Dopustiti ljudima vjerujovati kako je konzumacija tune sigurna sa zdravstvenog gledišta je neoprostiva laž s ozbiljnim posljedicama. Živa je snažan neurotoksin koji se veže za mozak i vrlo ga se teško riješiti.

Iz Francuske stiže alarmantno istraživanje o razinama žive u konzervama tune. Nevladina organizacija Bloom nasumično je testirala 148 konzervi tune iz pet europskih zemalja, a u svima je utvrđena visoka koncentracija žive. Svaka deseta konzerva premašuje dopuštenu granicu za svježu tunu. Neki uzorci su sadržavali i četiri puta više razine od dopuštenog praga.

Glavna autorica istraživanja je biokemičarka Julie Guterman (25).

Nije se tu radilo samo na uzorcima tune koje je Bloom analizirao u vanjskom laboratoriju. Guterman je pretražila dokumente FAO-a, WHO-a i EU-a iz 1960-ih godina s ciljem da dozna kako je uopće postavljena granica od 1 miligrama žive po kilogramu. Zaključila je da pragove postavljaju javna tijela u dogovoru s lobijem za tune.

"Javne službe promatrale su razinu kontaminacije žive u tuni i postavile propise na tu razinu. Drugim riječima, postavili su maksimalnu razinu žive u tuni koja bi im omogućila da prodaju sve svoje zalihe tune, koje su jako kontaminirane živom, ali ne da bi zaštitili javno zdravlje", rekao je Guterman.

"Dopustiti ljudima vjerujovati kako je konzumacija tune sigurna sa zdravstvenog gledišta je neoprostiva laž s ozbiljnim posljedicama. Živa je snažan neurotoksin koji se veže za mozak i vrlo ga se teško riješiti. To je jako dobro poznato. Mi sada želimo ugraditi u francuski zakon da će se za tunu primjenjivati ​najstroži postojeći standard koji koristimo za druge ribe, a zatim braniti ovu mjeru kod Europske komisije”, ustvrdila je.

Može li Bloomova istraga ishoditi strože europske mjere za hranu poput tune? Za komentar je zamoljen glasnogovornik EU-a za zdravlje i sigurnost hrane. Odgovorio je na pitanje ima li EU namjeru sniziti granice žive u tuni s 1 miligrama po kilogramu na 0,3.

"Proveli smo testiranje za 25 vrsta riba u 2022., ne za tune, ali sve na temelju “razumne, ostvarive granice", objasnio je glasnogovornik EU-a za zdravlje i sigurnost hrane Stefan de Keersmaecker.

Pitali su ga što pritom misli pod "razumno ostvarivim".

- Ako stavite preniske razine, postoji rizik da sva ulovljena riba postane neupotrebljiva za konzumaciju. Dakle, morate pronaći ravnotežu između zaštite potrošača od unosa zagađivača. S druge strane, također morate osigurati da opskrbni lanac te ribe ostane dostupan na tržištu, rekao je za Euronews.

Negirao je tvrdnje da je riječ o zaštiti tržišta pod pritiskom lobija za tune.

- Mi imamo dva iznimno važna prioriteta koja prenosimo na naše maksimalne razine za bilo koju ribu o kojoj govorimo. S jedne strane, zaštita potrošača od zagađivača, od žive. S druge strane, moramo biti sigurni da potrošači ubiru dobrobiti od konzumacije ribe, pojasnio je.

Dodao je, ipak, da razine tune nisu uklesane u kamenu.

- Uvijek se mogu smanjiti ako postoje znanstveni dokazi koji vrlo jasno govore da bismo trebali ići na smanjenje maksimalne razine kontaminata, rekao je.

Na pitanje nema li dovoljno dokaza kako se granica žive u tuni mora sniziti, pojasnio je kako Komisija slijedi mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane. De Keersmaecker je dodao da ne bi komentirao niti jedno izvješće nevladine organizacije, ali je izjavio da bi se trebala potvrditi znanstvena snaga ili valjanost zaključaka takvih izvješća.

Organizacija Bloom tvrdi kako je to i učinila.

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odgovorna je za procjenu rizika povezanih s određenim kontaminatima, na temelju čega Europska komisija postavlja granice.

EFSA je za Euronews izjavila da nije primila nikakav zahtjev za ažuriranje svog mišljenja iz 2012. o rizicima žive u hrani. Međutim, EFSA očekuje da će uskoro primiti novi zahtjev za procjenu rizika i koristi u vezi s konzumacijom ribe.

"Cinično lobiranje za tunu rezultiralo je postavljanjem ‘prihvatljivog‘ praga žive tri puta višeg za tunu nego za druge vrste riba kao što je bakalar, a pritom ne postoji niti najmanje zdravstveno opravdanje za drugačiji prag. Maksimalna dopuštena razina žive u tuni nije proizvoljno određena: ona odgovara najvišim razinama kontaminacije u ribi. Drugim riječima, prag opasnosti nije postavljen radi zaštite zdravlja ljudi, već isključivo radi zaštite financijskih interesa industrije tune. Prije svega, moramo zapamtiti da se živa, čije su globalne emisije naglo porasle u posljednja dva stoljeća, nalazi u velikim količinama u oceanu", tvrde u Bloomu.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra je živa jedna od deset kemijskih tvari koje izazivaju zabrinutost za javno zdravlje u cijelom svijetu, u rangu s azbestom i arsenom te da taj neurotoksin može ostaviti ozbiljne posljedice na ljudski organizam.

Podsjetimo, tuna je riba koja se najviše konzumira u Europi i jedna je od najzagađenijih živom.

Jutarnji list | Manager.ba