdravstvenim ishodima između socioekonomskih skupina mogle bi imati posebno važan učinak u ovom području, a važne su i mjere za povećanje ponude radne snage, osobito među ženama, kao i prilagodba poticaja za produljenje radnog vijeka.

MMF-ova simulacija pokazuje kako bi ove politike mogle povećati godišnji rast globalne proizvodnje za oko 0,6 postotnih bodova tijekom sljedećih 25 godina. To bi nadomjestilo gotovo tri četvrtine procijenjenog negativnog demografskog učinka u tom razdoblju. 

Ti dobici od rasta razlikuju se među zemljama zbog njihovih specifičnosti – Indija bi mogla ostvariti snažan rast s obzirom na nisku stopu sudjelovanja žena na tržištu rada, dok bi europske zemlje u kojima je starosna granica za odlazak u mirovinu niska u odnosu na očekivani životni vijek (poput Grčke, Italije i Španjolske) imale koristi od poticanja duljeg radnog vijeka.

Sve ovo zvuči vrlo dobro – osobito jer pretpostavke na temelju kojih su rađene simulacije nisu izmišljene, već se temelje na trendovima iz posljednja dva desetljeća, vezanim uz sudjelovanje žena na tržištu rada, produljenje životnog vijeka, kvalitetu zdravlja i druge parametre, pa se doista čini kako su ciljevi dostižni.

Ono što istraživači MMF-a zaboravljaju (ili znaju, ali ne žele spomenuti) je kako ekonomija i politička ekonomija nisu isto – ekonomija se bavi utjecajem pojedinačnih mjera na gospodarstvo, a politička ekonomija relativnim dobicima i gubicima tih pojedinačnih mjera. Mjere koje bi prisilile veliki broj stanovnika raditi dulje, čak i ako bi to fizički i kognitivno mogli, prilično sigurno neće biti popularne, čak i kada bi imale isključivo dobre posljedice. Drugim riječima, teško bi se mogle u cjelosti provesti u demokracijama. Ondje gdje se slične mjere provode, kako bi se mogle progurati, to se čini sporo i postupno – kroz malo povećanje životne dobi za odlazak u mirovinu iz godine u godinu. Samim tim, utjecaj predloženih mjera na gospodarstvo bit će mnogo manji nego što bi mogao biti, ako uopće budu provedene.

Izvor: Talas.rs
Prijevod i obrada: Manager.ba