Nedim Šuta
urednik pet, 10/27/2017 - 08:46

Budget-načela u MSP
Budget, odnosno planiranje predstavlja plan kretanja ključnih aktivnosti i stavki u poslovanju neke kompanije. U stranim kompanijama je to osnov ponašanja. Regionalne i velike također imaju razvijene alate i modele, dok malo i srednje poduzetništvo stidno i dijelom površno ulazi u tematiku.
Uvod
Nije bitno o kojoj vrsti i modelu planiranja je riječ, jasno je da mora postojati određeni plan. Isto kao što u privatnom segmentu planiramo prihode, izdatke, odmore i ostalo, ne postoji manja odgovornost ukoliko smo vlasnici ili menadžment u poduzetništvu. Kao što se skrbimo o svojoj porodici, isto tako imamo i uposlene i suradnike.
Ciljevi planiranja
Gledajući sa financijskog aspekta, cilj jeste definirati nivoe prihoda i rashoda koji su nam potrebni u poslovnoj godini da bismo ispunili svoje zadane ciljeve. Kroz ovaj dio planiranja se također protežu i vizije kompanije, ali i potrebe sa aspekta obaveznih količina kod dobavljača, potrebnih ulaganja u stalna sredstva i sl.
Sa aspekta marketinga, potrebno je planirati aktivnosti koje imaju za cilj da se zadane vrijednosti ispune, ili da postanemo prepoznatljiviji, pronađemo nove kupce, dobavljače.
Pored financija i marketinga, često minimizirani dio planiranja se odnosi na kadrovsku politiku, uvećanje ili smanjenje, edukacije, reorganiziranje. Sa ovim elementom, pored brojeva (financije) i aktivnosti (marketing), dobivamo i konačno žive likove, minimalno broj istih, kojima je zadaća prenijeti papir u realno okruženje.
Realna slika segmenta
Gledajući sektor MSP, same definicije, ali i ponašanja su još uvijek nejasna. Svi su svjesni potrebe, ali mali dio ima memorirana iskustva, pokazatelje za 2018., plan za tri godine i sl. Kada dođu problemi naplate ili pada prihoda, jednostavno se poseže za dodatnim kreditnim sredstvima za prevazilaženje situacije. Problem je, što kada prilivi i stignu, krediti se ne vrate, nego se onda ulože u nešto drugo što nije bilo planirano.
Takva matrica ponašanja pospješuje tezu da, iako realano dijelom krhko tržište, postaje još više nekonkurentno i neuspješno.
Često imamo situaciju neprirodno i bespotrebno velikih kratkoročnih zaduženja, bez vidljivih efekata, i što je najgore, bez realnog plana povrata i umanjenja istih.
Zaključak
Plan, kao i za većinu stvari u životu, moramo imati, pa čak i plan B. Nije bitno je li u kompaniji 3 ili 33 zaposlenih. Ukoliko je model jednostavniji, onda je samim tim i čitava aktivnost jednostavnija.
Većina vlasnika suštinski zna gdje bi da bude, samo ima problem kako da se izrazi.
Dodatno, plan je interna stvar, dobro, zaposlenici bi željeli da znaju gdje ide kompanija, neki horizont od 12 mjeseci, koji i njima šalje poruku oko nivoa potrebnog da bi se osiguralo funkcioniranje modela.
U zapadnim ekonomijama plan je pa skoro svečani čin gdje, na kraju godine, jedni drugima dajemo poslovna obećanja za slijedeću.
Svjestan sam da smo i fizički i mentalno daleko od Zapada, ali par kvalitetnih slideova ili dokumenata nas približava, više nego što mislimo, jer ćemo definitivno slijedeći put posegnuti za istim, da vidimo gdje smo, ako ništa drugo, pogriješili.
Želim Vam uspješan početak još jednog radnog tjedna!
Nedim Šuta
