Iako Zakon jamči pravo građanima na povrat PDV-a pri kupnji prvog stana, podzakonski akti tiho ga potkopavaju. Pravilnik krojen po mjeri birokracije dodatno sužava prava kupaca i štiti interese moćnih investitora i birokracije. 

Iako je nova zakonska odredba o povratu PDV-a pri kupnji prvog stana predstavljena kao olakšanje za građane, njezina primjena kroz naknadno usvojen Pravilnik znatno sužava broj onih koji to pravo mogu ostvariti, piše portal Gerila.

Kada je početkom godine usvojena dopuna Zakona o porezu na dodanu vrijednost, činilo se kako Bosna i Hercegovina napokon radi konkretan korak prema rješavanju stambenog pitanja mladih i onih koji prvi put ulaze u vlasništvo nad nekretninom. Dopuna predviđa pravo na povrat PDV-a za punoljetne fizičke osobe – državljane BiH s prebivalištem u zemlji – koje kupuju svoj prvi stan.

Ipak, ono što je Zakon obećao znatno je urušeno kroz kasniji Pravilnik koji je usvojio Upravni odbor Uprave za neizravno oporezivanje (UNO). Pravilnik je dodao kriterije kojih u Zakonu nema, čime je ovo pravo praktično uskraćeno velikom broju potencijalnih korisnika.

Predsjedatelj Upravnog odbora UNO-a BiH i ministar financija i riznice BiH Srđan Amidžić izjavio je prije godinu dana kako "nije riječ o populističkom zakonu zato što njegove komponente uvažavaju potrebu ljudi u BiH riješiti stambeno pitanje, ako govorimo o prvoj nekretnini".

Za sada, s trenutačnim rješenjima, ovaj je Zakon diskriminatoran i čini se kako više pogoduje građevinskom lobiju nego samim građanima. Najviše pogoduje nezasitoj birokraciji.

Problem retroaktivnosti i restriktivnih uvjeta

prema Pravilniku, pravo na povrat PDV-a ima osoba koja u posljednjih sedam godina nije imala stan, kuću ili apartman u vlasništvu – ni samostalno, ni u zajedničkom ili suvlasništvu.

Kriterij se ne odnosi se samo na kupca, nego i na članove njegova kućanstva, među koje su sada uključeni i braća i sestre. Drugim riječima: ako vaš brat ima garsonijeru, vi ne možete ostvariti pravo na povrat PDV-a pri kupnji svojeg prvog stana.

Transparency International BiH, koji je sudjelovao u javnim konzultacijama o Nacrtu Pravilnika, upozorio je kako je ovakav pristup u izravnoj suprotnosti sa Zakonom, koji se ne poziva na prethodno razdoblje vlasništva, nego se usredotočuje isključivo na trenutačni status kupca.

"Pravilnik sužava pravo koje je Zakon omogućio, i to kroz uvjete koje Zakon ne propisuje – što je ne samo pravno sporno nego i nepravedno", upozoravaju iz TI BiH.

Transparency International BiH upozorava kako je članak 105a stavak 5. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u u nesuglasju sa samim Zakonom jer se njime pravo na povrat PDV-a ograničava na način koji Zakon ne poznaje.

Dok Zakon jasno kaže kako "punoljetna fizička osoba – državljanin BiH s prebivalištem u BiH – ima pravo na povrat PDV-a" pri kupnji prvog stambenog objekta, Pravilnik uvodi dodatne uvjete, među kojima je i retroaktivno ispitivanje vlasništva u razdoblju od sedam (ranije deset) godina, ne samo za kupca nego i za članove njegova kućanstva.

Prema riječima Ene Kljajić Grgić, voditeljice Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH, pravo na povrat PDV-a pri kupnji prvog stambenog objekta jasno je definirano Zakonom.

"Zakonom nije propisano kako osoba ne smije imati stan u vlasništvu u prethodnom razdoblju, niti se spominju površina stana, članovi kućanstva, status prodavatelja ili način plaćanja. Sve to dodatni su uvjeti koje je Pravilnik naknadno uveo, čime se mijenja suština prava koje jamči Zakon. Pravilnik ne smije ići iznad Zakona, a ovdje je to očit slučaj", upozorava Kljajić Grgić.

Dodaje kako se ovakvim tumačenjem stvara prostor za uskraćivanje prava osobama koje prvi put rješavaju svoje stambeno pitanje, ali su ranije, primjerice kroz nasljeđe ili zajedničko vlasništvo, imale udio u nekretnini – što Zakon ne isključuje.

"Riječ je o jasnom narušavanju hijerarhije propisa, jer podzakonski akt ne može sužavati već definirano zakonsko pravo", zaključuje ona.

TI BiH smatra kako je ovakvo rješenje suprotno Zakonu, jer Zakon o PDV-u ne propisuje retroaktivna ograničenja, a dodatno je i diskriminatorno zato što pravo na povrat proširuje na imovinu članova kućanstva – uključujući supružnika, roditelje, brata ili sestru – pa građanin može ostati bez povrata PDV-a iako nikada nije imao stan. Takvim pristupom, upozoravaju iz TI BiH, obesmišljava se intencija zakonodavca olakšati građanima rješavanje stambenog pitanja.

TI BiH zaključuje kako Pravilnik prekoračuje ovlasti koje daje Zakon i time krši načelo hijerarhije pravnih akata. Umjesto razrade tehničke procedure za ostvarivanje prava, on uvodi materijalna ograničenja koja Zakon ne poznaje – zbog čega bi ga trebalo uskladiti sa Zakonom i njegovom svrhom.

Iz Transparency Internationala BiH upozoravaju i na spornu praksu proširivanja uvjeta za ostvarivanje prava na povrat PDV-a na članove kućanstva, iako je Zakon to pravo jasno vezao isključivo za kupca stana.

Pravilnik, međutim, propisuje kako kupac može ostvariti pravo na povrat PDV-a za dodatnih 15 m² po članu kućanstva, ali samo ako taj član u posljednjih sedam godina nije imao u vlasništvu ni suvlasništvu nijednu nekretninu u BiH – uključujući stan, kuću, apartman ili druge stambene objekte.

Za razliku od BiH, u kojoj Zakon ne definira ovakva ograničenja, u susjednoj Srbiji Zakon o PDV-u precizno propisuje uvjete koje je moguće razrađivati podzakonskim aktima. Kod nas, naprotiv, ovakvim proširenjem uvjeta Pravilnik sužava pravo predviđeno Zakonom.

"Ovakvo rješenje može dovesti do toga da osoba koja prvi put kupuje stan bude uskraćena za povrat PDV-a na člana kućanstva zato što je njezin supružnik, roditelj ili brat ili sestra bio u vlasništvu nekretnine u ranijem razdoblju, pri čemu se ne ispituje način stjecanja te nekretnine“, dodaje Ena Kljajić Grgić.

U obrazloženju Nacrta Pravilnika navedeno je kako se za supružnike traži dokaz kako ne posjeduju nekretninu kako bi se provjerila imovina stečena u braku, koja se smatra zajedničkom. Međutim, Kljajić Grgić napominje kako se pritom zanemaruje mogućnost kako je supružnik nekretninu stekao prije braka ili ju je naslijedio, a od tada nije proteklo sedam godina – što, bez obzira na zakonsku osnovu, kupcu automatski ukida pravo na povrat.

Kome je pisan pravilnik?

Još jedna zabrinjavajuća stavka tiče se maksimalne površine stana na koju je moguće ostvariti povrat PDV-a – 40 kvadrata za samca, uz mogućnost povećanja od 15 kvadrata po članu kućanstva.

Međutim, povrat se ne računa prema stvarnoj cijeni stana, nego prema prosječnoj cijeni objavljenoj u biltenu Agencije za statistiku BiH.

Maksimalni iznos povrata tako ne može prijeći preračunatu vrijednost od 24.557,74 KM, što može biti znatno niže od stvarno plaćenog PDV-a na stanove u urbanim sredinama.

Dodatno, UNO zadržava pravo odbiti zahtjev i u slučaju kada je stan otuđen prije isteka roka od pet godina – što znači obvezu vraćanja cjelokupnog iznosa PDV-a, uz kamate.

Prvotni prijedlog dopuna Zakona predviđao je kako se povrat PDV-a vrši pri kupnji prvog stana, pri čemu je drukčije definirano što se smatra stambenim prostorom. Usvojeni Zakon o dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost to omogućuje samo za stanove u novogradnji, što svakako budi sumnju u pogodovanje građevinskom lobiju, odnosno investitorima.

Paradoksalno, kad se i ispune svi ti uvjeti, koji nisu jednostavni, kupac mora proći i "kroz sito i rešeto" Pravilnika, čime se dodatno smanjuje broj građana koji će ostvariti ovo, već Zakonom suženo pravo.

Ena Kljajić Grgić iz Transparency International BiH za Gerilu ističe kako su pojedine odredbe Pravilnika u suprotnosti s osnovnim ciljem Zakona – olakšati građanima rješavanje stambenog pitanja kroz povrat PDV-a pri kupnji prvog stana. Umjesto da Pravilnik precizira proceduru ostvarivanja tog prava, on uvodi ograničenja koja Zakon ne predviđa, čime se smanjuje broj potencijalnih korisnika:

"Namjera zakonodavca bila je pomoći građanima pri kupnji prvog stambenog objekta. Pravilnik, nametanjem dodatnih uvjeta kojih u Zakonu nema, suštinski obesmišljava tu namjeru i smanjuje broj potencijalnih korisnika. Odredbe Pravilnika treba uskladiti sa Zakonom kako bi se razradila proceduralna pitanja ostvarivanja prava na povrat PDV-a, a ne uvoditi uvjete koji mijenjaju ili ograničavaju pravo zajamčeno Zakonom.“

Posebno problematičnim smatra članak koji pravo na povrat PDV-a uvjetuje time kako je prodavatelj stana uredno prijavio i uplatio PDV – što je, kako kaže, nešto na što kupac ne može imati nikakav utjecaj.

"Iz Pravilnika bi trebalo izbrisati odredbu kojom se propisuje kako kupac stana može ostvariti pravo na povrat PDV-a samo ako je prodavatelj prijavio i uplatio PDV na jedinstveni račun koji vodi Uprava za neizravno oporezivanje. Time se uvodi uvjet koji kupac objektivno ne može kontrolirati, jer kupac ne može biti odgovoran za fiskalnu disciplinu prodavatelja“, naglašava Kljajić Grgić.

Kao dodatni problem navodi i činjenicu kako je iz konačne verzije Pravilnika uklonjena odredba koja je ranije omogućavala nasljeđivanje prava na povrat PDV-a u slučaju smrti kupca koji je prethodno podnio zahtjev. Smatra kako bi se ta odredba trebala vratiti jer njezino izostavljanje može dovesti do uskraćivanja prava članovima kućanstva.

"U prvotnoj verziji Nacrta Pravilnika bila je predviđena mogućnost nasljeđivanja prava na povrat PDV-a iznimno ako je kupac podnio zahtjev prije smrti, a sada to nije slučaj. To se može negativno odraziti na članove kućanstva kupca, koji neće moći ostvariti pravo na povrat PDV-a, zbog čega treba razmotriti ponovno vraćanje ove odredbe“, dodaje.

Konzultacije bez učinka

Na eKonzultacijama je sudjelovalo 112 sudionika koji su poslali 123 prijedloga i komentara. UNO je usvojio svega 23.

Jedna od sugestija Transparency Internationala BiH bila je brisanje retroaktivne zabrane posjedovanja stana u prethodnom razdoblju jer nije u skladu sa Zakonom. UNO nije prihvatio taj prijedlog, nego je samo skratio retroaktivno razdoblje s deset na sedam godina – zadržavši suštinsku prepreku izvan zakonskih okvira.

Iako Zakon o PDV-u daje osnovno pravo na povrat PDV-a, Pravilnik je otišao korak dalje – dodao je materijalne uvjete koje Zakon ne poznaje i time ozbiljno ograničio opseg tog prava.

Ustavno pravilo kako podzakonski akt ne može derogirati Zakon zanemareno je bez puno objašnjenja.

Oni koji su ovu mjeru dočekali s nadom sada se suočavaju s labirintom birokracije, uvjeta i ograničenja. Mjera koja je trebala biti socijalna pretvorena je u privilegij rezerviran za one koji imaju savršeno "čisto" vlasničko i obiteljsko stablo – što u BiH, ili bilo gdje u svijetu, priznat ćete, nije čest slučaj.

Manager.ba