Njemačka je uvučena u ekonomsku krizu kojoj se ne nazire kraj. Atmosfera postaje sve lošija, osobito u industriji. Prognoze sugeriraju kako će strukturna recesija potrajati godinama... 

Dok je svjetska pozornost bila usmjerena na Washington, politička kriza odvijala se u Berlinu. Pad koalicije Olafa Scholza, nakon što je otpustio svog ministra financija Christiana Lindnera, znači kako Njemačka neće imati funkcionalnu vladu kada Donald Trump preuzme dužnost u siječnju, a to stanje potrajati još mnogo mjeseci. Nova vlada neće biti formirana prije ožujka, a i tada će trebati nekoliko mjeseci da se uspostavi.

Povod za raspad tročlane koalicije između njegove Socijaldemokratske stranke, Zelenih i Lindnerovih liberala bio je sukob oko toga treba li suspendirati fiskalna pravila kako bi nastavili podržavati Ukrajinu. Scholz je naložio Lindneru proglasiti stanje fiskalne nužde kako bi financirao Kijev i povećao proračun za obranu. Međutim, Lindner je to odbio.

Ipak, to nije cijela priča, piše Times. Njemačka je uvučena u ekonomsku krizu kojoj se ne nazire kraj. Atmosfera u zemlji postaje sve lošija, osobito u industriji. Prognoze sugeriraju kako će strukturna recesija potrajati godinama. Osim toga, tri vladajuće stranke se fundamentalno ne slažu oko uzroka i rješenja krize.

Ovisnost o drugima

Premda su ovaj gospodarski pad tek nedavno primijetili širi krugovi izvan Njemačke, njegovi korijeni sežu mnogo dalje u prošlost. Najgore odluke donesene su tijekom duge vladavine Angele Merkel, kad se slavila kao liderica zapadnog svijeta.

Kad se pogleda što je pošlo po zlu, iznenađujuće je, ne to što je gospodarstvo propalo, nego što je tako dobro funkcioniralo tako dugo. Njemačka je postala previše ovisna o nekoliko industrija poput automobilske i kemijske.

Bila je ovisna o Rusiji za plin i o Kini za izvoz. Zatim je došlo do prekida s Rusijom nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu. Geopolitika je ostavila Njemačku previše ovisnom o SAD-u. Sada, nakon Trumpove pobjede, njeno gospodarstvo suočava se s novim egzistencijalnim prijetnjama zbog njegovih uvoznih tarifa.

Zaostala tehnologija

Najgore od svega je što je zemlja zaostala u tehnologiji. Ova kriza traje već dugo, ali tek je posljednje desetljeće postala očigledna. Njemačka je bila svjetski prvak u analognom razdoblju, izumivši motore s unutarnjim izgaranjem, elektronski mikroskop i Bunsenov plamenik.

Međutim, nije izumila računalo, pametni telefon niti električni automobil. Današnja Njemačka ima jednu od najgorih mobilnih mreža u Europi. Faksevi se još uvijek koriste u vojsci i liječničkim ordinacijama, a mnoge trgovine još uvijek prihvaćaju samo gotovinu.

Kako je moguće da je jedna od najnaprednijih tehnoloških nacija na svijetu ostala zaostala? Kratak odgovor je – bila je to zabluda koju su propagirali poslovni lideri, političari, novinari i učitelji.

Osiromašena sveučilišta

Kao mnoge njemačke priče, i ova potječe iz Trećeg Reicha. Njemačka je bila ishodište digitalne revolucije. Film Christophera Nolana, “Oppenheimer”, prikazuje scenu u kojoj junaku kao mladom savjetuju da studira u Göttingenu, koji je iznjedrio 47 dobitnika Nobelove nagrade u prošlom stoljeću.

Tijekom Drugog svjetskog rata, SAD je postao centar istraživanja kvantne fizike. Američki inženjeri izumili su tranzistor 1947., a patentirali integrirani krug 1961. — temelje modernih digitalnih industrija.

Njemačka je, pak, izašla iz rata s osiromašenim sveučilištima i nedostatkom fizičara. No i dalje se držala nekih područja tehnološke izvrsnosti, uključujući mehaničko i električno inženjerstvo te kemiju. To je postalo temelj kasnijeg njemačkog gospodarskog čuda.

Ekonomski model ne funkcionira

Automobil, koji je krajem 19. stoljeća izumio Gottlieb Daimler, donosio je velike profite sve do 21. stoljeća. Međutim, taj period je sada završen. Volkswagen planira zatvaranje tvornica po prvi put u povijesti. Audi i BMW objavili su ovog tjedna veliki pad dobiti.

Jedan od glavnih razloga zašto njemački ekonomski model više ne funkcionira je zastarjela tehnologija. Postoji potražnja za viličarima i drugim područjima mehaničkog inženjeringa. Ali Kina je počela prodirati u sektore koje su prije dominirale njemačke tvrtke. Ono u čemu je Njemačka tako dobra više nije tako profitabilno kao prije.

Zabluda oko digitalne budućnosti započela je rano. Kad je Helmut Kohl postao kancelar 1982., favorizirao je investicije koje su donosile kratkoročno zadovoljstvo. S francuskim predsjednikom Françoisom Mitterrandom zalagao se za kabelsku televiziju visoke kvalitete, tehnologiju iz analogne ere koja je obećavala popularnost.

Prestižne industrijske tvrtke

To im nije uspjelo i ideja je napuštena 1993. godine. Desetljeće kasnije, Schröderova vlada donijela je sudbonosnu odluku da će budućnost Njemačke biti u industriji. Ljudi rade ono u čemu su dobri, a tako je i s državama. SAD ima digitalnu industriju i Hollywood. Francuska ima hranu i vino. Ujedinjeno Kraljevstvo ima financije i modu. Njemačka se specijalizirala za automobile te mehanički i kemijski inženjering.

Njemačka ima neke od najprestižnijih industrijskih kompanija na svijetu. Među njima su Siemens, Volkswagen, Mercedes-Benz, BMW, Continental, Hoechst, BASF, Bayer, Linde, Mannesmann i Bosch. Ispod tih giganata leži tisuće srednje velikih obiteljskih tvrtki koje posluju na visoko specijaliziranim nišama tržišta. One su često bile vodeće u svojim sektorima.

Vlada Angele Merkel je 2019. godine čak željela dodatno učvrstiti njemačku industrijsku ovisnost. Nisu uočili da je digitalni svijet počeo osvajati analogne tehnologije. Pametni telefon obuhvaća funkcije koje su prije zahtijevale nekoliko mehaničkih, električnih i drugih fizičkih uređaja – od kojih se mnogi proizvode upravo u Njemačkoj.

Njemačka se nije prilagodila

Digitalna tehnologija preuzima i proizvodnju automobila – najvažniju njemačku industriju. Automobil će uvijek trebati kotače i osovine koje se okreću. No moderni električni automobil više nije fundamentalno mehanički proizvod: većina njegove ekonomske vrijednosti leži u softveru i bateriji.

Kako softver osvaja tradicionalni hardver, pojavljuju se nove tvrtke. Smith Corona, američka tvrtka za pisaće strojeve, nije izumila osobno računalo. Smith Corona je pokušala integrirati računalo u svoje pisaće strojeve i u tome je bila prilično dobra. Ali tvrtka nije mogla razmišljati “izvan” pisaćeg stroja.

Njemačka ima problem Smith Corone. Predugo se držala starih tehnologija i starih tvrtki u čemu je politika odigrala svoju ulogu. Inovacije koje su zanimale vladu definirale su VW, BMW i Mercedes. Digitalni svijet nije funkcionirao na ovaj način. To je svijet startupa i relativno mladih tehnoloških divova. U Kini je Peking potaknuo tehnološku revoluciju. Njemačka se oslanjala na banke, ali banke obično ne financiraju startupove.

Loši potezi na više razina

Njemačka nudi podršku postojećim tvrtkama, ali ne i startupovima. Nedostaje joj moderna industrija rizičnog kapitala i tržišta kapitala koja bi im omogućila brzi rast. Subvencije su usmjerene prema velikim tvrtkama s pravnim odjelima, a ne prema poduzetnicima. Problem s birokracijom je što velike tvrtke nalaze načine da se s njom nose, dok male tvrtke to ne mogu.

Godine 2013. Merkel je izjavila da je internet “Neuland,” što znači “nepoznati teritorij.” Do tog trenutka, iPhone je već bio star šest godina. Revolucija velikih podataka već je započela. Njemačka je već tada zaostajala u svim aspektima digitalnog razvoja, od optičkih vlakana i mobilnih komunikacija do uvođenja digitalnih tehnologija u škole i umjetne inteligencije.

Odbijanje modernih tehnologija na neki način je “istočni grijeh”. S vremenom su šefovi tvrtki i politički lideri nastavili ulagati u loše tehnološke, geopolitičke i ekonomske poteze. Jedan poznati primjer bio je skandal s varanjem u vezi s emisijama štetnih plinova. Naime, u automobile su postavljeni strojevi za manipulaciju ispitivačima emisija, a to se dogodilo u trenutku kada je Kina počela ulagati u električne automobile.

Oporavak početkom tisućljeća

Njemačka je u to vrijeme bila fokusirana isključivo na poboljšanje konkurentnosti. Između 2005. i 2015. ta se strategija činila uspješnom. Uspjeli su produžiti zastarjeli industrijski model još nekoliko godina zahvaljujući nizu sretnih okolnosti.

Privremeni oporavak započeo je Schröderovim reformama tržišta rada 2003. godine. Jedan od učinaka bio je dug period smanjenja plaća. “Baby boomeri”, tada stari između 40 i 55 godina, imali su relativno visok životni standard, ali su se bojali nezaposlenosti. Mnogi bi u toj dobi teško našli drugi posao.

Najvažnije je bilo smanjenje socijalnih davanja za one koji su odbili prihvatiti ponudu za posao. Reforme i kasnije smanjenje plaća donekle objašnjavaju kako su njemačke tvrtke uspjele poboljšati svoju konkurentnost u odnosu na ostatak Europe i svijeta tijekom tog razdoblja.

Pad poslovanja s Indijom i Kinom

U isto vrijeme, njemačkoj industriji pomogli su jeftini plin iz Rusije, liberalizacija kontejnerskog brodarstva i logistike te globalizacija koja je dovela do toga da svijetu trebaju njemački strojevi. Uspon Kine i drugih azijskih država stvorio je snažnu potražnju upravo za industrijskom opremom, tehnologijom u kojoj je Njemačka specijalizirana, a koju druge zemlje nisu mogle ponuditi.

Kina i Indija preplavile bi svjetska tržišta svojim proizvodima, dok bi Njemačka preplavila Kinu i Indiju njemački proizvedenom opremom za proizvodnju. To je bila situacija u kojoj svi dobivaju. Međutim, to je prestalo funkcionirati.

Kriza eura, koja je počela 2010., neočekivano je koristila njemačkoj industriji. Uzrokovala je masovnu devalvaciju eura u odnosu na dolar, što je dodatno povećalo konkurentnost smanjenjem cijena izvoza. Times to naziva tu strategiju “beggar-thy-neighbor” ili u prijevodu – osiromaši svog susjeda. Naime, ulazi se u monetarnu uniju kako bi se fiksirao tečaj s trgovinskim partnerima, a zatim dolazi do smanjenja plaća radi poboljšanja konkurentnosti.

Primjena ‘neo-merkantilizma’

Neko vrijeme sve je išlo u korist njemačke industrije – plin, tečaj, globalizacija i revolucija globalne logistike. Hvalospjevi u nacionalnim i međunarodnim medijima slavili su ovaj novi Wirtschaftswunder, "ekonomsko čudo". Ali upravo su tada, tijekom 2010-ih, donesene mnoge loše odluke.

Njemačka je povećala svoju ovisnost o ruskom plinu. Nedovoljno je ulagano u optičku infrastrukturu, digitalnu tehnologiju i tehnologiju općenito. Povećana je ovisnost o izvozu. U drugoj polovici prošlog desetljeća Njemačka je nekoliko godina bilježila suficit veći od osam posto BDP-a. Za ekonomiju ove veličine to je nevjerojatno.

Times njemački način razmišljanja naziva neo-merkantilizmom, modernim utjelovljenjem francuskog merkantilizma Jeana-Baptistea Colberta iz 17. stoljeća. To nije politika – to je sustav. Situacija je sada ovakva – Njemačka je u 21. stoljeću, s ekonomijom koja se oslanja na francuske trgovinske politike iz 17. i 18. stoljeća, tvrtke iz 19. stoljeća i tehnologije iz 20. stoljeća.

Banke igraju ključnu ulogu

Merkantilisti, stari i novi, sumnjičavi su prema disruptivnim tehnologijama. Vole trgovati fizičkom robom. Taj neo-merkantilistički način razmišljanja ide ruku pod ruku s tehnofobijom. Pomiješajte to s fiskalnim i monetarnim konzervativizmom, zaštitničkim financijskim modelom nastane njemački ekonomski model.

Banke igraju ključnu ulogu, osobito one u državnom vlasništvu koje čine trećinu bankarskog sustava. Branitelji ovog sustava tvrde da državne banke, Landesbanken i Sparkassen, omogućuju dugoročno financiranje njemačke industrijske baze — tvrtkama koje bi inače teško osigurale financiranje u privatnom sektoru.

Ali u praksi to ne funkcionira tako. Državni bankarski sektor također je omogućio saveznoj i državnoj vladi usmjeravanje financiranja u privatni sektor. Neke velike državne banke djelovale su kao financijski “krakovi” vlade, potiskujući privatni kapital i sprječavajući uspostavu učinkovitih tržišta kapitala koja bi mogla usmjeravati financiranje prema tehnološkim poduzetnicima.

Rigidnost u stavovima

Podrška neo-merkantilističkom modelu odražava se i u izvještavanju medija o ekonomiji. Novine pišu o suficitima kao što pišu o nogometu. Već nekoliko godina njemački mediji nazivaju je "Exportweltmeister", u prijevodu, izvozni svjetski prvak, unatoč tome što ta kategorija nema nikakvo ekonomsko značenje.

Ekonomska neravnoteža te politička i ekonomska ovisnost o Rusiji i Kini, kasnije se pokazala nezdravom i skupom. I tako se pogrešne procjene u neo-merkantilističkom sustavu pojačavaju – kolektiv vjeruje u istu stvar. Na primjer, ako vjerujete, kao što mnogi još uvijek vjeruju, da vam je potrebna industrija automobila s motorom na unutarnje izgaranje za uspješnu ekonomiju, možda nećete primijetiti električni automobil kad vam se približi i pregazi vas.

Uglavnom muški šefovi njemačke automobilske industrije isprva su električne automobile smatrali igračkama za djevojke. Bivši predsjednik VW-a, Ferdinand Piëch, izjavio je da nema mjesta za električne automobile u svojoj garaži. Problem je u tome što, u merkantilističkom svijetu, kad se dogodi pogrešna procjena, nema nikoga tko bi je ispravio.

Lažni ekonomski narativi

Vlada je bila u dosluhu s automobilskom industrijom, pa su im i dalje pomagali čak i kad je izašao na vidjelo skandal s varanjem na emisijama štetnih plinova. Umjesto ulaganja u softver ili električne baterije, ili u tvrtke koje ih proizvode, automobilska industrija posegnula je za kriminalnim metodama kako bi održala staru tehnologiju još neko vrijeme.

Ono što su neo-merkantilisti u vladi učinili bilo je da su pretvorili lošu okladu jedne industrije u lošu okladu za cijelu zemlju. Njemačko čudo, kako se ispostavilo, bio je privid, priča o lažnim ekonomskim narativima koju je predugo pričao prevelik broj ljudi, piše The Times.

Izvor: The Times
Prijevod: Telegram.hr
Prilagodba: Manager.ba

Izvor: