Prava snaga ove zemlje su mladi, perspektivni ljudi, koji su odrasli i obrazovani u Bosni i Hercegovini i koji svoje znanje planiraju iskoristiti kako bi poboljšali život svih stanovnika.

Jedan od njih je i dvadesetdvogodišnji Nemanja Davidović, student treće godine Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, koji je osmislio način da pomoću aplikacije upravlja različitim uređajima.

Nemanja je rođen u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Želja da jednog dana postane uspješan inženjer iz oblasti IT industrije ga je dovela u Banjaluku, a ideja čijom realizacijom bismo kućanskim aparatima i mnogim drugim stvarima mogli upravljati uz pomoć pametnog telefona natjerala ga je da se prijavi u emisiju na jednoj televiziji, koja mladim inovatorima daje prostor da predstave svoj projekt.

Ideja pametnih utičnica, prekidača, uređaja za kontrolu grijanja u stambenom objektu i slično naišla je na veliki interes. Što je zapravo suština tog projekta i kada se javila ideja?

Znao sam način kako da napravim proizvod, ali nisam znao kako da ga predstavim javnosti. Ono što mene već godinama nervira jeste to da, kada mi ujutru neko dođe u stan, ja moram iz kreveta ustati i otvoriti vrata, što mi je neopisivo mrsko. Onda sam shvatio – zašto to ne radimo preko telefona? I tada se javila ideja.

Isto tako sam shvatio da razradom ove ideje mogu uraditi još mnogo toga. Zvaničnu prezentaciju ideje imao sam u jednom programu u organizaciji “Start centra” iz Banjaluke.

Taj program me je nekako ohrabrio i pokazao mi najbolji način prezentiranja. Kasnije sam se prijavio za emisiju „Mojih 5 minuta“ i projekt je prošao.

Ostala su još dva kruga do finala i to me čini veoma zadovoljnim. Naša ideja je da proizvodimo pametne prekidače, utičnice, kontrolore, regulatore napona, uređaje koji automatiziraju procese i radnje uz pomoć mobilnog telefona.

Na primjer, ukoliko preko telefona želite upaliti grijanje, to će vam biti omogućeno.

Proizvodi slični Vašem već postoje na tržištu. Po čemu se ovaj razlikuje?

Trebamo biti realni i reći da ništa na svijetu nije novitet, pa tako ni ovo.

Nešto veoma slično odavno postoji u razvijenim zemljama Zapada, ali u realizaciji našeg projekta sudjeluju mladi ljudi, a ne, na primjer, renomirana kompanija.

To je ono što je zanimljivo. Razlika između našeg i postojećeg proizvoda je u tome što ne uvozimo neko gotovo rješenje i samo ga ovdje ugradimo, nego pravimo rješenje u vašem domu.

Naši proizvodi nose sigurnost, uštedu vremena i novca, a ta ušteda novca se javlja kroz uštedu energije.

Na koji način bi uređaj koji nam prezentujete trebalo da funkcioniše? I za šta vam je najpotrebniji novac?

Funkcionirao bi tako što ugradimo hardverske komponente u vaše stanove.

Te hardverske komponente posjeduju modul za komunikaciju putem interneta koji komunicira sa vašim telefonom, tabletom, laptopom. To sve je moguće i ako nemate internet u vašem domu.

Početni kapital koji bi nama bio potreban vezan je za poslovni prostor, eventualno neku plaću radnicima i nabavku komponenti.

Moje kolege Jovo Savić, Marko Gadžić i ja krenuli ssmo s njenom realizacijom i mnogo prije nego što smo se prijavili u emisiju.

Realizacija projekta, obveze na fakultetu, članstvo u brojnim nevladinim organizacijama iziskuju mnogo vremena. Koliko vremena Vam ostaje za neke druge aktivnosti? Pored interesa za IT tehnologiju, koje su Vaši interesi?

Ja nisam uradio segmentaciju obveza, kod mene je to sve jedna obveza. Sve ovo iziskuje mnogo vremena, sigurno 13 ili 14 sati rada dnevno, što je mnogo, ali za sada uspijevam. U periodu sam života kada trebam da stvaram, bit će vremena za odmor.

Član sam saveza studenata ETF-a i radimo mnoge korisne stvari za studente, između ostalog planiramo predlaganje izmjene zakona o viskoškolskom obrazovanju, koje će na ETF donijeti studijske programe u trajanju od dvije godine.

Prva sfera interesa je moje obrazovanje, druga sfera je ovaj projekat na kojem radim, a zatim politika, sport i sve ostalo.

Za sport trenutno imam najmanje vremena, što mi je jako žao, ali trenutno sam u godinama kada trebam biti aktivan u nekim drugim sferama i da stvaram, a za sport će biti vremena i kasnije. Interes za politiku se javio relativno rano, još u osnovnoj školi. Kasnije, kroz razna natjecanja sam naučio osnove političkog djelovanja, a stanje poličke scene u Bosanskom Petrovcu natjeralo me je da se kandidiram za funkciju na kojoj bi, ukoliko dobijem potreban broj glasova, mogao nešto promijeniti. Ostvario sam dobar rezultat i time pokazao da mladi ljudi mogu nešto napraviti. Što se tiče politike, nemam neke konkretne interese, želim dorasti vremenu i mjestru na kojem sam. 

Trend odlaska mladih se nastavlja. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Gdje se vidite za deset godina?

Iz mog ugla, nemam gdje ići i planirati gdje da odem. Moram priznati da ponekad i ne razumijem ljude koji odlaze, čini mi se da se predaju bez borbe.

Perspektive ima na svakom mjestu na svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Budućnost BiH leži u IT industriji, kao industriji sa visokim profitom i obrazovanju mladih. To je veoma teško odgovoriti, jer svaki mjesec sebe vidim na nekoj drugoj poziciji.

Uglavnom, vidim se na nekoj odgovornoj funkciji na kojoj ću moći raditi neke dobre stvari.

Imate li u planu izradu nekog novog projekta u skorijem vremenu?

Pored ovog projekta, trenutno na fakultetu sa grupom kolega radim na izradi aplikacije koja će imati sličnu funkciju kao Facebook stranica „Tražim-nudim prijevoz“.

Pomoću te aplikacije moći ćete pronaći pijrevoz do potrebne destinacije i ugovarati okolnosti sa osobom kojoj ćete ponuditi prijevoz ili osobom koja će vas voziti. Ta aplikacija će biti potpuno besplatna.