PRODAJA I MENADŽMENT
Moj je posao, moja sreća!
Enisa Selmanović-Salkić Prodaja i menadžment 16 veljače, 2017

U ovoj jednoj rečenici je sve. I zadovoljstvo i profesionalni uspjeh i profit. I za radnika i za poslodavca. A, opet, nisam sigurna da je svi možemo čuti baš često. Ne samo u profesionalnim odnosima i razgovorima, nego i onim prijateljskim, neformalnim.

Nije baš realno u našim uvjetima govoriti o sreći i zadovoljstvu na poslu, kada veliki dio zaposlenih radi da bi preživio. Teško je tu govoriti o zadovoljstvu poslom. Možda zato što ih nitko i ne pita?

Što bi se dogodilo kada bi ljude pitali da li su zadovoljni svojim poslom? Da li su zadovoljni s organizacijom u kojoj rade i timom ljudi s kojima svakodnevno provode više vremena nego sa svojom obitelji? Zapitajmo se prije svega, zašto ih nitko to nije pitao?

Jasno je da je dosta toga u ukupnoj lošoj klimi, prenapučenom tržištu rada, pa i većina poslodavaca ima stav: „Dobro im je, rade“. Da li je to dovoljno? Ni blizu.

Jedna je konstanta u svim mojim dosadašnjim pisanjima – pričanje.

Stalno napominjem koliko je važno imati kontinuiranu komunikaciju s ljudima. Pričati. Razgovarati. Kada počnemo pričati s ljudima, uviđamo koliko malo im je bilo potrebno. Diferencijacija (koja je potrebna) menadžera na visokim pozicijama, koji kada dođu pod oblake, zaborave tko im je pomogao da dođu tako visoko.

Da ne idem previše u dubiozu, činjenica je – ljudima je potrebno tako malo. Iznenadit ćete se, nije sve u novcu.

Kako sam prethodni put pisala o sistemu sankcioniranja, red je da se dohvatimo i sistema nagrađivanja. U odnosu na sankcije, sistem nagrađivanja je mnogo ljepša i šira priča sa zaista velikim brojem mogućnosti.

Skoro da mogu čuti kako sa svih strana dolazi: „Nemamo mi sredstva za nagrade!“, „Kriza je, otkud novac?!“ i najgore „Ako neće on raditi, ima tko hoće!“. Loše, još gore, katastrofa.

Menadžeri, rukovoditelji, direktori koji ovako razmišljaju, sami stavljaju omču oko vrata svog biznisa. Ne razmišljaju dugoročno. Ne vrednuju lojalnost, inventivnost, posvećenost. Sve mjere kroz prizmu novca. I definitivno, ne razmišljaju dugoročno.

Ljudima je potrebno tako malo. I zaista vjerujem u to. Vidjela sam to u praksi na ogromnom broju primjera.

Osobno, više sam sklona vjerovati da je sve crno ili bijelo. Ne vjerujem baš u sivu zonu. Ali, nagrađivanje je jedna velika siva zona u kojoj se svi mogu osjećati zadovoljno. I davati najbolje rezultate.

Novčane nagrade – pravo, pa u glavu! Pravo, pa tamo gdje najviše boli – na džepove. I kako ja sada tu pametujem da se ljudi nagrade novčano, dovoljna je plaća. Ma, i više nego dovoljna. Ni blizu.
Dovoljno je postaviti cilj, za koji će se član vašeg tima posebno potruditi. Još i dodatno, ako ga na kraju cilja čeka novčana nagrada. Nagrada zato što se i pored svog redovnog posla, dodatno potrudio, uložio znanje i energiju da ispuni postavljeni cilj. Ili predloži neku odličnu inovaciju.

Taj specifični cilj, ta inovacija će sigurno donijeti ili dodatni profit ili dodatnu uštedu. Pa, zašto ga onda ne nagraditi i dati mu dio tog slavljeničkog kolača.
Novčane nagrade ne trebaju biti astronomske, niti višestruko prelaziti redovna primanja. Ljudima je potrebno tako malo, pa će i simboličan novčani iznos biti više nego dovoljan pokretač za dodatni trud. Kada još novčanoj nagradi pridodamo zadovoljstvo zbog ostvarenog cilja, imamo dobitnu kombinaciju.
Naravno, ako ste u prilici da posebno dobar rezultat izdašno nagradite – nemojte da vas ja sprječavam.

Nenovčane nagrade – e, ovo je pravi ocean mogućnosti. Toliko je toga što možete učiniti za svoje ljude, a da ne potrošite ni novčić.
Da odmah raščistimo – svi trebamo novac da bi normalno funkcionirali. Da platimo kredite, režije, hranu, vrtiće, izvanškolske aktivnosti, plivanja i skijanja. I nije ovo priča da ćemo svi raditi za ljubav, jer od ljubavi se ne živi.
Da živi, ali nije to ona ljubav kada dođete na šalter da platite struju, pa gospođi na šalteru kažete: „Ja volim svoj posao“, a ona kaže: „Krasno, račun je plaćen.“. Kad bi samo moglo, pa ja bi plaćala račune za cijelu državu, jer toliko volim svoj posao.
Dakle, novac nam je svima potreban i plaća nam je svima neophodna. Ali, hajde da učinimo da budemo sretni na mjestu na kojem zarađujemo plaću.

Pričajte s ljudima i saznajte što je to što ih pokreće.
Neko želi fleksibilno radno vrijeme, što je odličan način nenovčane nagrade/motivacije. U eri digitalnih komunikacija, veliki je broj radnih mjesta na kojima se posao može obavljati bilo kada. Ne mora nužno početi u osam ili devet sati.
Uzmimo za primjer situaciju da imate čovjeka koji je vrlo produktivan, pokretač velikog broja inicijativa, pršti od ideja i energije. Ali, nije jutarnji tip. U osam ujutro nije siguran ni kako se zove. Ali, kad u deset zablista malo tko ga može stići. I onda radi i radi i radi, pa i više od formalnih osam sati. Zašto ne nagraditi ovakvog čovjeka fleksibilnim radnim vremenom. Njemu će to sigurno biti dodatni vjetar u leđa, a vi možete očekivati samo još bolje i više od njega.

Ako ste organizacija orijentirana na rezultat, ovu ideju ste već objeručke prihvatili.
Nekome treba feedback, povratna informacija za njegov rad. I pohvala i kritika. Ne da ga neko vodi za ručicu i objašnjava mu kako i što treba napraviti. Treba mu neko da mu kaže da je nešto napravio dobro ili da ga uputi konstruktivnom kritikom.
U ranijim kolumnama sam se dotakla ljudi koji nemaju povratnu informaciju za svoj rad i kako to, na kraju, završi.

Ako imate čovjeka koji je vrijedan, potencijal je, lojalan je – pa, odvojite vremena, popričajte s njim uz kavu i pohvalite ga. Potapšite po ramenu. Recite: „Dobar si, mali!“. Bilo što, samo nemojte ne uraditi ništa.
Ako je neko dobar u svoj poslu, pa red je i da ga nagradimo pohvalom. Čak i javnom, ako je napravio poseban rezultat. A, ne košta vas ništa.

Družite se s vašim ljudima. Čak i ako niste posebno društven tip, možete se tu i tamo zaputiti sa svojim timom na piće poslije posla.
Neka vas upoznaju i u neformalnom okruženju. Pričajte o neformalnim temama nevezanim za posao. Platite turu. I nemojte misliti da će vam ovo oslabiti autoritet.
Čak naprotiv, nakon ovakvih druženja ljudi će osjećati veću bliskost i povezanost. Vaš autoritet nije ugrožen, on samo može jačati. Ali, na najbolji mogući način.

Naučite ih. Prenesite svoje znanje i iskustvo na svoj tim. Znanje je najveće blago. Educiran tim donosi višestruke benefite kompaniji. Znanje je moć, blago koje vam nitko ne može oduzeti.
Podijelite ga s vašim ljudima i budite otvoreni da i vi od njih nešto naučite. Da, da, mnogo toga možete naučiti od kolega koji su od vas mlađi ili niže pozicionirani u hijerarhiji. Prenošenje znanja je izuzetno moćna motivacija, koja ne samo da pokreće ljude, nego ih i veže za kompaniju. Jer, tko bi išao iz okruženja u kojem svaki dan uči.

Pustite ih da rade. Baš tako, pustite ih da rade. Ne odvlačite im pažnju nebitnim stvarima. Ne prekidajte ih bez potrebe. Ne zamarajte ih zadacima koji nemaju pretjerane veze s njihovim poslom, čak i kada mislite da je to za njihovo dobro. Dajte im prostor da rade i fokusiraju se na ostvarenje ciljeva.

Pomozite im kada im je teško. Kada su u lošoj životnoj situaciji. Saslušajte ih, ponekad je samo to i dovoljno. Budite tu za njih i oni će biti tu za vas. Uvijek i bez izuzetka.

Interesantno je kako kroz sve ove „besplatne“ stvari, dobivamo sve ono što se ne može kupiti novcem. Jak, lojalan tim. Motivirane ljude koji postižu najbolje rezultate. Zadovoljne ljude koji uvijek imaju samo riječi hvale za svoju kompaniju. A, riječi se čuju daleko.

Ništa od ovoga ne možete kupiti novcem ni novčanim nagradama. Sve navedeno zahtjeva samo malo vaše dobre volje.

Vaši ljudi su vaši suradnici, oslonac, prijatelji i obitelj. Vaši ljudi su vaša snaga i moć. Čuvajte ih. Kada se malo potrudite, vraćaju vam višestruko. Kompaniji vraćaju višestruko. Kroz izvrsne rezultate, rast profita, jačanje pozicije na tržištu....bezbroj je pozitivnih efekata.

I na kraju su svi zadovoljni. A, potrebno je tako malo.

Tagovi:

Enisa Selmanović-Salkić

Autor opis: 
Voditeljica je pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.
Slika autora: 
O Autoru
Enisa Selmanović-Salkić
Video
Prof. dr. Alena Huseinbegović
Obrazovati kadar koji će se moći zaposliti
SANDRO ZOVKO
Zašto je BiH odlično mjesto za život i poslovanje
IMAM IDEJU
Kako Caritas pomaže osjetljivim i ranjivijim osobama pri pronalasku posla