SUPPLY CHAIN MANAGEMENT
POLITIKA ZALIHA: Vuk sit i ovce na broju
Antonio Zrilić Prodaja i menadžment 08 ožujka, 2018

Kako smo najavili u prethodnom nastavku, u ovom i idućem broju pokušat ćemo odgovoriti koje su to ciljane ili željene zalihe i kako ih odrediti. 

Jedan od najbitnijih elemenata upravljanja zalihama je definirati politiku zaliha. Dakle, odrediti ciljanu vrijednost zaliha. Većina manjih i srednjih (ali i dosta velikih) tvrtki nema definiranu politiku zaliha, nego se vode „forestgampovskom“ politikom: treba nam onoliko zaliha koliko nam treba... Moj prijatelj koji radi kao pomoćnik direktora logistike u jednoj regionalnoj farmaceutskoj tvrtci i zadužen je za sva skladišta, za zalihe i planiranje proizvodnje, prošle recesijske godine sve je češće od strane uprave bio prozivan zbog prevelikih zaliha. On se pobunio i rekao „OK, kako znate da imamo previše zaliha? Prvo, ovakve zalihe smo imali i prošle godine i nitko ništa nije rekao, i drugo, prema kojem pokazatelju mislite da imamo prevelike zalihe, kada mi niste postavili nikakve ciljeve u vezi s tim.“  Naravno da oni nisu gledali nikakve pokazatelje, već su samo „odokativnom“ metodom procijenili da imaju previše zaliha jer, prihodi su jednostavno smanjeni i shvatili su da im je teško financirati tolike zalihe te da je dio likvidnosti zamrznut u njima. Pouka navedene priče je da se mora definirati politika zaliha kako bi u svakom trenutku znali kako stojimo u odnosu na ciljeve koje smo si postavili. 

Evo još jednog primjera. I dalje smo u farmaceutskoj industriji. Jedna isto tako velika regionalna farmaceutska kuća, kako se to i pristoji za jednu uređenu firmu, imala je politiku zaliha koja je određivala da smiju imati prosječno oko 15 dana vezivanja zaliha. Kada ih je preuzela jedna druga farmaceutska kuća ona je došla sa novom politikom. I što mislite što je ta politika zaliha nalagala? Da imaju 8 dana zaliha...? Ne, njihova nova politika zaliha govorila je da trebaju imati 30-45 dana vezivanja na skladištu. Sigurno se pitate kako to? Zar ne bi trebali ostati na istih 15 dana ako ne i smanjiti? Međutim, politika je politika. Ona nije niti dobra niti loša, ona jednostavno reflektira trenutno stanje odnosno ravnotežu na tržištu i provodi zacrtanu strategiju. U konkretnom slučaju se radilo o tome da je novi vlasnik imao novu strategiju za ovo tržište i želio je povećati prodaju odnosno uzeti koji postotak tržišta konkurenciji. 

Politika zaliha izravno je povezana s razinom usluge prema kupcima. Dakle, što su veće zalihe, kupci u visokom postotku slučajeva mogu zadovoljiti svoje potrebe, ali su i veći troškovi njihova držanja. Međutim, tu ima i jedna kvaka. Ova kvaka 22 kaže da se ne smije visina zaliha jednostavno poistovjetiti s dostupnošću jer ona (dostupnost) ne ovisi samo o visini već i o strukturi zaliha. Isto tako nemoguće je zadovoljiti kupce u svih 100 posto slučajeva, jer to jednostavno previše košta. Da bi, dakle, vuk (u ovom slučaju kupac) bio sit, a sve ovce (zalihe) na broju (optimumu), potrebno je odrediti razinu željenih zaliha koja se sastoji od optimalne visine zaliha za svaki artikl prema specifičnim potrebama za taj artikl. 

Sada se postavlja pitanje, kako odrediti željeno optimalno stanje zaliha? Da bi odgovorili na to pitanje prvo treba definirati strukturu zaliha, od koji vrsta se zalihe sastoje i koliko kojih je potrebno. Realno možemo govoriti o tri vrste zaliha:

1.    Cikličke zalihe – zalihe za premošćivanje razdoblja između dvije narudžbe. Sama količina narudžbe određena je rokom isporuke („Lead Time“) i prosječnom potrošnjom za to vrijeme.
2.    Sezonske zalihe – zalihe proizvedene i prikupljene u jednom razdoblju da bi se isporučivale u budućem razdoblju za buduću potražnju. Sezonskim zalihama se želi što bolje iskoristiti proizvodne kapacitete, ali slaganje ovih zaliha zahtjeva od nas točnost u predviđanju potražnje. 
3.    Sigurnosne zalihe – To su zalihe koje su neophodne da pokriju faktor nesigurnosti u lancu opskrbe, kao što su nesigurnost i nestalnost potražnje (nejednaka prodaja kroz neko razdoblje stvara varijacije od prosjeka) i ciklusa od narudžbe do isporuke („Lead time“), koji isto tako mogu varirati i stoga je potrebna neka sigurnosna zaliha koja će pokriti tu nesigurnost i odstupanja. Distributeri i retaileri (maloprodajni sektor) ne vole ostati bez robe jer to prekida opskrbu kupaca i to se direktno odražava na prihode. Sigurnosne zalihe možemo definirati i kao količinu zaliha nekog artikla  pri ruci (na skladištu) u trenutku dolaska nove isporuke. To znači da se ta zaliha ne obrće (teoretski koeficijent obrtaja zaliha je nula). I ta se zaliha pretvara u stvari u vaša fiksna (osnovna) sredstva i nosilac je troška držanja zaliha. 

Da bi dobili ukupne optimalne zalihe potrebno je izračunati optimum za svaku od ovih vrsta zaliha, a o tome će biti riječi u idućem nastavku.

Više o tome kako efikasno upravljati zalihama pročitajte u knjizi «Optimizacija zaliha u 6 koraka».

Autor preporuča:

•    18.04.2018. - 7. SCM konferencija - SUPPLY CHAIN MANAGEMENT 4.0 
•    19.04.2018. -  Trening: Warehousing Strategy, Design and Operation 

Više detalja na www.logiko.hr na email: [email protected] ili na telefon +385 91 222 0123

Antonio Zrilić

Autor opis: 
Osnivač tvrtke Logiko d.o.o. Ekspert za optimizaciju procesa u Supply Chain Managementu (logistika, nabava i proizvodnja). Kompanijama pomaže da unaprijede profitabilnost, rast i cash-flow. Autor je knjige "Upravljanje zalihama u šest koraka".
Slika autora: 
O Autoru
Antonio Zrilić
Video
Prof. dr. Alena Huseinbegović
Obrazovati kadar koji će se moći zaposliti
SANDRO ZOVKO
Zašto je BiH odlično mjesto za život i poslovanje
IMAM IDEJU
Kako Caritas pomaže osjetljivim i ranjivijim osobama pri pronalasku posla