U posljednjih nekoliko godina svijet digitalnih medija doživio je ogromnu transformaciju, ne samo u pogledu formata, već i količine sadržaja koji se svakodnevno proizvodi i konzumira. Jedna je stvar skoro neupitna: količina video sadržaja, osobito onog dostupnog na digitalnim platformama, eksponencijalno raste. Ne govorimo pritom o njegovoj suštini ili kvaliteti – iako je i to važna tema za neku drugu raspravu – već isključivo o trajanju, formi i načinu na koji naša pozornost danas reagira na sadržaje različite duljine.
Piše: Vedran Ivanković, BizLife
Prema podacima brojnih globalnih izvora, očekuje se kako će do kraja 2025. video sadržaj činiti čak 82% ukupnog internetskog prometa, a kratki video-isječci, poput TikToka, YouTube Shortsa i Instagram Reelsa, obuhvaćati i do 90% ukupnog broja. YouTube svakog minuta bilježi više od 500 sati novog video materijala, dok je količina video sadržaja na internetu narasla do razine na kojoj je gotovo nemoguće kvantificirati je u gigabajtima, terabajtima ili bilo kojoj drugoj mjeri. Više ne pratimo "koliko", već pokušavamo pratiti "što" i "gdje". Broj kreatora sadržaja također raste iz dana u dan. Broj digitalnih kreatora u SAD-u porastao je sa 200.000 u 2020. na 1,5 milijuna u 2024., što je porast od 7,5 puta. Istovremeno, neki izvori navode kako oko 71% tvrtki danas proizvodi video sadržaj interno, zahvaljujući dostupnosti alata i tehnologija za kreiranje.
Budući su društvene mreže utemeljene na logici beskonačnog skrolanja i stalnog prelaska s jednog sadržaja na drugi, kratki formati savršeno su se uklopili u mentalni pejzaž suvremenog korisnika interneta. Skrolamo, gledamo 15 sekundi, lajkamo ili preskočimo – i odmah idemo dalje. Navike korisnika promijenile su se, ne samo kod mlađih generacija, već i kod šire publike. A kada kažemo kako "publika nema vremena", to najčešće znači "nema vremena za bilo što što odmah ne privuče pažnju". Ili nam se barem tako čini.
Ima li vremena za duže sadržaje?
Ipak, podaci i praksa pokazuju kako ta teza ima i svoju protutezu. Publika, zapravo, itekako ima vremena za duže sadržaje, ukoliko oni uspiju zadržati njihovu pozornost. Promijenila se, dakle, svrha i motivacija gledanja. Podcasti, dugi intervjui, edukativni video sadržaji i dokumentarci ne gube na važnosti – naprotiv.
YouTube je postao prostor i za duže forme: emisije koje traju po sat vremena, predavanja, razgovori, „slow content“ formati – sve to i dalje postoji i ima svoju publiku. Platforme poput MasterClassa, Udemyja, kao i sve popularniji obrazovni kanali na YouTubeu, dokazuju kako su ljudi spremni provesti sate gledajući sadržaj koji ima određenu dubinu i težinu, pa makar to bio i tutorijal, razgovor ili objašnjenje. Ovdje, dakle, ne govorimo o kvaliteti i dubini sadržaja, već isključivo o njegovoj duljini. Pitanje glasi: imaju li ljudi vremena i pozornosti za sadržaj duži od tri minute? Odgovor: imaju – ako to žele.
Na Balkanu se sličan fenomen vidi u rastu popularnosti dugih formata poput podcasta. Primjerice, Agelast Podcast ima epizode koje traju i po dva-tri sata, a često broje i stotine tisuća pregleda. Balkan Rules Podcast, sličnog formata, također redovito privlači pažnju gledatelja dugačkim, često nestrukturiranim razgovorima. McCobi stvara edukativni sadržaj iz područja biznisa i poduzetništva, a njegovi video materijali, koji traju između 30 i 60 minuta, iznimno su gledani među mladima. Publika ovih formata svjesno bira gledanje ili slušanje – često uz kavu, tijekom treninga ili vožnje. DigiTalk i Pojačalo su podcasti koji privlače pažnju onih koji se zanimaju za marketing i poduzetništvo. Trajanje često premašuje sat i pol. Ekipa Historicasta nastoji se zadržati na sat vremena, ali ih priča često ponese i odvede preko dva sata.
Nije publika izgubila pozornost
Publika očigledno nije izgubila pozornost – postala je samo selektivnija. Dug sadržaj nije izumro, ali se njegov kontekst promijenio. Ljudi gledaju dulje sadržaje kad žele učiti, opustiti se, poslušati ozbiljniji razgovor ili se jednostavno dublje udubiti u neku temu. Takav sadržaj često dolazi bez montaže, efekata i senzacionalizma, ali i dalje pronalazi svoju publiku. Istina je kako ta publika možda ne broji milijune kao TikTok influenceri, ali je tu – lojalna i zainteresirana.
Zanimljivo je kako isti ljudi koji dnevno pogledaju stotine kratkih videa, satima, vrlo često tvrde kako nemaju vremena za jedan duži video. No istina je kako je ukupno vrijeme provedeno gledajući video i dalje golemo, samo što se raspoređuje drugačije. Kratki formati su poput grickalica – često ih konzumiramo nesvjesno. Dugi formati su više nalik obroku – traže pripremu, ali pružaju osjećaj sitosti.
Nema sumnje kako je globalna ekspanzija video sadržaja promijenila način na koji komuniciramo, radimo i učimo. I dok će kratki video-isječci i dalje dominirati društvenim mrežama i oglašavanjem, važno je imati na umu kako dugi formati i dalje imaju svoje mjesto u tom ekosustavu. Činjenica kako su ljudi voljni odvojiti sat, dva ili tri za sadržaj koji ih zanima – i dalje je vrlo relevantna.
U vremenu kad se često tvrdi kako "nitko više nema pažnje", podaci i primjeri govore suprotno. Imaju je – samo moraš znati kako, kada i čime je aktivirati.
Izvor: Bizlife
Prilagodba: Manager.ba
