Usprkos problemima s kojima se tijekom posljednjeg desetljeća suočava, Italija je od Drugog svjetskog rata doživjela veliku transformaciju iz pretežno poljoprivredne zemlje u jednu od industrijskih sila.

U godinama Drugog svjetskog rata, zahvaljujući američkoj pomoći u hrani i energentima te Maršalovom planu – financijskoj pomoći zemljama Europe, Italija je vrlo brzo obnovila osnovnu industriju, poput čeličana, te su uslijedile godine snažnog rasta.

Do 1964. godine, a posebno u periodu od 1958. do 1963., Italija je doživljavana kao “ekonomsko čudo” te su stope rasta industrije iznosile više od 8% godišnje.

Zemlja se potpuno integrirala u europske ekonomske tokove, a postali su vrlo aktivni i na istraživanju nafte na Srednjem istoku.

Dinamična industrijska sila

Na sjeveru zemlje niknule su brojne tvornice odjeće i obuće, bijele tehnike, namještaja, plastike, motora (Vespa), automobila (jeftiniji Fiat, Alfa Romeo ili luksuzni Lamborghini, Maseratti…).

Talijanski proizvođači postali su poznati po svojoj kombinaciji elegantnog dizajna i relativno jeftine proizvodnje.

Izgrađena je velika prometna infrastruktura.

U manje od dva desetljeća Italija je od pretežito poljoprivredne zemlje prerasla u dinamičnu industrijsku silu.

Nakon perioda snažnog rasta, tijekom 60-ih i 70-ih godina dolaze problemi.

Ekonomija usporava, dolazi do snažnog rasta inflacije jer su se rastući troškovi javnog sektora pokušali financirati “printanjem” novca.

Dolazi do otpuštanja tisuća radnika u velikim kompanijama, zbog čega izbijaju štrajkovi.

Snažno je porasla nezaposlenost i sve to potrajalo je do kraja 70-ih godina.

Procvat malih firmi

Tijekom 80-ih Italija ponovno bilježi rast, ali dolazi do promjena u strukturi njihove ekonomije.

Na važnosti gube velike kompanije koje su se bavile masovnom proizvodnjom, a dolazi do procvata malih obiteljskih, vrlo često izvozno orijentiranih kompanija.

Razvija se industrija visoke mode, pa Milano postaje jedan od “glavnih gradova” modne industrije.

No, ono što je bio – i ostao problem Italije je velika razlika između industrijski razvijenog sjevera zemlje i slabije razvijenog juga.

Italiju je teško pogodila posljednja globalna financijska kriza.

Od 2007. godine prošli su kroz recesiju koja je potrajala 13 kvartala i u kojoj je došlo do pada ekonomije za više od 9 posto.

To je uticalo na njihove javne financije pa Italija ima javni dug od 131,6 posto BDP-a (podatak za 2017. godinu).

Posljednjih godina ekonomski rast iznosio je oko 1 posto, prošle godine ubrzao je na 1,5 posto, no i dalje, za europske uvjete, imaju relativno visoku nezaposlenost od oko 11 posto, a pogotovo je problematična nezaposlenost među mladima koja iznosi oko 37 posto.

Najveći izvoznik luksuznih proizvoda

Italija je jedan od glavnih poljoprivrednih proizvođača u EU.

Dominiraju u proizvodnji riže, voća, povrća i vina.

Poljoprivredni sektor čini oko 2% talijanskog BDP-a.

Talijanska industrijska aktivnost prvenstveno je koncentrirana u sjevernom dijelu zemlje, u gradovima poput Torina, Milana i Venecije.

Velik dio talijanske industrije sastoji se od malih i srednjih obiteljskih firmi, a preko 90 posto talijanskih industrijskih kompanija ima manje od 100 zaposlenika.

Italija je najveći svjetski izvoznik luksuznih proizvoda.

Industrijski sektor stvara oko četvrtinu BDP-a.

Turizam je jedan od najbrže rastućih i najprofitabilnijih sektora, s obzirom na to da je Italija i na globalnom nivou jedna od najposjećenijih turističkih destinacija, s više od 50 milijuna turista godišnje.