U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevnicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Klub menadžera danas predstavlja Đenana Salčina, suvlasnika tvrtke Niking d.o.o. Ljubuški i menadžera razvoja, strategije nastupa, pozicioniranja na tržištu i prodaje u Niking d.o.o.

Za početak, recite nam nešto više o poduzeću Niking d.o.o.

Poduzeće Niking je osnovano prije tri godine s ciljem da prvenstveno našem tržištu ponudimo izrazito kvalitetne domaće proizvode za održavanje higijene u stambenim i poslovnim objektima. Mi smo mala obiteljska kompanija koja se prilagodila uvjetima tržišta, s tim da imamo jasnu viziju, koju smo pretočili u misiju. I teče ona polako, kao mirna rijeka. Bez nekih velikih turbulencija i stiže do svog ušća. Nakon detaljne analize tržišta, proširujemo naš asortiman kvalitetnim kuhinjskim ubrusima s prepoznatljivim dizajnom „šarenih stolnjaka“ čisto da se dotaknemo starih dobrih vremena i podsjetimo na retro izdanja u našim domovima iz ranijih godina.

Pored toga, od 1.8.2015. smo ekskluzivni uvoznik i distributer talijanske Sofidel grupe i njenog brenda Regina. Sofidel je najveći proizvođač papira u Europi i treći na svijetu. U planu je proširenje asortimana na kvalitetne prirodne kozmetičke proizvode, kako bi ojačali našu poziciju na tržištu te potrošačima pružili priliku da im učinimo dostupnima izrazito kvalitetne brandove koji do sada nisu bili prisutni kod nas.

Niking d.o.o često ističu kao sjajan primjer uspješnog bh. poduzeća. Što je po vama najvažnije u stvaranju branda koji će ispunjavati potrebe današnjeg tržišta po dostupnosti, kvaliteti i prihvatljivosti cijene proizvoda?

Ključan je potrošač. On je kralj.

Nažalost, puno kompanija to jednostavno zanemaruje. Po meni je krucijalno, prije bilo kakve priče o lansiranju nekog proizvoda, napraviti detaljno i ciljano ispitivanje tržišta. Posebno tu mislim na domaće proizvođače. Prerano ili prekasno lansiran novi proizvod, isto je. Ne smijemo dopustiti da kaskamo za potrebama potrošača, ali ni da idemo suviše ispred njih. Velike multinacionalne kompanije sebi ponekad mogu dopustiti takav luksuz, naše male jednostavno ne mogu, niti smiju. Ako ste napravili pogrešku u početku, teško da će poslije biti šanse da se nešto popravi.

Ima jedna dobra poslovica koju često koristim generalno u životu, a jako je vezana i za posao: „Nema druge prilike za prvi dojam.“ Vjerujem da će sada mnogi koji budu čitali ovaj intervju pomisliti koliko su puta propustili prvu priliku. Druga, jednostavno, teško da će doći.

Koliku ulogu ima inovativnost, a koliku timski rad na rast poduzeća?

Inovativnost svakako, s tim da se to odnosi na određene branše kao što su npr. IT sektor, gdje naša zemlja ima jako veliki potencijal u mladim pametnim ljudima koji mogu napraviti čudo, al je potrebna i podrška šire zajednice. Moramo vjerovati u naše domaće ljude, domaće proizvode. Mnoge mlade ljude i mlade roditelje često upitam gdje vide sebe i svoje dijete u narednih 5-15 godina? Strah me je njihovih odgovora, jer misle da će se stvari riješiti same od sebe. Nažalost neće. Mi smo donosioci odluka, mi kreiramo svoje sudbine pa i sudbine naših kompanija, naših proizvoda. Timski rad je po meni od izuzetne važnosti, ključno je s kim radite. Nisam jedan od onih koji slijepo slušaju pravila. Cijenim proaktivnost, ideje, pa i samostalnost u interesu grupe. Svaki tim mora imati vođu, inače nema tima.

Citirao bi Georgea Bernarda Shawa, irskog dramatičara i pisca koji kaže: „ Ljudi za ono što jesu, obično krive okolinu.“ Ja u to ne vjerujem. Uspješni ljudi traže sebi okolinu kakvu žele. Ako je ne nađu, sami je stvore. A danas nažalost, naš obrazovni sistem pravi stereotipne ljude. Jednostavno moramo početi stvarati lidere u svim poljima, jer samo oni mogu povući naprijed. 

Asortiman proizvoda koji nudi Niking d.o.o. stalno je u porastu. Na koji način ispitujete tržište i donosite odluke o (ne)distribuciji pojedinih artikala?

Vrlo jednostavno! Slušamo. To je vjerujte jedino što radimo. Zašto to govorim? Pravi menadžer „sluša“ umjesto da govori. Tako i kompanije. U jednostavnosti je poenta. Ali ona zna biti vrlo često jako komplikovana.

Često za bh. ljude kažu da imaju sjajne ideje, no, nažalost te ideje ostaju samo na papiru. Što mislite, što je glavni razlog tome?

Što vrijedi govoriti mnogima koji nisu sposobni za jednu pametnu ideju, ali su sposobni da uguše svaku zamisao koja nikne u glavama pametnijih od njihove?Ovo reče naš dobri Ivo Andrić prije mnogo godina. Tko je shvatio poentu, shvatio, tko nije, neka se posveti čitanju, nikada nije kasno.

Koje su po Vama najveće mane bh. gospodarstva?

Vrlo jednostavno. Neznanje i nezainteresiranost mladih ljudi koji misle da će valjda neko za njih čarobnim štapićem riješiti sve njihove probleme. Roditelji, po meni imaju također veliku odgovornost, jer još žive, u rekao bih, „svojim vremenima“ po principu, neka moje dijete završi fakultet, pa onda posao. Samo je u prošlim vremenima posao čekao mladog čovjeka. Danas moramo naći posao, prilagoditi se, često krenuti i u nešto što nije naš fah u početku. Mladi ljudi moraju poduzeti konkretne korake. Teško da se danas nešto može dobiti deklarativnim opredjeljenjem. Naravno, i kompleksnost administrativnog aparata u kojem radi 95% ljudi koji su odmah po završetku školovanja počeli raditi u istom. Nikada nisu osjetili realni sektor, oni jednostavno ne razumiju o čemu mi privrednici pričamo. Kako onda da očekujete neki napredak kada se ne razumijemo? Svi puno pričaju, a malo rade. Jednostavno rečeno, do nas je! Ali vjerujem da u životu uspijevaju uporni, a ne nadareni, pa sam shodno tome tu i ustrajat ću na onome što mislim.

Mnogi često, unatoč sjajnoj ponudi proizvoda s Made in BiH etiketom više vjeruju uvoznom proizvodu. Što je po vama ključ kreiranja lojalnosti kupaca prema određenom brandu?

Pa upravo sam na ovo pitanje dao, mislim, par odgovora u onome što sam do sada rekao. Mi smo sebi nažalost najveći neprijatelji. Kada razgovaram s ljudima, svima su puna usta domaće privrede, proizvodnje, podrške, a onda im pogledate u hladnjak. Naiđete na veliko razočarenje! Dok čitate ovaj tekst, pogledajte i vi u svoj hladnjak/na štednjak, kako god. Da ne govorim o drugim granama industrije, spomenuo sam samo hranu. Mi kao potrošači jednostavno donosimo odluke dok se nalazimo pred policom. To se zove First Moment of Truth (prvi moment istine) gdje pada odluka koji proizvod uzimamo u našu korpu. Naravno da je opet državni aparat suodgovoran, jer nema razvijene strategije, nema vizije, nema stvarnih koraka, jer sve ostane na pukim pričama ili nekoj pisanoj strategiji. Privrednici su prepušteni sami sebi u većini slučajeva. Jednostavno, vrijeme prolazi i nitko ništa ne poduzima. Jer i nema ljudi koji će to urediti, pripremiti, sprovesti. Bitno je nažalost biti podoban, a ne sposoban.

Koja kompanija je na Vas ostavila utisak? Čiju poslovnu filozofiju koristite kao inspiraciju u donošenju vlastitih poslovnih odluka?

Iako sam radio u velikim kompanijama poput HVB banke, Orbica, Procter&Gamble, nekako za sebe mogu reći da sam uvijek imao svoj neki put.

Naravno da sam radom, posebno u P&G-u, naučio jako puno i moram reći da to jednostavno ne možete naučiti niti na najboljim visokim školama svijeta. To je jednostavno sistem koji vas uči kulturi poslovanja, načinu života, i bez da osjetite neke utjecaje, vidite nakon par godina rada u istim što ste naučili. Emocija je za mene nešto posebno, ono što me uvijek iznova gura naprijed. Jednostavno, mora biti emocije u onome što radite. Ako je nema, prije ili kasnije dođe kraj. Ne znam jeste li znali, ail je dokazano da 80% uspjeha u poslovnom, a i privatnom životu čovjek zahvaljuje emocionalnoj inteligenciji, a samo 20% racionalnoj.

Koje tri vrline su po Vama presudne da bi netko bio uspješan u poslu kojim se bavi?

Mora imati emociju, vjerovati i biti uporan. Znači emocionalnost, vjerovanje i upornost. Onaj koji je postigao uspjeh, puno je radio, mnogo se smijao i jako je volio, riječi su Elberta Hubbarda, američkog pisca i filozofa. Ja se trudim da mi njegove riječi nekako budu zvijezda vodilja.

Mnogi manageri ističu da prije spavanja, za veću produktivnost sutradan, vole prošetati na svježem zraku ili čitati. Kako izgleda Vaša rutina prije spavanja?

Iskren da budem, nemam je. Ovisno o danu i raspoloženju. Ono što moram reći jeste da se trudim imati više sna, ali nekako mi ne uspijeva, bar ne za sada.

Što biste preporučili mladoj osobi koja je upravo završila fakultet, a koja želi pokrenuti vlastiti posao u Bosni i Hercegovini?

Mora biti svoj, originalan i jako uporan i znati što želi. Ništa ne dolazi preko noći. Treba jako puno rada, truda, odricanja. Mora sebi dati odgovor na ključno pitanje-želi li dolaziti na posao ili raditi? Vjerujem da ste shvatili poentu prethodne rečenice. Nema čarobnog štapića, sve je u našim rukama. Ne treba za svoje sudbine kriviti druge, treba prvo pomesti ispred svojih vrata.