Dok u Europi dominira mišljenje kako je dom sigurna luka i najbolja investicija, u SAD-u je mentalitet drukčiji – fleksibilnost i najam često imaju prednost pred dugoročnim zaduživanjem za krov nad glavom. 

Više od dvije trećine građana Europske unije živi u stanovima koje posjeduje. Taj podatak jasno pokazuje kako je u europskoj kulturi i dalje duboko ukorijenjeno mišljenje kako je kupnja stana ili kuće najvažniji životni cilj i najbolja zaštita od nesigurnosti.

Cijene rastu – kupnja sve teža

Prema podacima Eurostata i Deloittea koje je analizirao portal Investitor, cijene stanova u EU porasle su za zamalo 50% od 2015. do 2023. godine. U pojedinim državama rast je bio dramatičan – u Mađarskoj više od 170%, dok je u Finskoj rast bio tek 5%. Najamnine su u istom razdoblju rasle sporije, ali i dalje znatno – oko 18% od 2010. do 2022. godine.

Istraživanja pokazuju kako prosječan Europljanin mora štedjeti oko šest godina svoje bruto plaće kako bi kupio stan od 70 m². U nekim gradovima situacija je još teža – u Amsterdamu je potrebno više od 15 godišnjih plaća, u Ateni i Pragu oko 15, dok su gradovi poput Odensea ili Torina daleko pristupačniji (oko pet godišnjih plaća).

Razlike u mentalitetu: Europa vs. SAD

Za razliku od Europe, gdje posjedovanje stana predstavlja status, sigurnost i oblik štednje, u Sjedinjenim Američkim Državama vlasništvo nije toliko dominantno. Tamošnji mentalitet vrednuje mobilnost i fleksibilnost – mijenjanje posla i grada češće zahtijeva od ljudi iznajmljivati stanove, a ne se vezati kreditima na 20 ili 30 godina.

U SAD-u se oko 65% stanovništva smatra vlasnicima stambenih jedinica, dok je u EU taj postotak viši. Međutim, Amerikanci imaju razvijenije tržište najma, sa širom ponudom i poreznim olakšicama koje smanjuju pritisak na kupnju.

Što govore trendovi?

Europa se suočava s paradoksom: dok većina građana i dalje posjeduje stanove, ulazak novih generacija na tržište nekretnina sve je teži.

Visoke cijene i rast kamata znatno su smanjili kupovnu moć – mladi u velikim gradovima teško dolaze do prve nekretnine bez podrške obitelji.

Kultura vlasništva ipak ostaje snažna: dom se ne vidi samo kao mjesto stanovanja, već i kao investicija i oblik sigurnosti, dok je u Americi naglasak na likvidnosti i slobodi kretanja.

Europski mentalitet vezan uz kupnju nekretnina duboko je povezan s osjećajem sigurnosti i obiteljskom tradicijom. Iako cijene rastu brže od primanja, a krediti postaju sve teži, Europljani i dalje teže živjeti u vlastitim domovima. U usporedbi s Amerikancima, koji češće biraju najam zbog fleksibilnosti, jasno je da razlike nisu samo ekonomske, nego i kulturološke.

Izvor: Investitor.me

Prijevod i obrada: Manager.ba