Gošća Kluba menadžera je Jasmina Bagarić, vlasnica lanca slastičarnica Magnolia, Zagreb.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Uvjeravaju nas da sa 18 godina moramo znati čime se moramo baviti. Uvjeravaju nas da se time moramo baviti cijeli život.

A najljepše uspomene dožive oni koji se otisnu na nepoznate pučine svojih snova i, slušajući sebe,  otkriju nove ljubavi, nove talente, nova znanja.

Naša današnja sugovornica je nesuđena pravnica koja govori čak četiri jezika.

Ipak, danas je predstavljamo kroz carstvo slastica koje je stvorila uz pomoć najbližih.

Imat ćete osjećaj da kroz fotografije ulazite u raj.

Upoznajmo Jasminu.

Ja sam Jasmina Bagarić iz Zagreba, po struci sam pravnica, a po zanimanju poduzetnica. Spektar mojih interesa i poduzetništva je prilično raznolik. 

Kako ste odlučili ući u svijet poduzetništva?

Koliko god da se čini da je moje obrazovanje u opreci s onim što radim, to ipak nije tako. 

Stekavši diplomu Pravnoga fakulteta, a stjecajem životnih okolnosti naučivši 4 strana jezika, odgovorno mogu reći da su te činjenice presudno utjecale na profiliranju moje ličnosti i širokom spektru obrazovanja. 

Dijelom zbog te činjenice, a drugim dijelom zbog vjere u sebe i ono što osjećam da mogu i znam o svijetu oko sebe, ušla sam u poduzetničke vode.

Zbog te činjenice budim se sretna. 

Po čemu su Magnolia slastičarnice drukčije? Što je ono što vas izdvaja od ostalih? Što posjetitelji kažu?

Magnolia slastice, gdje sam direktorica, i gdje sam, uz moju mamu Rosandu, kao prokuristicu Poduzeća, prije 7 godina počela raditi ovaj prekrasni slatki posao, koji iz godine u godinu sve više raste i stječe,  hvala Bogu sve veći ugled, jedan su od segmenata  moga poduzetništva. 

Željela bih također spomenuti i da sam veliki ljubitelj mode i svega što je lijepo, a tu ljubav sam ostvarila u prekrasnoj kući mode, koju radim uz moju prijateljicu Koraljku. 

Ono što mene obilježava, to je svakako težnja ka lijepom.

Uspjeh Magnolia slastica bez  te i takve moje želje za lijepim, teško da  bi bio tako upečatljiv I prepoznatljiv.

Koliko god da je tradicija finih kolača u mojoj obitelji naslijeđena od mojih predaka, jer potječem iz Slavonije I Hercegovine... ništa manje važna nije činjenica na koji način će se te slastice  ponuditi, i na koji način će se urediti ambijent u kojem se te slastice nude. To je ono u čemu je Magnolia slastice drugačija.

Kad smo počinjali raditi taj posao, jedino što smo znali da želimo drukčije ljepše i najbolje.

Nismo gledali druge slastičarnice niti smo isprobavali recepte koji nisu naši. Znala sam što želim i na koji način to želim ponuditi.

Jako sam ponosna na taj posao.

Ponosna sam na uspjeh koji on postiže, ugled koji stječe, rezultate koji su sjajni....

Smatrate li da postoje stvari u hrvatskom zakonodavstvu koje otežavaju život poduzetnicima te bi ih trebalo promijeniti?

Ni u početku poslovanja, a ni kasnih godina ne mogu se sjetiti da smo imali bilo kakvih problema s institucijama države, administracije....ne, toga doista nije bilo.

Dapače, posjete nadležnih državnih tijela kontrole, nismo osjećali a nismo ni osjetili kao represiju. 

Odgovorno mogu reći da su moja iskustva krajnje pozitivna.

Imali smo puno toga što se u radu mora proći no uvijek smo pred sobom kao čovjek imali čovjeka.

Godinama našega poslovanja u više navrata smo ostvarivali potpore države, bespovratnih sredstava Europske unije, i bez obzira koliko je to čovjeku nužno ili nije, a uvijek je dobro došlo, to je ipak jedan support, jedno priznanje da idemo pravim putem , i da se naš trud ispravno verificira.

Također ne mogu reći da sam imala bilo kakvih loših iskustava s tzv. konkurencijom. Druge slastičarske kuće ja tako ne doživljavam, a sigurna sam da niti oni nas tako ne doživljavaju. Mi smo kolege na velikom tržištu i za sve nas ima mjesta.

Puno ljudi smatra da je ugostiteljstvo jednostavan posao gdje novac dolazi sam od sebe. Kakav je Vaš pogled na ovaj posao? Tko bi trebao ući u njega?

Slastičarstvo nije klasično ugostiteljstvo. A novac nigdje ne dolazi sam od sebe. 

Slastičarstvo je proizvodnja i prodaja vlastitih proizvoda. 

Vrlo težak i prekrasan posao.

Često mi postavljaju pitanje kakav profil ličnosti treba biti da bi ušao u riskantne poduzetničke vode. 

Odgovor je da to treba biti čovjek koji vjeruje u prvom redu u sebe. 

Vjerujući u sebe na pola puta ste do uspjeha. 

To nije malo.

Naravno, čovjek mora biti spreman da uloži maximum sebe i puno, puno rada.

Ako dođe neki loš dan, a mora doći i dođe,  proći će. Kao što prođe loše vrijeme, krivi korak, pogreška.... Ljudi smo.

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu?

Ja sam sretna žena. Udana sam za prekrasnog čovjeka, pažljivog, nježnog, odmjerenog...

Najboljeg muža i najboljeg oca naših troje djece. 

Moju prvu i vječnu ljubav. Mog Hercegovca...

Znam da to djeluje dosadno, ali tako je.

On je moja najveća potpora i stup naše obitelji i moga uspjeha.

Gdje vidite sebe za 10 godina?

Kad se upitam gdje se vidim za 10 godina, ne znam.  

Ali svakako očekujem da budem 10 puta uspješnija.

Iz ove vizure ne znam kako bi to trebali izgledati, ali sigurna sam i znam da će on doći sam po sebi kao nadogradnja, kao sutrašnji dan...

Možda I znam no, to će biti iznenađenje...

Jer život je ipak čudo. 

Kao zanimljiva knjiga. 

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Mnogo ih je..

Od Dostojevskog i Čehova na dalje, književnosti svih zemalja svijeta, od mistike karipskih pisaca, do tajnovitosti Luisa Zafóna....

Svaki život je jedan roman.

Tko su Vam uzori u karijeri i životu? Postoji li netko tko Vam je i u najtežim trenucima bio svjetlo na kraju tunela i vjetar u leđa?

Kad me pitaju kome se divim u svijetu poduzetništva, moram reći da se divim prodavaču krumpira na tržnici, polovnih knjiga na štandu na ulici, uličnom sviraču i pjesniku, skladatelju i književniku, akademiku.

Svakom od njih, jer u svakom od njih u prvom redu ja vidim čovjeka.