FINANCIJSKI LABORATORIJ
UGOVOR O KREDITU: Čitate li sve postojeće klauzule detaljno?
Nedim Šuta Svijet financija 05 ožujka, 2018

Ugovori ili sporazumi predstavljaju pismene izjave uključenih strana. Isti imaju više dimenzija i definicija ali načelno se ugovorom definiraju prava i obveze uključenih u određenu aktivnost ili proces. Malo i srednje poduzetništvo je ispodprosječno formalno u ovom kontekstu. Ugovori koji se nalaze u ovim kompanijama su obično oni zakonom obvezni, koji reguliraju radno pravo, ugovore sa bankama, te dijelom ugovore sa dobavljačima, pogotovo ako su inozemni.
Ovaj put ćemo pažnju posvetiti ugovorima sa bankama, kao financijskim dobavljačima.

Ugovori sa financijskim partnerima

U većini slučajeva, kada su ovi ugovri u pitanju, naglasak je na čitanju kamatne stope, cijene transakcije i sl. Malo tko u potpunosti pregleda sve postojeće klauzule ugovora, a koje drastično mogu povećati cijenu suradnje, ili pogoršati suradnju sa bankom.

Čak i sama amortizacija otplatnog plana, u zavisnosti je li princip jednakih ili opadajućih glavnica, značajno mijenja kalkulaciju troška/investicije.

Problemi načelno nastaju nakon sagledavanja „nivoa dogovorene suradnje“, po pitanju iznosa transakcija, broja zaposlenih i sl. od strane banke, te na osnovu toga, banka u principu može povećati svoje naknade. Sagledavanje se radi na polugodišnjem ili godišnjem nivou.

Logika je super jednostavna, pri kalkulaciji prihoda od klijenta (kupca), u obzir su uzeti svi parametri, a ne samo efektivna kamatna stopa. Smanjenje rizika ove vrste možemo napraviti kvalitetnom pripremom, traženjem pojašnjenja i jasnih definicija.

Dešava se da je, pored poznatih činjenica (KS i provizija) potrebno raditi godišnje procjene nekretnine, specifične police osiguranja, čak na domaćem tržištu postoje i ugovori koji definiraju plaćanje određenog iznosa za monitoring na godišnjem nivou.

Kada se sve navedeno zbroji, a imajući u vidu da je prosječan ugovor za investicije 8-10 godina, godišnji trošak igra značajnu ulogu u finalnoj odluci.

Dodatno, atraktivna stavka u suradnji sa bankama jest nivo prometa koji je definiran ugovorom, pogotovo je naglasak na ino promet.

Promet i transakcijski dio, pored komponente monitoringa, za banku predstavlja i sve značajniji izvor prihoda, budući da je marža u konstatnom padu. 

Prilikom dogovaranja ovog dijela, potrebno je napraviti kalkulaciju svih troškova, da se ne bi naknadno pojavljivali dodatni rashodi zbog „korespodentskih banaka“, ili tzv „T0“ opcija i sl. 

Pored financijskog aspekta, postoji i pravna dimenzija svega. Budući da je MSP segment na ispodprosječnom nivou u pogledu kapitaliziranosti, dosta često imamo u ugovoru zabrane isplata dividenti. Kako dividenda realno predstavlja najjeftini način financiranja vlasnika kompanije, često se dešava da se ista isplati bez saglasnosti banke.

Navedeno možemo minimizirati traženjem što konkretnijih klauzula, do kojeg nivoa/odnosa treba biti kapitaliziranost, jer u protivnom banka može i povećava kamatne stope. Sa druge strane, ukoliko se promijeni, a vrlo brzo hoće, zakonska regulativa oko oporezivanja dividendi, „blokada banke“ u ovom dijelu će imati značajne negativne efekte na vlasnika kapitala.

Zaključak

Pored činjenice da u prosječnoj banci radi 10+ pravnika, te da se ne razumije dio napisanog, sa strane menadžmenta kompanije jednostavno mora postojati vrijeme da se ugovori pregledaju te daju opažanja i zatraže objašnjenja. Nerazumna i nelogična je poslovna situacija po kojoj se za investiciju od deset godina nema dodatni tjedan da se pregleda šta se potpisuje. Postoji više izvora, načina provjere nepoznatog, jer kao što stara poslovica kaže „treba se znojiti dok se pregovara“, kasnije je kasno.

Želim Vam uspješan početak poslovnog tjedna!

Nedim Šuta 

Nedim Šuta

Autor opis: 
20 godina radi u financijskom sektoru, na odgovornim dužnostima u bankama i osiguranju. U radu se susretao s kompanijama različitih profila, analizirajući njihov rad, financije, rast i kreditnu sposobnost. Vlasnik je kompanije FINLAB.
Slika autora: 
O Autoru
Nedim Šuta