Nakon godina rada odlučio je otvoriti vlastitu tvrtku. Prijelaz na formalni poslovni model nije bio lak, osobito u zemlji gdje birokracija i dalje obeshrabruje poduzetništvo.
Po struci građevinski inženjer, Senid Alihodžić iz Visokog svoj profesionalni put nije gradio na betonu i armaturi, nego npikselima i dizajnerskim alatima. Danas je vlasnik kreativne agencije Bosnit, ali njegova priča počinje mnogo ranije – kao priča jednog od tisuća mladih ljudi u Bosni i Hercegovini koji su, tražeći bolje prilike, krenuli putem freelancinga.
Još kao dječak, kaže, prodavao je svoje prve crteže ne sluteći kako će upravo dječja radoznalost oblikovati njegovu budućnost. Nakon studija građevinarstva, paralelno s radom u struci, počeo je istraživati internetske platforme za dizajn – među prvima je bila 99designs, potom i Upwork. Bilo je to vrijeme bez vodiča, bez mentorstva i bez formalnog znanja iz dizajna. Sam protiv svih.
"U početku vas nitko ne vidi, ne poznaje, nemate reference, a konkurencija dolazi iz cijelog svijeta. Ali freelancing vas nauči disciplini. Nauči kako vam nitko ništa ne duguje i kako sve morate zaraditi“, kaže Alihodžić za Forbes BiH.
Upravo je upornost presudila. Prvi osvojeni projekti na natječajima dali su mu vjeru kako je moguće. Freelancing je postao mnogo više od dodatnog posla – bio je ulaz u svijet globalne ekonomije, gdje je jedini kriterij kvaliteta.
Međutim, uspjeh nije donio samo klijente i prihode – donio je i nova pitanja. Najveće među njima bilo je: kako sve to legalno prijaviti u Bosni i Hercegovini?
Nevidljiva zona
Jedan od najvećih problema s kojima se freelanceri u BiH suočavaju potpuna je neinformiranost o poreznim obvezama. Službene institucije rijetko nude jasne i konkretne upute, pa su informacije do kojih se dolazi često proturječne i temelje se na iskustvima drugih – ili još gore, na mitovima.
"Najčešće pitanje koje čujem među freelancerima jest: ‘Moram li uopće platiti porez?’ Sljedeće je: ‘A kako to uopće učiniti?’"
Zakon, međutim, ne ostavlja prostor za sumnju: svaka je zarada oporeziva, uključujući i prihode iz inozemstva, bez obzira na to dolaze li preko PayPala, deviznog računa ili neke internetske platforme. Ipak, u praksi se i dalje često vjeruje kako "ako se ne zna – ne postoji". To je, kaže Alihodžić, vrlo rizičan pristup.
"Savjeti poput ‘nemoj ništa dirati, proći će’, ili ‘tko će to sve znati’, dugoročno vas mogu dovesti u ozbiljne probleme. Porezna uprava ima pravo retroaktivno naplatiti poreze za pet godina unatrag, zajedno s kamatama i kaznama."
Oni koji žele poslovati legalno suočavaju se s kompleksnim procesom samostalnog plaćanja poreza – što uključuje ispunjavanje obrazaca poput AMS-1035, priznavanje određenih troškova te uplate poreza i doprinosa. U Federaciji BiH porez na dohodak iznosi 10%, uz dodatnih 4% za zdravstveno osiguranje. Sve to freelancer mora odraditi sam, bez jasne institucionalne podrške.
Alihodžić ističe kako i dalje prevladava uvjerenje kako za freelancere "zakon ne vrijedi", jer ih nitko ne pita, ne kontrolira niti registrira. Ta iluzija često traje sve dok ne stigne opomena.
"Freelancer" nije status – to je faza
U nekom trenutku, za one koji ozbiljno pristupe poslu, freelancing prerasta u nešto više. Tako je bilo i u njegovu slučaju – nakon godina rada odlučio je otvoriti vlastitu tvrtku. Prijelaz na formalni poslovni model nije bio lak, osobito u zemlji gdje birokracija i dalje obeshrabruje poduzetništvo.
"Kad sam odlučio otvoriti agenciju, nisam imao luksuz sigurnosti – supruga je bila nezaposlena, dijete malo. Ali znao sam kako dugoročno ne želim raditi u sivoj zoni. Želio sam sustav, brend, odgovornost.“
Otvaranje agencije donijelo je više obveza – doprinose, fiskalne blagajne, knjigovodstvo, mjesečne troškove – ali i ono najvažnije: stabilnost. Za razliku od freelancera, tvrtka ima mogućnost knjiženja troškova, izgradnje tima i dugoročnih klijenata. Više se ne radi samo posao – gradi se struktura.
"Freelancing je izvrstan način za ulazak u svijet rada. Ali on nije zamjena za sustav, nego početna postaja. U jednom trenutku, kako bi te ozbiljno shvatili, moraš i sam sebe ozbiljno shvatiti.“
Iako freelancing u BiH raste, pravni okvir ga još uvijek ne prati. Ne postoji poseban status za freelancere, nema poreznih olakšica ni podrške u obliku edukacije i savjetovanja. Takva situacija tjera mnoge prijaviti prebivalište u drugim zemljama – kako bi poslovali uz manji pritisak i veću pravnu sigurnost.
Alihodžić smatra kako BiH mora brzo reagirati kako ne bi izgubila talente.
"Ovdje imate ljude koji mjesečno zarađuju po nekoliko tisuća maraka radeći za strane klijente, a sustav ih potpuno ignorira. Ne nudi im ništa – ni pravnu zaštitu, ni edukaciju, ni priznanje. A ti isti ljudi mogu puniti proračun i jačati gospodarstvo."
Zato vjeruje kako je ključno uvesti jasan i jednostavan sustav prijave prihoda iz inozemstva, s manjim administrativnim opterećenjem i boljom digitalizacijom procesa.
Budućnost je digitalna – hoćemo li je dočekati spremni
Senid Alihodžić danas vodi svoju agenciju, zapošljava suradnike i posluje transparentno. Njegov put pokazuje kako je freelancing u BiH itekako moguć, ali i kako ne smije ostati nevidljiv. Potrebno je više informacija, više podrške i više volje kako bi se ovaj oblik rada prepoznao kao ozbiljna karijerna opcija.
"Remote kultura nije samo promjena u načinu rada – to je promjena svijesti. To je prilika mladima ostati ovdje, a raditi globalno. Ako im damo alate, znanje i podršku, nema potrebe napuštati zemlju.“
Manager.ba
