MATE RUPČIĆ
DIREKTOR SA JAPANSKOM FILOZOFIJOM UPRAVLJANJA: Intervju sa direktorom HP Mostar
manager.ba BiH 09 lipnja, 2021
Izvor fotografije:
Mate Rupčić - privatna zbirka

Gost Kluba menadžera je Mate Rupčić, Predsjednik Uprave i direktor Hrvatske pošte Mostar, Mostar.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Dragi čitatelji, scaki dan možemo učiti nove stvari ako smo fokusirani na znanje. Tako danas donosimo intervju sa osobom od koje imamo mnogo naučiti.

Ako ste se pitali koji su koraci u izgradnji uspješne karijere, a pri tome ne očekivati instant rješenje, jer najveći su nas naučili da instant rješenje za uspjeh ne postoji, onda odvojite vrijeme da upoznate našeg današnjeg sugovornika.

Upoznajte Predsjednika Uprave i direktora Hrvatske pošte Mostar.

 

Za mene se može reći da pripadam i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naime, rođen sam u Koprivnici, roditelji su mi u to vrijeme radili u Podravci, pa je to stjecajem okolnosti moje rodno mjesto. Nakon određenog vremena obitelj se vratila u Hercegovinu, u Ljubuški, gdje sam završio osnovnu školu.

I tada praktično odlazim iz Ljubuškog i preseljavam se ponovno u zemlju mog rođenja, Hrvatsku, točnije u Metković, gdje sam završio matematičku gimnaziju, zatim idem u Zagreb i završavam 1999. Fakultet prometnih znanosti, smjer poštanska tehnologija. A kako sam bio stipendist HPT-a, po završetku studija imao sam obvezu vratiti se ponovno u BiH i odraditi pet godina. I tako do danas, pretvorilo se u  radni staž dug više od dva desetljeća, točnije 22 godine.

Nastavljam svoje usavršavanje i vraćam se u Zagreb gdje sam 2012. završio znanstveni magisterij Informatički management na Ekonomskom fakultetu, a sada sam polaznik doktorskog studija Računarstvo na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike u Mostaru.

Tijekom poslijediplomskog studija sam se sa stručnog aspekta prvi put susreo s „Lean i Kaizen menadžmentom“, japanskom filozofijom upravljanja.

Fasciniran takvim pristupom menadžmentu, isto sam izabrao za temu svog magistarskog rada, te s odmakom vremena sve više primjećujem da je taj koncept menadžmenta možda najviše utjecao na način na koji sam upravljao u proteklom razdoblju od pet godina, od kada sam na poziciji CEO u Hrvatskoj pošti Mostar. 

Moj privatni život pokušavam držati za sebe, uz svoju obitelj. Ali svjestan da funkcija na kojoj jesam zanima javnost, kako iz poslovnog tako i privatnog aspekta. I uspješno to do sada sve balansiramo. 

Oženjen sam i već 20 godina živim u Mostaru. Supruga Valentina je novinarka, imamo dvije kćerke, Sara je studentica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a Helena ima nepune četiri godine i trenutno nam je glavna preokupacija u životu. Veliki sam zaljubljenik u nogomet i još uvijek aktivno igram. A Zrinjski, Dinamo i Barcelona klubovi za koje navijam. 

Evo zbog svega što sam naveo, nekako mi je uvijek teško odgovoriti na pitanje odakle sam, obzirom da sam rođen u Koprivnici, Ljubuški mi je u srcu, Mostar je moj grad i moram priznati da sam ga zavolio, a Zagreb i Metković su mjesta gdje sam stekao dosta prijatelja i uvijek će imati poseban status. 

 

Na čelu ste Hrvatske pošte Mostar. Kako je išao Vaš karijerni put prije dolaska na spomenutu funkciju?

Kao i velik broj stipendista koji su se tada vratili iz Zagreba, 2000. odradio sam godinu pripravničkog staža u poštanskom uredu Ljubuški. Tu sam se praktično prvi put susreo s poštom u pravom smislu riječi - rad na šalteru, zaduživanje pošiljkama poštara, zaključivanje dana i ostale aktivnosti koje su svakodnevica radnicima u poštanskim uredima.

Suradnici koji su me tada obučavali i uvodili u posao bili su radnici s višegodišnjim iskustvom i posebno mi je ostalo u sjećanju zadovoljstvo s kojim oni obavljaju radne zadatke.

Primijetio sam da oni zaista vole svoj posao, nekako sam stekao dojam da su jedna velika poštanska obitelj i da su i mene prihvatili. To mi je tada stvarno puno značilo.

Nakon odrađenog pripravničkog, imao sam sreću da dobijem za mentora, svog prvog rukovoditelja dr. sc. Ninu Ćorića, koji mi je svojim savjetima puno pomogao u razvoju karijere.

Neko vrijeme sam radio u sektoru poštanskog prometa, a onda u sektoru zaduženom za marketing poštanskih usluga. Sa stalnom željom da se dalje educiram i da kreiram nešto novo u pošti, 2002. smo pokrenuli projekt Hibridne pošte – proizvodni pogon koji i danas uspješno radi, a bavi se proizvodnjom različitih vrsta dokumenata (računa, bankarskih izvoda, direktne pošte i dr). Iste godine došlo je i do razdvajanja HPT-a na dva društva - Hrvatsku poštu Mostar i Hrvatski telekom Mostar, što je u tom trenutku za sve nas predstavljalo veliki izazov, ali i neizvjesnost može li pošta kao samostalan gospodarski subjekt opstati.

Završetkom ovog projekta 2003. postao sam rukovoditelj Hibridne pošte i na toj poziciji sam se zadržao nepune četiri godine.

Upoznavanje s tada novim tehnologijama profesionalnog ispisa i pakiranja dokumenta, kao i s opremom i strojevima na kojima se radi proizvodnja pošiljaka za mene je bilo dragocjeno iskustvo, tim više jer se radilo o tehnologijama koje do tada nisu bile implementirane i primijenjene u BiH.

Nekih šest godina sam radio honorarno i kao profesor stručnih predmeta vezano za poštansko poslovanje u srednjoj školi.  Posebno dragocjeno iskustvo bilo mi je vođenje sektora IT-a nepunih pet godina, jer sam tu imao priliku detaljno upoznati sve poslovne procese poštanskog sustava.

Nakon toga bio sam član Uprave Društva - izvršni direktor za razvoj sustava i marketing, te se od 2015. do danas nalazim na poziciji CEO Hrvatske pošte Mostar.

Tijekom svoje profesionalne karijere prošao sam put „od dna do vrha“, radio u različitim poslovnim resorima – od poštanske tehnologije, marketinge, produkcije dokumenata do IT-a, te pri tome promijenio osam različitih radnih mjesta. 

 

 

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila Vaš način poslovanja i ako jest, na koji način? 

Promijenila je u biti navike i ponašanje naših korisnika, a na nama u Pošti je bio težak zadatak - da se prilagodimo novonastaloj situaciji i to u jako kratkom razdoblju.

To je za nas prvenstveno bio izazov, naravno i prijetnja. U samom početku pandemije bilo je i panike, straha od bolesti, jer smo svi bili medijski zasipani različitim vrstama informacija.

Posebno je težak bio period ožujak – svibanj 2020. kada je došlo do potpunog zatvaranja i veliki dio naših klijenata uopće nije poslovno funkcionirao, ni radio.

Financijski gubici koje smo tada ostvarili ostavili su značajne posljedice i danas. Zahvaljujući trudu i angažmanu svih radnika pošte, unatoč značajnom broju radnika koji su bili ili zaraženi ili u samoizolacijama, održali smo poštanski sustav aktivnim cijelo vrijeme pandemije.

Mislim da je pojava pandemije pokazala koliko su javne službe bitne u kriznim vremenima, pri čemu prvenstveno mislim na radnike u zdravstvu, policiju, vatrogasce, civilnu zaštitu, ali naravno i poštu, jer u konačnici normalan život i funkcioniranje društva uopće ovisi značajnim dijelom od rada javnih službi.

Iskreno se nadam kako ćemo svi skupa izvući određene pouke iz ove pandemije te da ćemo spremnije dočekivati buduće izazove koji su pred nama. Pandemija je značajno utjecala na ponašanje korisnika u smislu da je došlo do izraženije potražnje za dostavom paketa naručenih preko Interneta (e-trgovina), a što je iziskivalo značajne dodatne napore da se sve odradi na brz i kvalitetan način.

Zahvaljujući suradnji sva tri javna poštanska operatora u BiH (HP Mostar, BH Pošte i Pošte Srpske) te zajedničkoj usluzi Brza pošta, mislim da smo uspjeli opravdati očekivanja naših korisnika u segmentu brze dostave paketa, čak i u ovim pandemijskim uvjetima.

Mislim da nam je pandemija pomogla da brže donosimo odluke, a i usmjerila nas više ka digitalizaciji usluga (trenutno radimo aktivno na izgradnji novog Informacijski sustav) koje planiramo nuditi na tržištu. Posebno bih izdvojio i izgradnju novog Poštansko-logističkog centra kojeg gradimo u Mostaru, a za kojeg držimo da će donijeti novu vrijednost i prvenstveno nove logističke usluge koje planiramo raditi. 

 

Novitet Hrvatske pošte je i aplikacija PostCash. Možete li malo približiti našim čitateljima o čemu se radi te kako je došlo do ideje i realizacije iste?

Ideja kreiranja regionalne usluge slanja i primanja novca između četiri države regije (BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija), odnosno između šest javnih poštanskih operatera koji posluju u tim državama kreirana je 2016. u Budvi, na Savjetovanju javnih regionalnih poštanskih operatera.

Tom prilikom su udareni temelji PostCash mreže te je svaki javni poštanski operater preuzeo obvezu kreiranja usluge i IT uvezivanja sa svakim od sudionika, kako bismo svi omogućili svojim korisnicima međunarodnu uslugu slanja i primanja novca.

Već 2017. svim građanima u ove četiri države omogućena je usluga slanja i primanja novca, tako da je slanje i primanje međunarodnih uplata omogućeno dolaskom korisnika na šaltere poštanskih ureda i realizacijom usluge.

Već nakon prve godine implementacije ove međunarodne usluge prepoznali smo tržišni potencijal i stalnu potrebu korisnika za ovakvim uslugama.

S obzirom na to da je PostCash mreža u kojoj se nalazilo šest javnih poštanskih operatera unutar četiri države bila zatvorena isključivo za promete međunarodnog slanja i primanja novca između regionalnih javnih poštanskih operatera, razvojni tim HP Mostar tražio je način kako otvoriti tu mrežu prema EU. Ideja je bila omogućiti dijaspori sve četiri države, a koji žive i rade u EU, mogućnost jednostavnog slanja novca.

Aplikacija PostCash puštena je u komercijalni rad 15. ožujka 2021., a omogućila je da se iz 31 države EU putem mobilne aplikacije novac šalje u BiH, Srbiju i Crnu Goru, a u pripremi je i rješenje za Hrvatsku.

Za nas u Hrvatskoj pošti Mostar ovo je veliki korak, jer smo praktično kao javno poduzeće uspjeli kreirati regionalnu međunarodnu uslugu koja se događa u Europskoj uniji, a istovremeno smo proširili tržište usluga i za naše regionalne partnerske pošte, jer i njihovi korisnici mogu koristiti ovu uslugu.

S ovim projektom se pokazalo da smo mi prvenstveno infrastrukturna tvrtka, te da se više trebamo uvezivati i unutar BiH i regionalno, jer iz toga proizlazi naša snaga. 

 

 

Imate li savjet za mlade ljude koji dvoje između otići iz države ili ostati i pokrenuti 'nešto svoje’?

Za mene osobno, Hercegovina je najljepše mjesto za živjeti i ponekad mi je teško kad vidim koliko prirodnih resursa imamo, a da ih nismo uspjeli na pravi način iskoristiti zbog unutrašnjih političkih nesuglasica.

Danas, kada je sve povezano i kada su znanja zahvaljujući internetu dostupna svima, ne vidim razloga da se mladi ljudi dodatno ne educiraju sa specifičnim znanjima i da rade online za bilo koga na svijetu.

Ono što mlade ljude, ali i nas koji smo svakodnevno u poslovnom svijetu u kontaktu s predstavnicima svih naroda, iz svih područja BiH demotivira je neriješena politička situacija, dugogodišnji unutarnji problemi, nema napretka…

Ipak, moj savjet mladima bi bio da se potrude steći specifična tražena znanja na tržištu i da u konačnici na putu razvoja svoje karijere „budu posao“, a ne da traže posao, posebice izvan BiH. 

 

Postoji li nešto u bh. zakonodavstvu, a čija bi promjena omogućila lakše poslovanje u BiH, konkretno i u poslovanju pošte?

Već duže vrijeme se najavljuju reforme u poreznom sustavu u segmentu oporezivanja primanja radnika, što bi trebalo rezultirati rasterećenjem gospodarstva i sprječavanja sive ekonomije, ali se to ne događa.

Mišljenja sam da bi postojeće propise kojima su regulirane visine doprinosa i poreza (cca. 69 % na neto primanja) trebalo kroz reformske procese značajno smanjiti, a u isto vrijeme dijelove neoporezivih primanja radnika (topli obrok, prijevoz i ostala primanja) oporezovati.

To bi u konačnici rezultiralo većim priljevom sredstava u mirovinske i zdravstvene fondove, stvorilo preduvjete za poboljšanje materijalnog položaja radnika, a i umirovljenika.

Efekti rasterećenja gospodarstva bi se osjetili i u segmentu zapošljavanja, jer bi cijena rada za sve poslodavce bila niža, a što bi posljedično vodilo i ka povećanju plaća, kako u javnom tako i u realnom sektoru. Uzimajući u obzir da veliki dio radnika i umirovljenika u BiH ima trenutno nedostatna sredstva za svakodnevni život, povećanjem njihovih plaća i mirovina bi se zasigurno povećala i potrošnja, što bi u konačnici moglo pokrenuti investicije i razvoj gospodarstva uopće.

Nekako mi se čini da nedostaje hrabrosti za donošenje ovakvih reformi, jer one u početku nikad nisu lagane i za očekivati je i otpore.

Posebno kao problem ističem i neusklađenost Zakona o radu iz 2016. i izmjene i dopune iz 2018. istog zakona sa Zakonom o vijeću uposlenika koji je donesen još 2004. Postoji realna potreba za njihovim usklađivanjem, tim više jer imamo situaciju da nadležno ministarstvo tumači pojedine odredbe zakona koje se kose sa  sudskom praksom, što nam stvara pravnu nesigurnost i neizvjesnost u postupanjima.

Naglasio bih ovdje i potrebu rasterećenja poslodavaca u segmentu socijalnih prava, a prije svega mislim na važeće propise o zdravstvenoj zaštiti kojima je regulirano da bolovanja do 42 dana u cijelosti financira poslodavac.

Ovakav zakonodavni okvir objektivno stvara probleme i prevelik je teret za poslodavce. To se posebno pokazalo  upravo u prethodnom periodu, gdje smo konkretno zbog pandemije imali cca. 20% radnika koji su bili na bolovanju do 42 dana (bili zaraženi koronavirusom), a sve troškove bolovanja je snosio poslodavac.

Mišljenja sam da je ovakav sustav neodrživ i u normalnim okolnostima poslovanja i da država treba poduzeti značajne korake u reformi tih zakona, kako bi se poslodavcima omogućilo lakše poslovanje i održanje poslovnih aktivnosti.

 

 

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu? 

Na svoju obitelj, posebno na kćerke. I na velika prijateljstva i poslovna poznanstva koja sam ostvario u više od 20 godina rada. 

 

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Osobno sam veliki ljubitelj knjige i nastojim uvijek pronaći vremena za dobru knjigu. Teško mi je preporučiti najdražu, jer ih ima više. Svim roditeljima bih toplo preporučio da pročitaju knjigu ”Revolucija u učenju” autora G. Dryden i J. Vos. Mladima bih preporučio ”Bogati otac i siromašni otac” autora R.T. Kiyosaki. Poslovnim ljudima svakako preporučujem da pročitaju ”Efikasnog direktora” autora P.F. Druckera. 
 

Gdje se vidite za 10 godina?  

Teško pitanje, pogotovo kad znam da nisam prije deset godina razmišljao da ću jednog dana biti CEO. Nadam se i želim vjerovati kako ću za 10 godina biti živ i zdrav i okružen obitelji i prijateljima. A za sve ostalo ćemo vidjeti, pitanje je što će donijeti poslovni put do daleke 2031.

 

Koja je za vas definicija uspješnog menadžera?

Uspješan menadžer treba biti timski igrač kojem ljudi prvenstveno vjeruju i slijede ga na putu ostvarenja zacrtanih ciljeva. Uspjeh ne dolazi sam, nego zajedničkom sinergijom svih koji su dio menadžmenta, ali i njihova odnosa sa svim kotačima bez kojih ne bi mogli poslovati – svih radnika. Mišljenja sam da otvorenim pristupom, rješavanjem problema koliko je god moguće, zajednički možemo pomjerati granice, ka boljem i još većem cilju. Poduzeće na čijem sam čelu, HP Mostar uspjelo je ovakvim pristupom učiniti iskorake, nadam se da ćemo tako i u budućnosti činiti kako bi opstali na teškom i zahtjevnom tržištu današnjice. I bili spremni za budućnost, onu europsku kojoj svi težimo. 

  • Connect Agencija
  • Euro-Express d.o.o.
  • LRC d.o.o. Sarajevo
  • LRC d.o.o. Sarajevo
  • Euro-Express d.o.o.
  • Connect Agencija