Na svakom polju mala mjesta. U svakom mjestu mala vinarija. Upravo to "malo" i modernim netaknuto brzo će vas uvjeriti zašto je posjet Pelješcu pun vrijednosti. 

Ne tako davno, često bi se, u vrijeme gradnje Pelješkoga mosta, mogli čuti strahovi o pretvaranju Pelješca u novu meku masovnog turizma. Prvo te proglase "skrivenim draguljem", pa ubace frazu o samo par sati vožnje od ovoga ili onoga grada. "Kad oni dođu više će se cijeniti jeftini sladoled od butelje mladog vina", "vinogradi će postat građevinsko zemljište za apartmane", vinogradari njihovi iznajmljivači, slastičari, pekari...".

Piše Bojan Šunjić, Manager.ba

I dođoše brza cesta i most, nešto sporije stižu ulaganja, al' od masovnog turizma ni M kao u Makarskoj. Je li doista Pelješac sačuvao sebe?

Vrata raja

One koji su imali priliku krstariti Pelješcem, starom cestom od "Stonova" do Lovišta, a vrijedilo je i oko nje, dobro znaju što Pelješac nudi. Skromno i ponizno, bez velike buke i reklame, bezbrojne, tek pomalo tehnologijom taknute, kutke smiraja i užitka. 

Nikada ga nisu krasili veliki hoteli, bezbrojni restorani s bečkim odrescima, kečapom i majonezom, grandiozni glazbeni festivali i partiji na plaži. Od Stona do Lovišta, tek pokoji restoran sa znanim originalnim delicijama, mnoštvo malih vinarija po vinogradima bez žica i stupova, skoro netaknuta arhitektura i mir u čudnoj mješavini boja modroga mora, sivoga krša i ultra zelenog raslinja. Mjesta po Pelješcu toliko su mala pa kad bi ih napunilo i deset puta više turista od stanovnika opet ne bi pravili gužve po plažama i parkinzima poput onih na Makarskoj rivijeri.

KAKO DO MORA?
Tri doline i tri stotine mjesta vrijednih posjeta

A u taj se raj smiraja i užitka ulazilo kroz Ston i Mali Ston.  

Dva Stona - dovratnik vrata Republike

Utvrda Stona između kamenim zidovima "oklopljenog" brda i, moru i buri otvorene solane, koja u sebi krije skromno izdanje mediteranskoga mjesta, čuva stoljeća povijesti koja se još može namirisati. 

Ako na ulazu u staru gradsku jezgru vidite mnoštvo automobila i autobusa na parkingu nemojte se prepasti. Neće vas dočekati klasična turistička gužva jer stonske zidine začas rasprše znatiželjnike po svojim skalama i stazama. Tolike su da se lokalni vodiči hvale kako su najduže nakon Kineskoga zida. Baš kao što se mostarski vodiči hvale najhladnijom rijekom na svijetu, koja se nikada, za svoga vijeka, nije zaledila.

Dubrovnik je stekao Pelješac 1334. godine. Smatrajući ga ključnim mjestom za obranu Republike, pokrenuo je izgradnju monumentalnog obrambenog sustava, najvećeg fortifikacijsko - urbanističkog pothvata ondašnje Europe. Projektirali su ga i gradili i Dubrovčani i graditelji iz Napulja i Parme, Francuzi, Firentinci. Tridesetak je godina zidan obrambeni bedem, s jedne na drugu stranu poluotoka, te dva utvrđena gradića: Ston i Mali Ston. Dvostrukim potezom preko brda, u dužini od 5,5 km, zidine su pojačane sa 40-tak kula i 5 utvrda.

Za Solanu u Stonu tvrdi se kako je najstarija u Europi i moguće na svijetu. Solju opskrbljuje zaleđe od Dubrovnika do Hercegovine još od 14.stoljeća. Republici, koja je svoju dugovječnost i slavu temeljila na trgovini, donosila je najviše prihoda. Izgled i način proizvodnje dosad nije mijenjala. 

Oko Stona bezbroj je malih mjesta, tek s par kamenih kuća, koja kriju tajne ruralne pelješke arhitekture. Bolje reći hortikulture. Dok su njive rezervirane za trsove i stabla maslina, okućnice su okupirane hladom i mirisima naranči, limunova, mandarina. Na trpezama malih restorana nude se, baš po pelješkim restoranima znani, specijaliteti od školjki i inih plodova mora. 

Hotela nema, pa ako namjeravate prespavati preostaje vam jedino privatni smještaj. Ne plašite se malih mjesta, jer ako ste već tu, Pelješac ćete pamtiti baš po njima. Možete i birati, smještaj s pogledom na more ili smještaj s pogledom na vinograde. Sve u par kilometara.  

Iz čega li raste i vodu pije?
      

Krivudavom cestom od Stonskog polja, baš ponad Papratna, uskom se dolinom cesta valja između bezbrojnih terasa čudnih vinograda. Za razliku od hercegovačkih, ovi nemaju ni stupova ni žice. Trsovi se valjaju po škrtoj zemlji i kamenu. Rastu iz kamena, na njega se oslanjaju, a čini se, iz njega i vodu piju.   

       
Iza svakog brijega otvara se cestom novo malo polje. Poput oaza u pustinji, jarko zeleno usred bjeline kamena. Na svakom polju mala mjesta. U svakom mjestu mala vinarija. Upravo to "malo" i modernim netaknuto brzo će vas uvjeriti zašto je posjet Pelješcu pun vrijednosti. 

Prvo "malo" na koje na cesti u unutrašnjost poluotoka ulazite su Ponikve. Po polju vinogradi i male kamene crkve, ponad kamenih kuća po brdima isto, uz kuće odrine i agrumi. Ima tu i maslinika i pokoja trešnja, a i "krpica" borove šume uokolo. 

U ritmu malih brjegova i polja cesta ulazi u Putniković. Ako ste se već pomislili kako se obzor više ne mijenja, varate se. Odjednom ritam prekida velika kamena zgrada. Liči na malim mjestima uobičajeni društveni dom ili duhansku stanicu, ali nije. Tu je Muzej vinogradarstva i vinarstva. Možete se okrijepiti, nešto pojesti, a nešto i ponijeti. I vino i maslinovo ulje izvrsne su kvalitete.

A gdje je more?

Ako sanjate more u ovom dijelu Pelješca nećete ga vidjeti. U sivom tanjuru omeđenom brdima očima su "posluženi" samo "specijaliteti ruralnog zaleđa". Ako vam se baš gleda na more, onda možete planinariti, po označenim stazama obilaziti obližnje špilje i vrhove. Možete i malo skrenuti s ceste i posjetiti Žuljanu.

Oni koji su posjećivali Žuljanu, dolazili su u nju zbog drugačijeg odmora na moru. 

Mjestašce s gusto, pregusto, zbijenim kamenim kućicama koje kao da uranjaju u pješčanu plažu, u okolici krije nekoliko mjesta koja nude drugačiju vrstu odmora. Skrivene uvale i plaže, od kojih neke i zaštićeni rezervati, kampovi uz litice, atraktivno podmorje, mali povijesni spomenici, ostaci gospodarskih imanja, borova šuma... Mnoštvo sadržaja bez mnoštva posjetitelja. Eto mira i zadovoljstva.

Vratimo se našoj cesti. Od skretanja za Žuljanu i ona se spušta k moru, s neretvanske strane...

Manager.ba

fotografije: ston.hr