Enisa Selmanović-Salkić
urednik čet, 10/26/2017 - 10:28

Za Manager.ba piše Enisa Selmanović-Salkić
Pitanje koje je iz nekih drugih dimenzija prešlo u biznis. I ne na način na koji biste, možda pomislili. Neki ovo zovu i motivacija.
O motivaciji se priča nadugo i naširoko. Baš je moderna.
Mislim, svi o njoj pričaju, pa je i možemo nazvati trendom. A, radi li se na motivaciji? Pa i radi, reći ćete.
Rade ljudi i dobijaju plate. Rade! Kud ćeš veće motivacije?! To je jedan način da se gleda na stvari. Ima i drugi.
Da, radi i dobija platu. Čak! A, dobar je i vrijedno radi. Ma, najbolji je! Za platu.
Isto tako može raditi negdje drugo, kod nekoga drugog. Isto za platu. Možda veću, a možda i manju. Pa dobro, reći ćete. Može, neka radi.
Ali, da bi tako radio onda mora otići od vas. Otići?! Kako otići?!
Da, da, otići. Naravno da će otići, jer to što ima kod vas, može imati i negdje drugo.
A, možda mu je dosadilo da svaki dan gleda iste ljude i zidove, pa bi da malo promjeni enterijer, floru i faunu. Naravno, pitate se vi, kako ćete znati da mu je dosadilo?!
Uostalom, šta tu ima da mu dosadi?! Radi. Dobija platu. Svaki put kad ovo izgovorite, bude zemljotres u Japanu.

Idemo redom. Ljudi su različiti. Pokreću ih različite stvari. Neki će se zadovoljiti prosjekom, nekima je lijepo i ispod prosjeka. Neki hoće više, puno više i još puno više. Ne nužno materijalnog bogatstva.
Žele ispunjenje, cilj, smisao i svrhu. Koja markica gore – dole, ne čini im pretjeranu razliku.
Žele da im je lijepo tu gdje rade, da se osjećaju dobro, da se mogu osloniti na tim, da su zadovoljni. Žele da znaju da je njihovom poslodavcu stalo i da brine. Zauzvrat daju sve i više od toga.
Posvećenost ciljevima, lojalnost i vrhunske rezultate. A, sve je to ogromna i neprocjenjiva dobrobit za biznis.
E, dobro, sada sam vas već bacila u razmišljanje.
Čini vam se kao da i ima smisla ovo što govorim. Možda je čak i logično, po sistemu: „koliko daš – toliko dobiješ“. Ali, davanje košta.
Nemate vi para, vremena, ideja....a, imate i znate da imate. Možda vam je mrsko. Možda se bojite promjene. Možda se bojite da ako date prst, otkinće vam ruku. A, možda samo ne znate kako.
Prvo i osnovno – pričajte sa vašim ljudima. Saznajte šta ih pokreće, šta im treba, šta će učiniti da se osjećaju bolje i da zbog toga budu izvrsni u poslu koji rade.
Možda im treba neka moralna podrška. Možda ih nešto muči, a vi im možete pomoći.
Možda imaju neki logistički problem, sa kojim im možda možete pomoći.

Nemojte se bojati ovakvih razgovora, sigurno ćete iznenaditi kada utvrdite koliko malo je potrebno da se čovjek osjeća bolje.
Drugo – nije sve u parama, nešto je i u brizi.
Postoji jako puno potpuno besplatnih stvari koje možete uraditi da bi se vaši ljudi osjećali bolje i motivisano.
Primjera radi, vaše raspoloženje ima veoma jak uticaj na vaše ljude.
Pa ako često ustajete na lijevu nogu i takvi dolazite na posao, pa idete po sistemu „k'o naleti, taj i nastrada“ imaćete isprepadan tim, koji će biti motivisan samo da preživi taj dan.
Kada kažem „da preživi“ mislim da uspješno izbjegne vaš oblak sa munjama i gromovima. A, ako cijeli dan provedu u bježaniji i skrivanju, malo šta će uraditi.
Treće – nešto će i da košta, ali ne previše.
Ne morate nužno dijeliti povišice, to čak i nije neka motivacija. Dijelite bonuse.
Ne kao Deda Mraz iz vreće pune para. Lijepo postavite ciljeve, zajedno sa vašim ljudima.
Ciljevi moraju biti orijentisani na ono što je u datom trenutku strategija vašeg biznisa. Ispunjenje tih ciljeva treba biti korak naprijed. Ili čak dva.
Pa kada ostvare ciljeve, zašto ih ne nagraditi. Dodatno, na ovakav način jačate i razvijate timski i kompetitivni duh. Totalno win – win situacija.
Fora je u tome da ljudima date ono što im treba.
Ne svakom pojedinačno, pa da krene kuknjava i ljubomora. Nego napravite sistem neke dobre prakse koju ćete revnosno primjenjivati i osvježavati u skladu sa potrebama.
Da, naravno da ćete pričati sa svima. I naravno da su svi različiti i imaju različite potrebe. I ne, naravno da vi niste ni zlatna ribica ni duh iz čarobne lampe i nećete vi tu sada ispunjavati muzičke želje.
I ne, neće vam to sada biti jedini posao. I ne, nećete propasti.
Primjera radi, ako pričate sa deset ljudi iz vašeg tima, najmanje osam njih će reći da im trebaju/motivišu ih iste stvari.
Čak i ono preostalo dvoje će imati dodirne tačke sa onim što je ovih osam predložilo.
Recimo da je u pitanju pet nekih različitih stvari.
U najvećem broju slučajeva iz prakse, samo jedna će zahtijevati možda značajnije finansijsko ulaganje.
Ali, ako im date ove četiri koje su skoro pa besplatne, već ste napravili dobar posao.
A, kada se počnu primjećivati efekti te četiri besplatne, akumulirati će se sredstva i za onu petu koja košta.
Pričali ste sa ljudima, saznali šta im treba, dali im to i sada uživate u pozitivnim rezultatima. Jednostavno, zar ne?
Šta bi moglo biti to što ljudima treba? Možda fleksibilno radno vrijeme kako bi bolje organizovali i svoj privatni život (da, i to ljudi imaju). To vas ne košta ništa.
Možda im treba da koji dan radi od kuće. Ni to ne košta.
Idemo sa pretpostavkom da ljudima vjerujete, da imaju jasne ciljeve, da ste orijentisani na rezultat i da samo to i vrednujete, a ne to kada je došao, koliko je ostao i da li vam je bio na očima.

Možda im treba da ih pohvalite kada nešto dobro naprave.
Ili javno priznanje kada ostvare neki sjajan rezultat.
Budite realni, pa razmislite kada ste to posljednji put uradili.
Nemojte da se išta podrazumijeva ili da idete sa pretpostavkom da vaši ljudi znaju da ste ih vi pohvalili. U mislima.
Pošaljite im mail, napišite jednostavno: „Bravo, majstore!“. Šta god.
Nemojte samo da vam čitaju misli. Aha, ni ovo ne košta ništa.
Možda im treba da ih pitate za mišljenje. Ili da ih pitate kakve ideje imaju.
Ljudi vole da ih se sluša i da znaju da ih je neku čuo.
Pa, još ako su im ideje dobre (a, mogli bi vas iznenaditi) pa se realizuju i iznjedre pozitivne efekte na tim ili na biznis, pa njihovoj sreći nema kraja.
Ni ovo ne košta ništa, a može donijeti puno.
Možda im treba da jednom mjesečno svi zajedno budete na pauzi.
Odvedite ih negdje na ručak, naručite ručak da vam dostave u firmu, napravite im sendviče.
Šta god, ali njegujte tu tradiciju da uz hranu i u opuštenoj atmosferi razgovarate i družite se.
I ne, nemojte pričati o poslu, pitajte ih kako su, koji su im hobiji, kako su im djeca.....pričajte o njima i vama, ali ne kroz profesionalnu dimenziju.

Na ovaj način ljudi se međusobno povezuju, vi se povezujete sa svojim ljudima i kao rezultat dobijate jak i stabilan tim za koji nema prepreka i izazova na koji ne mogu odgovoriti.
Ovo košta malo, ali morate nešto i platiti da bi nešto dobili.
Ako vam je veliki tim i veliko vam je ulaganje za ručak (ili ste samo škrtica), pa popijte kafu svi zajedno, barem jednom mjesečno.
To košta još manje, a efekat je odličan.
Krenite od sebe, i vama je bitno da znate da negdje pripadate.
Da imate svrhu i smisao u tome što radite.
Da znate da se možete osloniti na tim i da će neko brinuti za vas, ako zapnete.
Važno vam je da će vas neko saslušati i razumjeti.
Važno vam je da neko čuje vaše ideje, da vas ohrabri i pohvali.
Znamo i ja i vi da je tako.
Pa, ako jeste, zašto onda to ne dati i vašim ljudima.
Jednostavno, zar ne?
