DAMIR DIZDAREVIĆ
SARAJEVSKA KOMPANIJA SA PRIZNANJEM MICROSOFTOVOG PARTNERA GODINE: Upoznajte čelnog čovjeka Logosofta
manager.ba BiH 28 srpnja, 2021
Izvor fotografije:
Damir Dizdarević - privatna zbirka

Gost Kluba menadžera je Damir Dizdarević, generalni direktor Logosofta, Sarajevo.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Kako u sklopu Kluba menadžera svako malo upoznajemo sjajne ljude, a o kojima se vrlo malo priča, shvaćamo kako je misija našeg portala višestruka. Ne samo da bh. i regionalnoj javnosti pokazujemo da se i kod nas može biti stručan i uspješan, nego da se i možda mladi ljudi preispitaju žele li otići vani i da probaju još jednom.

Uistinu je sjajno znati da imamo kompanije i ljude na njihovom čelu koji pariraju brojnim svjetskim kompanijama i stručnjacima. Kako nam se to dokazalo mnogo puta dosad, oni najsposobniji su i najjednostaviji.

Upoznajte direktora uspješne bh. kompanije Logosoft.

Po struci sam diplomirani matematičar-informatičar, imam 45 godina, veliki sam poštovalac prirode i nauke, zaljubljenik u suvremene tehnologije, otac dvije prekrasne djevojčice i suprug divne supruge.

 

Vi ste generalni direktor bh. kompanije Logosoft. Kako je Vaš karijerni put išao prije dolaska na čelo Logosofta?

Moja „IT karijera“ počela je jako davno, još prije više od 30 godina (kad se ovako kaže, strašno zvuči). Zahvaljujući mojim roditeljima, prvi računar dobio sam kad sam imao nešto oko 12 godina. I od tada, s pauzom tijekom ratnih godina, nisam se ni odvojio od njega. Paralelno s tim, ljubav prema matematici me je usmjerila da završim taj studij, ali se nisam dalje bavio matematikom.

Kad kažem da je karijera u IT-u počela rano, neki prvi rezultat, na koji sam i danas jako ponosan je bio s 14 godina kada sam s jednim starijim drugom napravio program za upis učenika za srednju školu koju sam tada pohađao. Bila je to 1990.godina i taj program je škola zaista iskoristila pri sljedećem upisu. Do tada su podatke unosili i prosjeke računali onako „pješke“. Sjećam se da je nama dvojici direktor škole tada čak i nešto platio za to jer smo proveli skoro cijelo ljeto baveći se time. I dan-danas se pitam kako je to uradio, sve mi je vjerojatnije da nam je dao pare iz svog džepa.

U ratu je naravno bila prinudna pauza, mada sam i tijekom rata s mojim kolegom koji je danas izvršni direktor tehnike u Logosoftu tražio gdje je bilo struje, pa samo pokušavali nešto da radimo na tada dostupnim računarima u MUP-u, Civilnoj zaštiti i sl. Nakon rata, dok sam završavao fakultet radio sam honorarno, popravljao i sastavljao računare, koji su tad počeli masovnije da se pojavljuju u Sarajevu. Bilo je baš mnogo tog posla, pa sam malo i otegao studiranje zbog toga. Interesantno je možda da sam svoj prvi poslijeratni PC kupio baš u Logosoftu. Tada je to bila mala firma sa svega par uposlenika, danas nas ima preko 100. Nakon toga sam u par firmi vodio IT službe i 2004. došao u Logosoft. Tu sam prošao mnogo funkcija kroz sve ove godine, što je bilo zaista sjajno i veoma korisno iskustvo. Od 2017. sam na čelu Logosofta.

 

Kažete da ste računare počeli upoznavati još prije 30 godina. Kako je to tada izgledalo u odnosu na današnji pristup? I koliko danas vi osobno uspijevate da pratite aktualne IT trendove?

Da, bilo je to mnogo drugačije. Za početak, nije bilo Interneta, pa samim tim ni svih resursa koji su danas na raspolaganju svima koji žele učiti i raditi u IT industriji. Literature uglavnom nije bilo, pogotovo na našem jeziku, pa su jedini izvor informacija bili jugoslavenski časopisi o računarima koji su izlazili jednom mjesečno. To je s druge strane nas koji smo imali računar u kući poticalo na jako puno vlastite kreativnosti, upornosti i mnogo neuspješnih pokušaja dok se dođe do nekog rezultata.Skoro da mi je drago da sam te neke prve korake u IT-u napravio dok Interneta još nije bilo, odnosno dok nije bilo ovoliko resursa na Internetu.

Danas se učenje o gotovo svemu svodi na YouTube tutorijale od 15-ak minuta, što brzo pomogne da se riješi neki problem, ali se iz tako kratkih formi ne može mnogo naučiti, posebno neke temeljne stvari. Ja se i danas trudim da i pored ovog menadžerskog posla dijelom ostanem aktivan i u realnim projektima i da i dalje učim o novim stvarima. Kod kuće imam svoj mali lab u kojem se kad god stignem bavim nekim IT oblastima koje su mi interesantne a također i dalje predajem na IT konferencijama, što mi je poseban užitak. Zadnju godinu je to stalo zbog pandemije ali se nadam da će se uskoro vratiti. Nezgodno je jedino što nemam neki hobi koji je izvan IT-a.

 

Možete li ukratko predstaviti rad Vaše kompanije i po čemu ste jedinstveni u BiH?

Logosoft postoji od 1996.godine. Počelo je kao relativno mala firma za prodaju računara, jer u tim poratnim godinama tržište zaista bilo gladno te vrste robe. Negdje krajem devedesetih Logosoft ulazi u ISP biznis, u kojem je i danas, ali se paralelno s tim vrlo snažno razvija i dio koji se bavi sistem integracijama, poslovnim rješenjima i razvojem softvera. Ako bih htio izdvojiti jednu stvar po kojoj smo jedinstveni onda bi to vjerojatno bilo upravo to – spoj ISP biznisa sa sistemskim/mrežnim integracijama i poslovnim rješenjima u jednoj firmi. Nisam u regiji susreo ni jednu firmu koja to ima.

To je dosta često prednost jer se klijentima može ponuditi sve na jednom mjestu, mada je ponekad i teško upravljati sistemom koji ima toliko različitih grana poslovanja. Ipak, tu prednost je prepoznala i Telekom Srbija grupacija, pa smo od 2014.  godine godine u vlasništvu Mtel-a, odnosno dio jedne velike telekom grupacije. To je na neki način, rekao bih, Logosoft v2.0. Tranzicija iz privatne, obiteljske firme u kompaniju koja je dio velike korporacije, vrlo je složen proces koji redefinira i poslovanje i strategiju. Mi smo tu tranziciju uspješno prošli i danas smo još snažnija kompanija, s velikom i uspješnom grupacijom kao podrškom i s mnogo kvalitetnih i obrazovanih ljudi koji mogu da iznesu i najsloženije projekte. I na Zapadu ima dosta primjera gdje veliki Telekomi kupuju ili osnivaju IT kompanije jer granice između telekomunikacija i IT-a odavno više nema. Zato se to sve danas zove ICT.

 

 

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila Vaš način poslovanja i ako jest, na koji način? 

Pandemija je promijenila svakoga, bez obzira čime se bavio. Naš posao, tokom 2020. godine je bio pod dosta velikim pritiskom pojačane potrebe za Internet servisima i generalno osposobljavanjem kompanija za rad od kuće. Trudili smo se da svakome izađemo u susret i pomognemo gdje god smo mogli. Naš se posao nije nešto mnogo promijenio, jer je nama „remote work“ odavno prirodna stvar, u tehnološkom smislu. Mada, i pored svega toga, socijalizacija je jako nedostajala ljudima, pa smo se trudili da što prije stvorimo uvjete da se ljudi vrate na posao.

Srećom, zahvaljujući mogućnosti koja nam je dala naša grupacija i našoj dobroj organizaciji i svijesti uposlenika, vakcinirali smo više od 90% uposlenika, tako da u firmi sada živimo „normalno“. Naravno, ne možemo se ponašati kao izolirani otok i osjećamo efekte pandemije na razne načine i kroz direktne utjecaje a i kroz utjecaje na naše korisnike. IT je grana industrije koja je direktno još i najmanje pogođena, ali posredno negativnih efekata svakako ima.

 

Na kojim principima leži uspjeh Vaše kompanije? Postoje li projekti koje bi voljeli izdvojiti u dosadašnjem radu?

Za ovih 25 godina je bilo jako puno toga i stvarno je vrlo teško izdvojiti nešto određeno. Možda je najbolje reći da smo i kolege i ja najsretniji kad radimo na nekim projektima koji obuhvaćaju inovativna rješenja, gdje se donese neka nova vrijednost za korisnika i pomaknu neke granice. Bilo je takvih dosta, pa čak i za vrijeme pandemije. Upravo za jedan takav projekt (ne mogu navesti detalje jer nemam odobrenje klijenta) dobili smo prije 15-ak dana priznanje Microsoft Partner of the Year. To priznanje svake godine dodjeljuje korporacija Microsoft za nekih oko 100 kompanija u svijetu, za naročito korisne i inovativne projekte bazirane na Microsoft tehnologijama. U konkurenciji od 4400 kompanija koliko je ove godine, iz cijelog svijeta, apliciralo za ovo, moram reći da sam ponosan da je Logosoft jedna od odabranih. To je možda nešto najsvježije ali svakako je i u bližoj i daljoj prošlosti bilo mnogo uspjeha. Sama činjenica da kompanija postoji već 25 godina govori da znamo raditi ovaj posao.

Govoreći o principima, mislim da je jedan princip ostao neizmijenjen u Logosoftu sve ove godine a to je ulaganje u znanje i vrednovanje znanja. Bez toga, nema kontinuiranog uspjeha u bilo čemu pa ni u našem poslu. To je po meni glavni princip za uspješan i dugoročan biznis bilo koje vrste. I to se najbolje vidi kad radite nešto na realnom, komercijalnom tržištu – tu se traže isključivo oni koji znaju uraditi neki posao i uraditi ga kvalitetno. A to bez znanja ne može.

 

Postoje li neke stvari u bh. zakonodavstvu koje bi voljeli da su drukčije, a koje bi olakšale rad i Vaše kompanije?

Ovo je veoma složeno pitanje i nisam siguran da je na njega jednostavno dati odgovor. U suštini, ono što je neophodno napraviti na svim nivoima BiH je olakšati i ubrzati osnivanje novih kompanija kako bi se potakli investitori a i osnivanje malih biznisa. Već postojećim kompanijama se može mnogo olakšati poslovanje, ako ima volje, ali to je zaista opširna tema. Neke od tih inicijativa „guramo“ kroz Američku trgovačku komoru, čiji je Logosoft član i osnivač, pa se nadamo da će biti rezultata. Svakako da ima mnogo prostora za unaprjeđenje, to nije nova stvar.

Mislim da bi bolja i intenzivnija komunikacija izvršne vlasti s realnim sektorom sigurno rodila dobre ideje i definirala pravce u kojima treba ići. I treba mnogo raditi na podizanju kvaliteta obrazovanja. Bez toga, imat ćemo sve manje kvalificiran kadar i biti sve jeftinija radna snaga.

 

 

Imate li savjet za mlade ljude koji dvoje između otići iz države ili ostati i pokrenuti 'nešto svoje’?

Teško je bilo koga savjetovati po ovom pitanju. Uvijek mi bude žao kad mladi ljudi odlaze, posebno kada nam odlaze naši uposlenici, ali znam da nitko od njih ne odlazi samo zbog posla koji ima ovdje ili koji će imati negdje drugo, nego su ključni razlozi obično na sasvim drugim mjestima. Na žalost, na te razloge, koji se odnose generalno na okruženje u kojem se živi, poslodavac ne može da utječe. S nekim kolegama i bivšim uposlenicima, koji su otišli u inostranstvo, sam i dalje povremeno u kontaktu i apsurdno je kad čujete da su gledajući životni standard i platežnu moć, bolje prolazili ovdje, nego u inostranstvu kad se uzmu u obzir svi troškovi života. Baš to jasno govori što su razlozi odlaska. Ja bih volio da mladi ostaju ovdje, u BH kompanijama, ali kako rekoh to nije samo na poslodavcima.

Ako bih i dao neki savjet rekao bih svima da bar pokušaju nešto uraditi u svojoj zemlji prije nego eventualno odluče da je napuste. Vidim da se ponekad odluke o odlasku donose po nekoj grupnoj inerciji, a to nije dobro. Svako ima svoju životnu priču, i poistovjećivanje s drugima u ovom smislu može biti i loše i pogrešno. I u BiH ima jako uspješnih priča, uspješnih ljudi i kompanija, mada se to iz nekog razloga rijetko komunicira u medijima. Kad bi se takve priče više iznosile na površinu, vjerujem da bi manje ljudi i odlazilo. Ovako kako je danas, svaki dan kad otvorite neki informativni portal, nakon par minuta poželite otići iz zemlje. Mnogo je negativnih informacija koje nisu od suštinskog značaja da bi se uopće prenosile, a jako destruktivno djeluju na ljude. Posebno danas kad imamo i pandemiju povrh svega toga.

 

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu? 

Definitivno na porodicu. Kroz godine shvatite da je to jedino što će vam uvijek i bezuvjetno dati podršku i ljubav. Naravno, i porodici treba dati sebe. I to je teren koji je rekao bih posebno danas jako klizav.

Mnogi ne procijene dobro taj balans između posla i porodice, pa često vidim da se porodice raspadaju ili su totalno disfunkcionalne zbog posla i karijera. Prolazio sam i sam kroz razne faze pa sam dosta toga uvidio i naučio.

Ponosan sam i na to što sam ostao otvorenog uma i rekao bih normalan, nakon svega kroz što sam prošao i u ratu i poslije rata. Dosta sam putovao prije pandemije, naročito po konferencijama gdje sam predavao, po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i jako je lijep osjećaj kad znate da imate prijatelje i jedan predivan odnos ljudima od Slovenije do Makedonije.

S profesionalne strane drago mi je i ponosan sam što sam danas na čelu Logosofta. To je vrijedna kompanija, koja danas radi unutar jednog velikog sistema i to je poseban izazov.

Na kraju, moram reći da sam ponosan i na to što već dosta dugo imam titulu Microsoft Most Valuable Professional a od 2017. i titulu Microsoft Regional Director. To su vrlo rijetka priznanja koje Microsoft dodjeljuje pojedincima koji se posebno istaknu po svom angažmanu u IT industriji te u širenju znanja. Titulu Regional Director tako ima samo oko 140 ljudi na svijetu. Činjenica da sam je dobio zahvaljujući svom angažmanu u BiH i regiji govori da za neka postignuća i nije posebno važno gdje živite, ako znate što hoćete i želite da učite i radite.

 

 

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu? 

Ovo mi je super pitanje.  Ne znam da li svi uspješni čitaju, ali u našoj porodici je smještaj knjiga uvijek goruće pitanje. Svi jako volimo da čitamo, redovno posjećujemo sajmove i knjižare, pa onda nikad dovoljno mjesta na policama. Trudim se da odvojim vrijeme za čitanje, nekad uspijem, nekad ne, ali neka knjiga je uvijek tu pored mene. Ne mogu zaista izdvojiti jednu knjigu.

U različitim periodima života oduševljavaju vas različite knjige. Čak i ista knjiga pročitana s recimo 16 i 36 godina ne ostavlja isti utisak. Zato bih dao preporuku za nekoliko njih. Autor kojeg sam možda najviše čitao u posljednjih par godina je Saramago. Briljantna su njegova djela Sljepilo, Smrt i njeni hirovi i recimo Staklena kupola. Supruga mi je nedavno preporučila da pročita Markesovu Kroniku najavljene smrti i to je zaista dobra knjiga, mada meni taj pravac magijskog realizma ne leži baš mnogo, pa recimo nisam dovršio Sto godina samoće.

Orvelova knjiga Biti nitko i ništa u Parizu i Londonu je odlična. Pri spomenu Orvela dosta ljudi pomisli na 1984 ili Životinjsku farmu. A on je zapravo napisao još dosta dobrih knjiga, pored ove dvije. Paralelno s klasičnom literaturom, pokušavam da proberem i nešto iz biznis segmenta.

Tu je prava poplava raznih knjiga, ali jedna koju bih izdvojio je Ride of a lifetime, koju je napisao bivši CEO kompanije Disney, Robert Iger. Nedavno sam pročitao i knjigu Medvedi na putu također iz miljea poslovne literature, ali iz naše regije. Bila mi je interesantna.

Žao mi je što se čitanje promovira više među mlađom populacijom. To je veliki hendikep i zato su nam mladi danas funkcionalno nepismeni iako završe škole. Tužno je vidjeti mladog čovjeka koji je recimo dobar u nekoj IT oblasti ali potpuno nesposoban da napiše nekoliko suvislih rečenica o bilo čemu. Na neki način mi je drago što u vrijeme kad sam ja u školi čitao i pisao lektire nije bilo Interneta. Mislim da je u tom smislu Internet globalno vrlo negativno utjecao na mlade ljude. Ne postoji ubrzani način da pročitate i doživite knjigu osim da je uzmete u ruke.

 

Gdje se vidite za 10 godina? 

Ovo je ono tipično pitanje u intervjuima za posao. Da ste me pitali prije početka pandemije, odgovor bi sigurno bio da se i dalje vidim u IT biznisu, na nekom mjestu gdje ću moći da na osnovu iskustva koje imam (i kojeg će do tada biti još više) da imam jedan multi-perspektivni pogled na složene i heterogene IT sisteme koji će tada da postoje.

IT je jako uzbudljiva industrija i veoma sam znatiželjan da vidi što ćemo sve imati na raspolaganju za 10 godina i nadam se da ću biti dio toga.

Ipak, nakon ovog što nas je snašlo početkom prošle godine, na sve ovo treba na prvom mjestu reći – nadam se da ćemo i porodica i ja biti živi i zdravi i za 10 godina. I da ćemo se ovog što danas živimo samo sjećati, a da nećemo živjeti neku mnogo goru varijantu današnje situacije.

Na žalost, sve je  moguće.

 

Koja je za vas definicija uspješnog menadžera?

Mislim da nema jedinstvene definicije. Nekome je uspješan menadžer onaj koji ostvaruje dobre poslovne rezultate. Po nekim drugim mjerilima, uspješan menadžer je onaj koji može da učini uposlenike sretnima na poslu, da osigura najbolje uvjete za rad kako bi oni davali od sebe maksimum a time onda i došli do rezultata za kompaniju. U nekim naopakim sistemima vrijednosti, uspješnim se smatra i onaj tko se snalazi na razne načine i živi i radi u nekoj sivoj zoni. Ja se trudim biti uspješan tako da mi primarni fokus na poslu budu ljudi a onda projekti i poslovi s ljudima se moraju raditi ljudski. Ako kao menadžer ne sagledate svakog čovjeka kao jedinku, sa svim njegovim ili njenim osobinama i manama, kao i profesionalnim afinitetima, teško možete znati gdje ta osoba može biti najefikasnija. Ja vjerujem da čovjek najbolje radi ono što voli i što ga zanima, pa pokušavam da uvijek sagledam i tu dimenziju. Iz toga onda dolazi uspjeh u poslu i na projektima. Ne vjerujem u represivne mjere, stalni nadzor i pritisak. To moraju biti samo izuzeci. Ako dođete u situaciju da koristite te mjere zbog grešaka koje neko pravi u radu, onda je to greška i menadžera a ne samo uposlenika.

  • Connect Agencija
  • LRC d.o.o. Sarajevo
  • Euro-Express d.o.o.
  • Euro-Express d.o.o.
  • Connect Agencija
  • LRC d.o.o. Sarajevo
  • Connect Agencija
  • Euro-Express d.o.o.
  • LRC d.o.o. Sarajevo
Video
VIDEO
Strategija multimilijunaša 1-5-10: Kako izgraditi život iz snova
MATE RIMAC
12 najtežih mjeseci u stvaranju Rimac Automobila
VIDEO
Zašto bih kupila kod vas, a ne kod vaše konkurencije - skinite povez s očiju