Iako zemlja ima povoljne prirodne uvjete za razvoj stočarstva, Bosna i Hercegovina godinama je ovisna o uvozu mesa. Službena statistika pokazuje kako je uvoz mesa u BiH 12 puta veći od izvoza. 

Prema podacima koje Uprava za neizravno oporezivanje (UNO BiH) dostavila Forbesu BiH, u 2024. godini uvezeno je oko 98 tisuća tona robe (žive životinje, razne vrste mesa - svježe, rashlađeno, smrznuto, ostali mesni proizvodi…), vrijedne od 683 milijuna KM, uz plaćene uvozne pristojbe od oko 118 milijuna KM. U prvih 11 mjeseci 2025. godine uvoz je bio količinski manji, oko 85 tisuća tona, ukupna vrijednost također manja, za oko 20 milijuna KM (661 milijun KM), dok su uvozne pristojbe bile za oko četiri milijuna veće te su iznosile 122 milijuna KM.

Bosna i Hercegovina je u 11 mjeseci prošle godine najviše uvezla goveđeg mesa (svježeg ili rashlađenog) iz Nizozemske i Italije, slijede Poljska, Belgija i Njemačka, a govedina je stizala i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litve, Danske i Rumunjske.

Kada je riječ o smrznutom goveđem mesu, u BiH ga je uvezeno nešto više od 3.000 tona, i to najviše iz Paragvaja, Brazila i Poljske, ali se u manjim količinama uvozilo i iz Austrije, Argentine, Italije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Mađarske, Novog Zelanda, Belgije i Nizozemske.

Stočarski fond BiH

Prema podacima Godišnjeg izvješća iz područja poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, ukupni stočarski fond u zemlji iznosio je oko dva milijuna grla, od čega 1.058.493 ovce, 444.167 svinja, 389.445 goveda i 61.772 koze.

Ovako izražen nerazmjer između uvoza i izvoza zapravo pokazuje kako funkcionira tržište mesa u BiH. A kako bi se ono u širem kontekstu razumjelo, potrebno je sagledati položaj domaćih stočara, njihove proizvodne kapacitete, gospodarsku situaciju i izazove s kojima se suočavaju.

Admir Kahriman iz Udruge poljoprivrednika BiH zna točno koliko stoji proizvodnja kilograma domaće junetine, ali i koliko zaradi kada je proda. Razlika između te dvije brojke je, kaže, gubitak.

"Imamo resurse, volju i snagu proizvoditi mnogo više, ali sve veći broj ljudi u sektoru odustaje", kaže Kahriman za Forbes BiH.

Koliko mogu proizvesti domaći proizvođači mesa?

U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2024. godine, u domaćim klaonicama godišnje se zakolje i obradi oko 38.600 goveda.

U Federaciji BiH godišnje se utovi između osam i deset tisuća tovne junadi, što nije dovoljno ni za mjesec dana potrošnje.

"Ako se uzme u obzir 9.000 grla godišnje, po 250 kilograma mesa kao idealan prirast po grlu, ukupna količina koju proizvođači mogu proizvesti na području Federacije BiH iznosi oko 2.250 tona mesa godišnje", kaže Kahriman.

Prodajna cijena

Problem počinje na bosanskohercegovačkim farmama, na samom početku proizvodnog ciklusa, prilikom nabave tovne junadi, čija je cijena trenutačno visoka i nestabilna.

"Dok tovljač utovi, odnosno proizvede, prolazi kroz različite čimbenike i faze, počevši od proizvodnje hrane, gdje imamo problem suše ili prekomjerne vlage, što automatski znači manjak te hrane, što povećava njegovu proizvodnu cijenu, a kada dođe do prodaje, proizvođača dočeka niska prodajna cijena", kaže Kahriman.

Kako je pojasnio, proizvodnja "baby beefa" traje osam do deset mjeseci, a tov junadi dulje od 13 mjeseci. Za to vrijeme proizvođač ulaže u hranu, veterinarsku skrb i održavanje, ali kada dođe vrijeme prodaje, cijenu mu diktira uvozno meso koje je jeftinije.

Ogromne količine mesa se uvoze

"Ogromne količine mesa se uvoze, što u Bosni i Hercegovini stvara problem naše prodajne cijene, jer svjetsko tržište diktira cijenu. Svi se prerađivači i prodavači mesa više opredjeljuju za uvozno meso nego za naše, jer ga nema dovoljno", pojašnjava Kahriman.

Dok proizvođači čekaju više od godinu dana kako bi proizveli meso koje neće moći prodati po ekonomskoj cijeni, izostaje institucionalna reakcija.

Situaciju dodatno kompliciraju problemi vezani uz poticaje - kako njihovu visinu, tako i kašnjenja u isplati.

Proizvodnja goveđeg mesa u Republici Srpskoj iznosila je 2021. godine 14,5 tisuća tona, a 2022. zabilježen je blagi rast na 14,6 tisuća tona. U 2023. godini proizvodnja je dosegnula najvišu razinu od 16 tisuća tona, što je upućivalo na mogući rast stočarske proizvodnje. Međutim, u 2024. godini došlo je do pada proizvodnje na 13,7 tisuća tona, što je, kako se navodi u izvješću Republičkog zavoda za statistiku o proizvodnji goveđeg mesa u Republici Srpskoj, najvjerojatnije posljedica nestabilnih tržišnih uvjeta, povećanja troškova proizvodnje ili smanjenja stočarskog fonda.

Sustav uzgoja goveda krava-tele najzastupljeniji je u brdsko-planinskim područjima, gdje se koriste pašnjaci i livade. Na gospodarstvima, koja su najčešće obiteljska i broje od 10 do 50 grla, u RS-u se uzgajaju pasmine kao što su tovni simentalac, limuzin, šarole, salers, hereford, aberdeen angus, kao i križanci navedenih pasmina. Ovakav način proizvodnje ima znatno niže troškove, ali i manju dobit u odnosu na proizvodnju mlijeka i intenzivan tov junadi.

Takav trend ne samo kako povećava ovisnost BiH o stranim dobavljačima nego i stvara ozbiljne izazove za domaće proizvođače, koji teško mogu ostati konkurentni u sustavu.

"Crno meso koje postaje crveno"

Osim obujma proizvodnje, jedno od ključnih aktualnih pitanja odnosi se na kvalitetu mesa koje se konzumira u Bosni i Hercegovini.

U prosincu prošle godine javnost je imala priliku čuti niz izjava na tu temu. Prvo je ministrica financija RS-a Zora Vidović, koja je svojevremeno bila direktorica tvrtke koja se bavila proizvodnjom mesnih proizvoda, gostujući na ATV-u, komentirala problem smrznutog mesa koje stiže na domaće tržište.

"Kada se mljeveno pileće meso doveze iz Nizozemske, to su ploče. Ono je potpuno crno. Igra slučaja, čovjek je jednom iz Hercegovine vozio, pokvarila se hladnjača i dovezao kod nas u klaonicu. Nisam mogla vjerovati da je to meso. I sad tehnolog kaže: 'Kada naspete neki prah u to, ono postane crveno…'", prisjetila se Vidović.

Zatim je uslijedila izjava premijera RS-a Save Minića, koji je upozorio da postoji osnovana sumnja kako su tri tvrtke iz drugog entiteta, FBiH, uvezle govedinu i svinjetinu iz Argentine, deklariranu kao robu za preradu, te da je dao nalog nadležnim institucijama u RS-u da ispitaju je li meso završilo u maloprodajnim objektima i mesnicama kao meso namijenjeno konzumaciji.

Inspekcije tvrde sve je pod kontrolom

Kako kažu iz Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske, meso može ući u FBiH kao roba za preradu, a završiti u RS-u kao "svježe", jer između ta dva entiteta nema kontrole.

"Budući je promet roba između entiteta slobodan i u tom pogledu ne postoje kontrole, nadležna inspekcija će u okviru redovitog nadzora u objektima za proizvodnju i promet vršiti kontrolu podrijetla mesa putem sljedivosti", kažu za Forbes BiH i dodaju: "Uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o uvozu smrznutog mesa, koje izdaje nadležni inspektor Ureda za veterinarstvo BiH, jasno navodi kako je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za daljnju preradu i izradu proizvoda od mesa te je ne smije koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja."

Kada je riječ o uvozu mesa, kontrolu pošiljki mesa i proizvoda od mesa pri uvozu u Bosnu i Hercegovinu provodi veterinarska inspekcija u okviru Ureda za veterinarstvo BiH, koja izdaje rješenje kojim se odobrava uvoz, pojašnjavaju iz inspekcije.

"Veterinarska inspekcija Republike Srpske provodi nadzor u unutarnjem prometu i proizvodnji, u objektima kao što su mesnice, veleprodajni objekti, maloprodajni objekti, klaonice, farme, skladišta, proizvodni pogoni i slično", dodaju te navode: "U ovoj godini, radi otklanjanja nepravilnosti, izrečeno je 113 upravnih mjera, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u ukupnom iznosu od 69.000 KM."

Što se tiče konkretnih slučajeva nedeklariranog mesa, odgovor je jasan: "U ovoj godini nismo u maloprodaji zatekli veće količine mesa bez dokaza o podrijetlu i deklaracije. Svi objekti za klanje, preradu i promet mesa su pod nadzorom veterinarske inspekcije, a kontrole se provode svakodnevno."

"Meso može dolaziti samo iz odobrenih objekata i svaku pošiljku mora pratiti veterinarski certifikat kojim se potvrđuje kako proizvod ispunjava propisane uvjete za stavljanje na tržište BiH", kaže Sanin Tanković, ravnatelj Agencije za sigurnost hrane BiH.

Kontrola uvoznog mesa

Iz Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosapojašnjavaju postupak kontrole uvoznog mesa u BiH.

Kod uvoza sirovina i proizvoda životinjskog podrijetla Ured za veterinarstvo BiH izdaje rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih zapreka, kojima se definiraju uvjeti pod kojima je uvoz dopušten. Svaku pošiljku mora pratiti veterinarsko-zdravstveni certifikat koji izdaje službeni veterinar zemlje izvoznice, a koji je pošiljku pregledao najkasnije 24 sata prije otpreme. Taj certifikat predstavlja jamstvo zdravstvene ispravnosti u međunarodnom prometu.

Granična veterinarska inspekcija provodi obvezne kontrole svake pošiljke, koje uključuju dokumentacijski i identifikacijski pregled, fizičku kontrolu robe, kao i uzimanje uzoraka za laboratorijske analize.

"I tek nakon što se izda dokument kojim se odobrava uvoz, može se pristupiti daljnjim pregledima od strane carine i ostalih inspekcijskih tijela", pojašnjavaju iz Ureda za veterinarstvo BiH te dodaju kako se u slučajevima kada rezultati pregleda ne zadovoljavaju propisane standarde roba vraća, uništava ili podvrgava drugim oblicima obrade.

Navode kako u posljednjem razdoblju nije zabilježen porast broja pošiljki koje ne ispunjavaju veterinarsko-zdravstvene uvjete za uvoz.

Razlike u kvaliteti "mogu postojati"

Ravnatelj Agencije za sigurnost hrane BiH Sanin Tanković ističe kako je uvoz mesa dopušten isključivo iz zemalja, odnosno njihovih dijelova, koji se nalaze na popisu odobrenih područja koji sastavlja i ažurira Ured za veterinarstvo BiH.

"Meso može dolaziti samo iz odobrenih objekata i svaku pošiljku mora pratiti veterinarski certifikat kojim se potvrđuje kako proizvod ispunjava propisane uvjete za stavljanje na tržište BiH", kaže Tanković.

Naglašava kako domaći propisi zahtijevaju kako uvozno meso mora ispunjavati iste zahtjeve zdravstvene ispravnosti kao i meso proizvedeno u BiH.

"To znači kako takvi proizvodi prolaze propisane veterinarske i higijenske kontrole i smatraju se zdravstveno ispravnima."

Dodaje kako, "iako su standardi sigurnosti izjednačeni, razlike u kvaliteti mogu postojati, osobito u pogledu svježine, starosti mesa i trajanja zamrzavanja."

"Zbog toga je posebno važno da potrošači budu jasno i točno informirani putem deklaracija o podrijetlu mesa, njegovu statusu - svježe, smrznuto ili odmrznuto - i roku uporabe, kako bi mogli donijeti najbolju odluku pri kupnji", naglašava Tanković.

Poljoprivrednici iz BiH godinama od institucija BiH traže uvođenje carina na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso od 10 posto te pristojbu od 1,5 KM po kilogramu svinjskog i 2,5 KM po kilogramu uvezenog goveđeg mesa.

"Kao što imate svog frizera, morate imati i dobrog mesara"

Dobar dio potrošača u BiH oslanja se na ponudu domaćih mesnica. U mesnici "Hodžić", koja ima i vlastitu klaonicu, pojašnjavaju kako je njihov cjelokupni asortiman junetine domaći, dok je teletinu nešto teže nabaviti.

"Nje nema dovoljno na domaćem tržištu, pa se poseže za uvoznom. Kupuje se od uvoznika iz Nizozemske i najčešće Italije, to je također kvalitetno meso, ali mi 70 posto imamo domaće", kaže vlasnik Samir Hodžić.

Hodžić potvrđuje problem o kojem govori Kahriman: "Što se tiče proizvodnje u BiH, količina koja se proizvede jako se brzo potroši. Postoji dosta onih koji uzgajaju bikove, tovnu junad, ali te robe jednostavno nema dovoljno."

Paradoks je očit - domaće meso se brzo prodaje, ali ga nema dovoljno. Uvozna teletina, prema Hodžiću, ima i pozitivnu ulogu.

"Što se tiče uvozne teletine, ona smiruje cijene i tržište, jer bi inače bila znatno skuplja nego što je sada u maloprodaji."

Kada je riječ o smrznutom mesu, Hodžić pojašnjava kako se ono najčešće koristi u preradi mesa, u velikim industrijskim pogonima, kao sirovina za masovnu proizvodnju mesnih prerađevina.

"Mi to meso ne uvozimo, ali mogu reći kako je ono dobro kontrolirano kada je riječ o kantonalnim i federalnim veterinarskim inspekcijama", kaže on.

Hodžićev savjet potrošačima je pragmatičan - pronaći mesara i mesnicu kojima se vjeruje.

"Kao što imate svog frizera ili kozmetičara, morate imati i dobrog mesara. Veliki supermarketi često nemaju vlastite klaonice i u cijelosti ovise o uvoznicima, ako nisu izravni uvoznici", kaže Hodžić, čija mesnica mjesečno proda osam do deset tona mesa.

"Bosanci i Hercegovci najviše konzumiraju teletinu, a piletina također jako dobro ide", naglasio je Hodžić, dodajući kako se u ovoj godini ne očekuje daljnje poskupljenje mesa.

Kako prepoznati kvalitetno meso

U mesnici Mujanić kažu kako se njihova tvrtka prvenstveno usmjerava na domaći otkup žive stoke.

"Meso junadi je 100 posto iz domaćeg tova od domaćih proizvođača koje koljemo u našoj klaonici. Što se tiče teletine, nju uvozimo iz Italije, jer je na našem tržištu nemoguće pronaći dovoljan broj teladi potrebnih za našu potrošnju", navode te pojašnjavaju kako provode kontrolu uvoznog mesa.

Pojašnjavaju kako potrošač može prepoznati kvalitetno meso.

"Uvijek se prvenstveno gleda boja mesa. I junetina i teletina trebaju imati svoju prepoznatljivu boju. Kod junećeg mesa ona ide od svijetlocrvene do srednje tamnocrvene, a kod telećeg mesa svijetloružičasta. To su najbolji pokazatelji kako se radi o svježem mesu", ističu.

"Ova se zemlja oslanja na uvoz gotovo svih namirnica"

Prema podacima Faostata iz 2023. godine, proizvodnja goveđeg mesa u Bosni i Hercegovini dosegla je 10.300 tona u 2022. godini, što je 16,4 posto manje nego u prethodnoj godini. Gledano unatrag, u razdoblju prije rata, proizvodnja goveđeg mesa u BiH dosezala je 27.000 tona, dok je zemlja bila rangirana na 131. mjestu u skupini od 167 zemalja prema proizvodnji goveđeg mesa.

U članku "Prijeti li Zapadnom Balkanu nestašica hrane?" iznesena su i istraživanja o BiH.

"Cijela zemlja samodostatna je samo u ovčetini, kozjem mesu i jajima. Drugim riječima, ova se zemlja oslanja na uvoz gotovo svih namirnica. Uvozi više od polovice svojih potreba za pšenicom, više od 10 posto kukuruza i 20 posto ječma, nešto manje od 40 posto ukupnog mesa, više od 70 posto svinjskog mesa i više od 60 posto govedine, gotovo 90 posto šećernih i uljanih kultura, gotovo 30 posto voća, 10 posto povrća, više od 30 posto rajčice, 25 posto mahunarki, 10 posto škrobnog korjenastog povrća i slično."

Priča o mesu u Bosni i Hercegovini nije crno-bijela, ali dok god poljoprivrednici odustaju zbog nerentabilne proizvodnje i dok god uvoz diktira cijene na domaćem tržištu, ona će ostati otvorena tema, čije rješenje zahtijeva znatno veći institucionalni angažman u zaštiti i razvoju domaćeg uzgoja i proizvodnje.

Izvor: Forbes BiH
Prijevod i prilagodba: Manager.ba