Pelješka zemlja i klima, i sam smještaj tog našeg drugog po veličini poluotoka kao da su ga blagoslovili obiljem i posebnošću biljaka i životinja, a zatim i ljudi koji ga obitavaju.

Jedan takav primjer je i obitelj Miloš iz Ponikava.

Stoljećima su njihovi preci trapili u vinogradima na padinama visokih brda u kamenu i škrtoj zemlji u kojoj loza daje sasvim osobito grožđe, no samo ako je vrijedne ruke njeguju i znaju kako iz plavca stvoriti božanski nektar.

Danas predstavljamo Ivana i Josipa Miloša, mlade vinare koji su usprkos teškom i napornom radu, odlučili svoju budućnost graditi na onome što su im priroda i obitelj ostavili u nasljeđe, koje će obogatiti svojim stalnim obrazovanjem, novim idejama i mladenačkim entuzijazmom.

Prezime Miloš je s područja Gruda, odakle su se raselili diljem ostalih područja u BiH, Hrvatskoj i svijetu.

Mnogi Gruđani svoje mjesto pod suncem u nekim ranijim vremenima pronašli upravo na Pelješcu

Posjetili smo ih u ovo vrijeme trganja, ranim jutrom, jer osim rada u vinogradu u obiteljskoj vinariji, svako malo svrate gosti željni kušanja vina, koje vode u obilazak podruma, vinograda i pričaju im priču o grožđu i vinu, koje je tako duboko utkano u njihove korijene, a s kojim stvaraju neke nove vrijednosti na radost svih ljubitelja dobrog vina, ali i svih onih koji žele vidjeti život u pelješkim mjestima.

Po dolasku ukrcavamo se u njihovo terensko vozilo i vode nas na zaštićeni položaj Ponikve, brdo, koje je prije dvadesetak godina u podnožju imalo par vinograda, no koje je ova obitelj malo po malo kultivirala u ekološki vinograd plavca malog.

- Otac je zamislio ovaj projekt prije četrdesetak godina. Malo po malo, brdo prekriveno makijom i šumom postalo je kultivirani vinograd i još nije gotovo, još barem desetak godina ćemo raditi da završimo taj projekt, a i sami imamo puno novih ideja. Prvo se brdo iskrčilo od šume, onda su se gradili suhozidi, sve ručno, a potom se sadila loza. Mediteransko bilje koje smo ovdje našli presadili smo tamo malo dalje na jedan hektar zemljišta i tako sad imamo i bilje za začine i čaj, a to je jako dobro za bioraznolikost.

- Ovaj položaj osim što je jako dobar po sastavu tla koje zadržava vlagu u tlu, odličan je i zbog niske vlažnosti zraka radi laganog vjetra koji stalno puše pa takva mikroklima smanjuje mogućnost razvijanja bolesti loze. Mnogi nam ne vjeruju, ali mi ovdje samo dva do tri puta godišnje polijevamo lozu i to samo sa sumporom i bakrom, koji su prihvatljivi u ekološkoj proizvodnji vina. Na primjer poznati vinogradi u francuskom Bordeauxu zbog zaštite od bolesti polijevaju se više od 20 puta tijekom godine. Mi uzgajamo za sada samo plavac mali, rukatac smo počeli saditi za jedna novi vinski projekt, ali tu tek treba doći do prve berbe na tržištu, priča Ivan Miloš, 30-godišnji diplomirani inženjer agronomije i enolog.

Plavac mali na ovom položaju Ponikve drugačijih je karakteristika nego isto grožđe na položaju Postup i Dingač.

Miloši su, zajedno sa svojim kolegama iz Ponikava, ovaj geografski položaj zaštitili, a kako bi s relativno malom količinom vina, koje proizvode isključivo od grožđa iz svog vinograda konkurirali na tržištu odlučili su se na drugačiji stil proizvodnje.

- Hrvatska općenito, a Pelješac pogotovo, količinama proizvodnje ne mogu konkurirati jednoj Španjolskoj, Italiji ili Francuskoj, no naše mikroklimatske posebnosti i kvaliteta mogu.

Dakle proizvoditi prosječno vino u malim količinama se ne isplati, ali proizvoditi vrhunsko vino i k tome drugačije po nečemu, svakako se isplati.

Mi svoje vino distribuiramo po restoranima i hotelima i oko 35 posto izvozimo uglavnom u Sjedinjene Američke Države, gdje vinoljupci uvijek traže nešto novo, vrhunsko, a drugačije.

Umjesto općeg trenda vina sa izraženim aromama prezrelog voća i previše izraženih aroma novih hrastovih bačava, mi smo odlučili ostati pri onom iskonskom, tako zvanom staroeuropskom stilu proizvodnje, u kojem se u vinu osjeti jedna ta zemljana, herbalna aroma. Po tome su naša vina drugačija od drugih i stoga i bez obzira na male količine zanimljiva i ekonomski isplativa, objašnjava nam 27-godišnji Josip Miloš.

Ivan i Josip kao dječaci s ocem Franom i majkom počeli raditi u vinogradu

Radili su poslove koje su mogli i znali. Kao srednjoškolci umjesto ljetnih poslova u restoranima, na plažama, oni su u očevom vinogradu zarađivali džeparac.

Ivan je završio agronomiju, smjer vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, dok je Josip završio srednju poljoprivrednu školu.

No njihovo obrazovanje nije tu stalo. Svake zime kad završe radovi u vinogradu putuju po vinskim regijama, predstavljaju svoja vina, kušaju tuđa i neprestano uče.

Cijelu priču o ovom uspješnom dvojcu pročitajte ovdje .

Grude.com/Dubrovniknet.hr FOTO: Vedran Jerinić