Obnovljivi izvori energije jako ovise o vremenskim prilikama i nemaju uvijek istu razinu struje koju mogu proizvoditi. Zbog toga se stvaraju mreže više proizvođača struje, baterija - spreminka i pametnih potrošača koji upravljaju potrošnjom te i u nekom trenutku vraćaju stabilnost u sustavu. Virtualne elektrane su upravo takav sustav gdje su svi subjekti uključeni i svi ostvaruju svoju korist.

Prema definiciji, virtualna elektrana - VPP predstavlja sustav utemeljen na softveru i tehnologiji pametnih mreža, kojim se vrši automatsko, daljinsko upravljanje agregiranim distribuiranim resursima sa ciljem pružanja usluga na veleprodajnom ili lokalnom distributivnom tržištu posredstvom platforme za agregaciju i optimizaciju.

U najširem značenju termina, pored distribucijskih elektrana, koncept virtualne elektrane obuhvaća i ostale tipove distribucijskih resursa, poput upravljivih potrošača, uređaja za skladištenje energije, električnih vozila i sl.

Direktor Direkcije za tržište električne energije EMS, Marko Janković sudjelujući na panelu koji je organiziran u okviru nedavno održanog prvog Balkan Solar Summita u Banja Luci, rekao je kako je upravo fleksibilnost ono što je dovelo do toga da se danas koristi izraz virtualna elektrana.

"Fleksibilnost je riječ oko koje se danas energetika gradi. Osnovna definicija fleksibilnosti je mogućnost, sposobnost odustati od nečega što je uobičejeno. Ako je to krajnji kupac, onda od nekog uobičajenog profila potrošnje, ako je u pitanju proizvođač onda od nekog uobičajenog profila, načina proizvodnje i udjela na tržištu električne energije. Virtualna elektrana u svom cilju vuče ljude da je to samo energija koja je agregirana od proizvođača. To nije točno, to je upravo energija koja može se može agregirati od svih drugih korisnika, a najveći korisnik sustava je krajnji kupac”, kazao je Janković.

Prosto rečeno, ako u datom trenutku nismo povukli energiju iz mreže mi smo ju virtualno injektirali. Virtualna elektrana tako predstavlja skup mogućnosti svih pojedinačnih korisnika sustava, da zajedno putem određene agregacije budu konkurentni i sudjeluju na tržištu.

Ušteda i dobit

Na pitanje zašto bi netko odstupao od nečega što je ustaljeno, Janković kaže kako postoje dva aspekta kada je felksibilnost u pitanju. Jedan je ušteda kupca ili proizvođača, a drugo je novi proizvod kojim će se u budućnosti trgovati.

Kazao je i da cjenovni signali tjeraju na mijenjanje uobičajenog profila. "Signali koji su svakodnevni i cijene koje su različite u satima tjeraju ga odstupiti od svog uobičajenog plana, neki to rade kako bi uštedili a neki kako bi profitirali na osnovu nekog novog proizvoda. Fleksibilnost je zapravo ušteda ali i novi proizvod za ostvarivanje profita”, rekao je.

Virtualna elektrana svojim karakteristikama može sudjelovati na svim tržištima električne energije.

Zašto bi operatori sustava kreirali i dozvolili virtualnu elektranu, bilo je jedno od pitanja.

Janković je kazao kako mreža nije napravljena biti mreža samo radi sebe, odnosno operator, ona je servis svim korisnicima sustava. Kako bi taj servis funkcionirao, da svaki kupac, proizvođač ostvari svoju osnovnu djelatnost, mreža mora funkcionirati. Postoje razni alati kako bi mreža funkcionirala bez greške i bila efikasna.

“Usporebe radi, ako je prijenos more, distribucijski sustav je ocean i distribucijski sustav će u budućnosti dati jako veliki resurs za sva tržište električne energije. Pored toga i operatoru prijenosnog sustava dat će mogućnost optimizirati svoj rad koristeći njihove resurse”, kazao je.

U Bosni i Hercegovini je prisutan veliki interes investitora. Danas elektroenergetski sustav koji je funkcionirao na jedan način opterećujemo raznim obnovljivim izvorima energije a virtualnom elektranom prosto ga stavljamo u bolji položaj. Ona je novi resurs koji će prvo pomoći integraciju obnoljivih izvora. Pomoći će operatorima sustava kako bi on pomogao svim drugim korisnicima ostvariti svoje željene uštede. 

Cijeli koncept se razvija na tri osnovna D principa, to je dekarbonizacija, digitalizacija i decentralizacija koja teži korištenju manjeg a ujedinjenog i tako nastupa na tržištima. Ova 3D su ključ oko čega se vrti cijelo tržište energije.

U BiH 7 virtualnih elektrana

Nemanja Pandurević, direktor NOS-a - Neovisnog operatora sustava u Bosni i Hercegovini pojasnio je u kojem obliku virtualna elektrana postoji u Bosni i Hercegovini i koji su razlozi uspostavljanja ovakvog modela.

“Situacija u Bosni i Hercegovini je jako jednostavna. Na terenu trenutno imamo virtualne elektrane koje u svom sastavu imaju isključivo distribuirane izvore električne energije. Od sedam balansno odgovornih snaga koji u svom sastavu imaju virtualne elektrane svi imaju samo distribuirane izvore proizvodnje, nemamo one koji se bave potrošnjom”, kazao je, dodao kako ne postoji niti jedna zakonska prepreka koja to onemogućava nego je više stvar ekonomskog stimulansa koji je izostao.

Kroz sedam BOS-ova koliko ih je aktivno u BiH, agregirano je oko 140 MW instalirane snage, od toga 100 MW predstavljaju hidro potencijali, 37 MW su solarne elektrane i oko 2,3 MW su bioplinske elektrane. Upravo ih njihova manja proizvodnja sprječava u pružaju svoje usluge na balansnom tržištu.

Drugi razlog je financijski, kako je kazao Pandurević, jer je cijena električne energije iznad balansne energije što je neubičajeno. Sve ovo isključuje onaj ekonomski stimulans BOS-ovima u svoje sastave stavljati opterećenja i pružati usluge na balansnom tržištu.

“Virtualna elektrana u BiH nije novi model. Od 2016. godine kada su usvojena tržišna pravila, mali proizvođači su mogli prodavati svoju energiju kompanijama na teritorijama na kojima posluju. Od 2020. godine, kada je došlo do skoka cijena električne energije, mali proizvođači su htjeli postati vidljivi i aktivni na tržištu. Zbog toga su im bila potrebna određena tržišna pravila po kojima su mogli birati s kim će pregovarati kome prodati energiju. Pregovarati o uvjetima i cijenama. Faktor sigurnosti nije više bio presudan, mi smo to prepoznali i dali podršku da se to regulira i omogući malim proizvođačima ono što žele”, kazao je.

Sve manje kapaciteta na mreži je pravi pokazatelj virtualne elektrane i njenih učinaka, kaže Pandurović. Stvorila je ambijent i mehaizme koji su ekonomski isplativi. Sustav je stabilan, sedam virtualnih elektrana rade prema pravilima i ne prave velike debalanse u radu. Sve skupa dovodi do fleksibilnosti sustava koji će integrirati obnovljive izvore. 

Almir Imamović, rukovodilac Sektora za tarife i tržište Državnog regulatornog povjerenstva za električnu energiju (DERK) kazao je kako je ovakav model privremen i kako je upravo onakav kakav je danas bio iniciran upravo sa terena.

“Model koji je kod nas aktuelan pokazao se dobar u praksi, snaga raste konstantno. Ono što je možda za neke problem je što je pojavom virtualne elektrane na tržištu, pogođen sustav podsticaja. Virtualnom elektranom nastala je velika migracija, što pokazuje kako je sad više kapaciteta u virtualnim elektranama nego što je u sustavu poticaja. Pojavio se i višak sredstava za poticaje te s zbog toga donesene odluke za samanjenje naknada za krajnje kupce. Tako je naknada u RS-u smanjena i do devet puta u FBiH je smanjeno za oko 3,5 puta. Sada je planirano kroz naknade prikupiti manje od 10 milijuna KM za razliku od 50 miliojua koji su se do tada prikupljali”, pojasnio je Imamović.

Virtualna elektrana omogućava integraciju različitih, zemljopisno disperziranih distribuiranih resursa, kao i njihovu optimizaciju na način koji je usklađen sa potrebama elektroenergetskog sustava i dizajnom tržišta električne energije i pomoćnih usluga.

S tim u vezi, posmatrano sa aspekta zadovoljenja baznog dijagrama proizvodnje i očuvanja dostignutog stupnja adekvatnosti sustava, bitno je naglasiti kako zamjena konvencionalnih elektrana virtualnim elektranama, koje uključuju obnovljive distribuirane izvore, iziskuje da ukupna instalirana snaga elektrana u sastavu virtualne elektrane treba biti sedam puta veća od instalirane snage konvencionalne elektrane koja se mijenja.

Virtualne elektrane mogu se klasificirati na komercijalne i tehničke virtualne elektrane, pri čemu CVPP omogućavaju sudjelovanje fleksibilnih resursa na različitim energetskim tržištima, dok, sa druge strane, TVPP vrše agregaciju lokalnih resursa unutar određenog zemljopisnog područja u tehničke svrhe, npr. sa ciljem rješavanja lokalnih mrežnih ograničenja.

Panelisti su se složili kako se ključne barijere za razvoj i implementaciju koncepta virtualne elektrane mogu odnositi na tržišni okvir, mrežna ograničenja, pasivnost kupaca ili proizvođača, tehnološka ograničenja, regulatorni okvir, te visoke početne investicione troškove.

Akta.ba /  Manager.ba