Vodstvo dolazi u mnogim oblicima. Neki od najčešćih stilova uključuju autoritarni, participativni, delegirajući, transformacijski, transakcijski i situacijski. Jedina stvar koju svaki od ovih pristupa vodstvu ne rješava je način na koji se donose odluke u organizaciji i ulogu koju bi CEO trebao imati u tim odlukama.
Uobičajena pogrešna percepcija je kako je CEO onaj koji donosi konačne odluke. Po pretpostavci, kad ste u ovoj željenoj poziciji, možete donositi sve odluke. Ako ste autoritarni diktator, možda je tako. Međutim, uloga glavnog izvršnog direktora trebala bi se više odnositi na oblikovanje, a ne donošenje odluka. Ipak, mnogi izvršni direktori bore se shvatiti kako mogu učinkovito utjecati na odluke i oblikovati ih kako bi spriječili tvrtku od zastoja.
Organizacije se svakodnevno suočavaju sa stotinama odluka. Bilo bi praktički nemoguće uključiti CEO u svaku od njih. Kao rezultat, umjesto da sve odluke donosi izravno, izvršni direktor omogućuje drugima donositi odluke koje mogu podržati. To zahtijeva usklađivanje svih oko zajedničke svrhe, artikuliranje prioriteta, postavljanje ciljeva, njegovanje snažne kulture i uspostavljanje jasne strategije.
HRVATSKI POSLOVNI KLUB U BIH SAVJETUJE
Bez kvalitetnog top menadžmenta nema uspješnog poslovanja
CEO definira okvir za donošenje odluka.Problem nastaje ako ne postoji jasan proces donošenja odluka. Naravno, postoje timovi, uloge i hijerarhija. Ipak, kad se više vodstvo okupi, rijetko postoji konsenzus. CEO u bi ovom slučaju trebao definirati parametre odlučivanja, uključujući tko bi trebao biti uključen, na koja pitanja treba odgovoriti, koje zaštitne ograde treba imati na umu i o čemu odlučuje kada i tko.
Uvijek postoje iznimke u kojima bi se CEO trebao uključiti u odluke. Ovo uključuje situacije s dugoročnim implikacijama za smjer tvrtke, viziju, misiju, vrijednosti i etiku, one koje značajno utječu na financijsko zdravlje tvrtke ili rizike povezane s potencijalnim gubitkom, pravnim implikacijama ili štetom za ugled organizacije. Ili se može uključiti u odluke koje su niže u hijerarhiji, kao što je plan rasta poslovne jedinice u nastajanju, kako bi signalizirala njezinu važnost za tvrtku. Ali ovo je uključivanje strateško – i vrlo selektivno.
I dok se glavni izvršni direktori mogu smatrati donositeljima konačnih odluka, njihova bi uloga trebala biti mnogo više dirigentska uloga, orkestrirajući mnoge pokretne dijelove. To se može uspješno postići samo stvaranjem okvira za donošenje odluka i njegovim dosljednim pridržavanjem. Ova promjena u perspektivi i djelovanju potrebna je svakom glavnom izvršnom direktoru koji želi riješiti teret konačne odluke i doista izgraditi transformativnu, inovativnu i zdravu organizaciju.
Izvor: Inc.com
Prijevod: financa.ba
Prilagodba: Manager.ba
