Dok se europske zemlje ubrzano okreću obnovljivim izvorima energije, Republika Srpska ima drugačije planove. Uz pomoć Mađarske planira koristiti nuklearnu energiju. 

Na nedavnom sastanku u Banjoj Luci, zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine Mađarske Levente Magyar razgovarao je s ministrom energetike i rudarstva RS Petrom Đokićem o mogućnosti izgradnje malih modularnih nuklearnih elektrana u republici Srpskoj.

"Mađarska razmatra postavljanje takvih malih modularnih elektrana u suradnji s Vladom Sjedinjenih Američkih Država. O tome se razgovaralo i s ministrom Đokićem, i to bi bio višegodišnji projekt", kazao je Magyar.

Elektrane o kojima je govorio mađarski dužnosnik funkcioniraju pomoću malih modularnih reaktora (small modular reactors – SMR), koji se sastavljaju u tvornicama i transportiraju na lokaciju radi instalacije.

Riječ je o tehnologiji koja još nije dovoljno razvijena za masovnu primjenu, a trenutačno u svijetu funkcioniraju samo dva takva reaktora – u Rusiji i Kini.

Važeća energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine jasno propisuje kako se nuklearna energija neće koristiti za proizvodnju električne energije, a trenutačno više od 90 posto električne energije u BiH dolazi iz termoelektrana i hidroelektrana.

Što su to SMR reaktori?

Prema objašnjenju Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), riječ je o reaktorima kapaciteta do 300 megavata, što predstavlja oko trećinu kapaciteta konvencionalnih nuklearnih reaktora.

Za usporedbu, termoelektrane Ugljevik i Gacko, koje proizvode nešto manje od 70 posto struje u RS-u, imaju kapacitet od po 300 megavata.

Unutar ovih reaktora dolazi do cijepanja atoma nuklearnog goriva, najčešće uranija, a toplina dobivena u toj reakciji koristi se kao izvor energije.

Što se tiče potrošnje goriva, po jedinici proizvedene električne energije troše više od standardnih reaktora.

Slobodan Bubnjević s Instituta za fiziku u Beogradu kaže za Radio Slobodna Europa da je osnovna ideja modularnih nuklearnih reaktora dovođenje električne energije u teško dostupna područja.

"Oni su zamišljeni kako bi bili postavljeni na mjesta gdje nema dobrog pristupa infrastrukturi, daleko od cesta, vodenih putova ili željeznica, u zabitim područjima, pustinjama, visokim planinama", pojašnjava Bubnjević.

Podsjeća kako su ovakvi reaktori namijenjeni zemljama koje već imaju određeno nuklearno iskustvo, što zemlje Zapadnog Balkana uglavnom nemaju.

Bubnjević preporuča kako bi, ako se želi koristiti ova vrsta energije, trebalo razmišljati o konvencionalnim nuklearnim elektranama.

U ožujku prošle godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je Srbija zainteresirana za kupnju četiri takva reaktora, čija je ukupna cijena oko 7,5 milijardi eura.

Opasnosti reaktora i nuklearnog otpada

Bubnjević ističe kako su nuklearni reaktori danas mnogo sigurniji nego nekada, ali da opasnosti i dalje postoje.

"Rizik nije povezan sa snagom reaktora, nego s činjenicom koliko ih imate. Svaki reaktor je opasan za okoliš ako se otvori – izazvao bi isto ono što se dogodilo u Černobilu. U tom smislu bolje je imati manji broj reaktora veće snage", ocjenjuje Bubnjević.

Naglašava kako političari na Balkanu "olako daju obećanja" o tehnologiji koja još nije u potpunosti razvijena, te kako, ako se planira ulaganje u nuklearnu energiju, treba imati vlastite stručnjake.

"Zamislite da se nađe novac i izgrade reaktori, a sutra stranci upravljaju najrizičnijim infrastrukturnim objektom u zemlji – to je po meni noćna mora", smatra on.

Bubnjević naglašava kako svaki, pa i mali nuklearni reaktor, proizvodi radioaktivni otpad.

"Uvijek je riječ o manjim količinama materijala, ali taj je materijal vrlo opasan ako se neadekvatno odloži. Mora se obrađivati prema strogo definiranoj i skupoj proceduri. Dok reaktor radi, proizvodi opasan otpad o kojem se stalno mora brinuti", rekao je Bubnjević.

Nuklearna energija i BiH

Bosna i Hercegovina nema postojeće nuklearne kapacitete, ali ima jasno definiran pravni okvir koji regulira ovo područje.

Na državnoj razini primjenjuju se dva zakona – o nuklearnoj sigurnosti i o odgovornosti za nuklearnu štetu.

BiH je ratificirala i niz međunarodnih sporazuma koji se odnose na uporabu nuklearne energije, među kojima je i Konvencija o nuklearnoj sigurnosti.

Za nadzor i regulaciju svih aktivnosti koje uključuju zračenje i nuklearne materijale zaduženo je državno regulatorno tijelo – Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.

Ivan Lasić, direktor te agencije, rekao je za RSE kako bi za izgradnju bilo kakvih nuklearnih kapaciteta u zemlji trebalo nekoliko desetljeća, a to ovisi o broju stručnjaka i infrastrukturi.

"Svaka takva inicijativa morala bi biti pokrenuta od strane institucije nadležne za energetiku i odobrena na državnoj razini. To bi u jednoj od faza provedbe odluke uključivalo i odgovarajuća odobrenja Agencije", pojasnio je Lasić.

Istaknuo je kako dosad nije zaprimljen nijedan zahtjev koji bi ukazivao na izgradnju bilo kakvog nuklearnog postrojenja u BiH.

Dodao je kako bi, ako bi do toga došlo, međunarodne konvencije koje je BiH ratificirala obvezale državu da proces planiranja, izgradnje i rada takvog postrojenja bude pod strogim nadzorom međunarodnih inspekcija.

"SMR tehnologija jest obećavajuća, ali je još uvijek u ranoj fazi razvoja i nijedan takav reaktor trenutačno nije u komercijalnoj upotrebi u Europi. Stoga se svaka potencijalna odluka mora temeljiti na međunarodno priznatim standardima i iskustvima", izjavio je Lasić.

Mađarske energetske ambicije u BiH

Već nekoliko godina Mađarska pokazuje interes za energetski sektor u RS-u, ali bez konkretnih koraka.

Prije više od tri godine mađarska kompanija "Lugos Renewables" otkupila je od entitetske Elektroprivrede većinski udio u solarnoj elektrani na jugu BiH, ali njezina izgradnja još nije počela.

Također, bivši predsjednik RS Milorad Dodik svojedobno je najavio kako će Mađari "ući u Elektroprivredu RS", javno poduzeće za proizvodnju, distribuciju i opskrbu električnom energijom, no to se još nije dogodilo.

Za sada se ništa ne događa ni s projektima koje je Mađarska najavila preuzeti od Njemačke, a koje je službeni Berlin obustavio zbog Dodikove secesionističke politike. Riječ je o dva projekta Hercegovini – izgradnji vjetroelektrane "Hrgud" u Berkovićima i obnovi hidroelektrane kod Trebinja.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić izjavila je za RSE da Mađari šire svoj utjecaj u korist političara na Balkanu i zauzvrat "traže nešto".

"Njih zanima energetika, jer što bi ih drugo zanimalo. Možda taj famozni litij, energetika i ništa drugo", rekla je ona.

Pad uporabe nuklearne energije u Europi

Prema podacima Eurostata za 2023. godinu, oko 23 posto energetskih potreba Europske unije pokriva se iz nuklearnih reaktora.

Tijekom posljednjeg desetljeća EU je smanjila proizvodnju električne energije iz nuklearnih elektrana za oko četvrtinu. Brojne zemlje počele su postupno gasiti svoje reaktore i ulagati u energiju Sunca i vjetra.

Među njima je i Njemačka, koja je u travnju 2023. isključila posljednje tri nuklearne elektrane priključene na mrežu.

Članice EU različito tretiraju nuklearnu energiju u svom zakonodavstvu. Ukupno 12 država koristi nuklearne reaktore, kojih u EU ima 100, od čega je više od polovice u Francuskoj.

RSE | Manager.ba