Prenosimo opširan razgovor koji je o stvaranju uspješne poslovne grupe od Kreševa do Bliskog istoka i Amerike, prošlosti i planovima, Svjetlan Stanić vodio za Forbes BiH. 

Kreševo, mala općina u Bosni i Hercegovini s nešto više od šest tisuća stanovnika, na prvi pogled ne odaje dojam poslovnog središta. No, prođete li njegovim ulicama, proizvodni pogoni tvrtki svjedok su poduzetničkog duha ovog kraja, zemljopisno pozicioniranog blizu i Sarajeva, i Kiseljaka, i Konjica i Fojnice. Iz ovog mjesta potječe jedna od najpoznatijih poslovnih grupa u regiji – Stanić Grupa, u čijim pogonima su mnogi našli svoje zaposlenje. U Kreševu je jedna od tvornica iz njihovog portfelja- tvornicu sokova Juicy, brenda koji svoju uspješnu poslovnu priču, nakon što ga je Stanić Grupa akvizirala od Agrokora 2013. godine, piše i iz Kreševa – svog proizvodnog centra za BiH i tržišta u široj regiji.

Od malog obiteljskog biznisa...

"Otprilike 100 milijuna litara bezalkoholinih pića proizvedemo danas u našim tvornicama u Kreševu i Jastrebarskom", kaže Svjetlan Stanić, osnivač i vlasnik Stanić Grupe.

Godine 1983., Svjetlanovi roditelji Luca i Anto Stanić počeli su mali obiteljski posao, koristeći povoljnije poslovne regulacije u bivšoj Jugoslaviji. Ključni preokret događa se 1993. godine, kada njihov sin Svjetlan osniva svoju prvu kompaniju, koja vremenom postaje vodeći distributer u regiji.

Prvi veliki iskorak dolazi 1995. godine kada Stanić Grupa postaje ekskluzivni distributer Heinekena i LG-a u Bosni i Hercegovini. U godinama koje slijede, kompanija širi svoj portfelj svjetski poznatim brendovima poput Philip Morrisa, Sonyja, Panasonica i Johnnie Walkera. Novi list okreće 2013. godine preuzimanjem brenda Juicy od Agrokora, što označava njen ulazak u proizvodnju. Ovim potezom, ona stečeno znanje distributera i posrednika između globalnih korporacija i lokalnog tržišta, počinje primjenjivati na vlastite proizvode. Uslijedila je akvizicija Maraske, a potom i Bihaćke pivare.

"Kada razmišljate o svom poslu, onda razmišljate kako ga razvijati u svim segmentima i biti što kvalitetnije zastupljeni i što moćniji kad su u pitanju pregovori i bilo koje aktivnosti na tržištu“, kaže Svjetlan Stanić za Forbes BiH i dodaje: "Počeo sam kao distributer velikih svjetskih kompanija. U jednom momentu sam rekao: ‘OK, ovo je dobro, radimo fenomenalno posao, međutim, zašto ne bi pokušali u našem proizvodnom dijelu know-how koji imamo, koji dobijamo kroz naše svjetske kompanije, pretočiti u domaći proizvod i od njega napraviti nešto interesantno prvenstveno na domaćem terenu, kao što je, recimo Balkan i lagano se širiti.

Dogodio se Juicy koji je od 2014. postao dio našeg portfelja. U dogovoru s grupom Mepas, zaključili smo kako se Maraska bolje uklapa u naš poslovni model, pa smo počeli proces njene kupovine koja je završena godinu nakon pandemije. Nakon toga se dogodila akvizicija Sole i Zale u Sloveniji, gdje je Heineken kao vlasnik imao plan prodati te brendove, a ja sam već proizvodio u Kreševu za njih licencno i onda smo napravili dogovor, dogovorili smo cijenu i Stanić Grupa je postala vlasnik brendova i kao takav vrlo bitan igrač na slovenskom tržištu. I kada to sve sagledate, znači, imate sokove, žesticu, a radite s Heinekenom već 30 godina, onda se pojavila pivovara. Gospodin Ibrahimpašić i ja smo sjeli, razgovarali, uslijedio je moj razgovor sa Heinekenom, našli smo zajednički interes u tome svemu i dogodila se akvizicija i pivovare“, kaže Stanić dodajući kako njegov ugovor sa Heinekenom traje 40 godina, kako je iznimno dobar, te je ovom akvizicijom dodatno ojačan.

"Očekujemo kako ćemo proizvoditi jedan dio brendova za Heineken u BiH, ojačati i gospodarstvo u BiH, dobiti još jednog stabilnijeg igrača na terenu, Bihaćku pivovaru", kaže Stanić.

Primarno cijenim lojalne uposlenike

Na pitanje hoće li zapošljavati nove ljude odgovara: "Definitivno, sve u ovisnosti od razvoja koji ćemo imati. U svakom slučaju, cilj je Bihaćku pivovaru podiči na jednu ozbiljnu razinu kako bi, kao takva, bila punopravni član obitelji Stanić Grupe.“

Kao stopostotni vlasnik dvanaest kompanija unutar Grupe, te suvlasnik još tri – dvije u Srbiji i jedne u Njemačkoj – izgradio je poslovno carstvo koje danas ostvaruje višemilijunski promet. Na pitanje je li uopće svjestan svog bogastva i kako ga percipira kratko odgovara: "Ne, niti me to interesira kao takvo."

Ali, ono što ga interisira i što ga je dovelo do ove točke, je beskompromisna poslovna organizacija u kojoj ističe tim izuzetnih profesionalaca koji dijele istu poslovnu viziju kao i on, kao i operativni know-how koji je dolazio iz suradnje s multinacionalnim korporacijama, a koji im je omogućio napraviti organizaciju koja se zove Kontrola i praćenje svih jedinica, ispostava, trogovina i svega što imaju u svom vlasništu.

"Apsolutno sve kompanije, ja kao vlasnik pratim relativno duboko", kaže Stanić ističući kvalitetnu radnu snagu u svojim kompanijama, u kojima je danas zaposleno više od 1.100 radnika.

"Imamo iznimno široku lepezu manadžera koji rade sa mnom, dijelom iz Splita, Zagreba, Kreševa, Sarajeva, imamo čovjeka iz Banjaluke koji je 20 godina u grupi, koji je sad postao član Uprave. Primarno cijenim ljude koji su sa mnom dugo i od kojih imam lojalnost. To su ljudi koji su odrasli sa mnom u kompaniji, koji znanje o kompaniji imaju u malom prstu i za koje možete vjerovati kako će biti s vama, kako možete razvijati strategiju poslovanja. U tom dijelu na bolje pozicije najviše unapređujem ljude iz grupe. Znanje je jako dobro i ono je sigurno nešto što čovjek mora imati u poslu, ali ako imate nelojalnog, a dobrog manadžera to vam opet ništa ne znači. On može biti s vama godinu, dvije, dobije veću plaću, bolju ponudu i on ide svojim putem", govori.

Tri brata

Osim Svjetlana u obitelji Stanić su još dvojica braće, Zvjezdan i Goran, koji također uspješno razvijaju svoje biznise. Kratko su priča nam, poslovali zajedno.

"Prije rata, dok su roditelji bili aktivni u poslu, imali smo trgovinu koja se polako razvijala. Svi smo imali svoje uloge. Nakon toga, kada je strašni rat prestao, počeli smo trgovati zajedno. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo kako treba imati svako svoje, već smo bili stvorili obitelji, svaki je imao svoje interesne sfere, pa smo sjeli, napravili finalni dogovor kako ići dalje, kako bi sve bilo kako treba. Mislim kako smo to jako dobro riješili. Od ‘97. ili ‘98. jasno smo definirali kome šta pripada i onda je svatko nastavio svojim putem. Stariji brat je ostao živjeti i poslovati u Hrvatskoj, ključni dio poslovanja mlađeg brata bilo je u BiH, sada se širi prema Dubrovniku u real estate biznisu, a ja sam cijelo vrijeme bio na relaciji Hrvatska – Bosna i Hercegovina", govori Stanić.

Od Makedonije preko Slovenije do Bliskog Istoka i Amerike

Osim što mu je danas u Sloveniji core tržište, posao uspješno razvija i u Srbiji, Makedonija, Kosovo i Crna Gora su također, kaže, tržišta na koja je usmjeren veliki fokus.

"Tržište Europske unije pratimo, dobro radimo u Njemačkoj, Austriju smo malo zakočili, ali sada ćemo se reorganizirati. Amerika nam je iznimno interesantna, tu već imamo naslijeđe koje smo dobili od bivšeg vlasnika Maraske, koje sada dižemo na puno veću razinu. Od početka ožujka bi naš čovjek trebao početi živjeti i raditi u New Jerseyu, gdje su uredi našeg distributera, a koji bi pokrivao i Ameriku i Kanadu. Također u Dubaju imamo ured već deset godina, gdje imamo našu osobu koja je zadužena za Middle East. Danas smo mi HoReCa priča u Dubaiju gdje smo imali veliku promociju našeg Maraskina u Burj Al Arabu. Saudijska Arabija nam je jako dobro krenula, Middle East općenito“, ističe naš sagovornik.

Ući na tržište Bliskog istoka bilo je izazovno, a kako bi se neko tržište otvorilo za poslovanje, zaključujemo iz razgovora, nije dovoljno imati samo najkvalitetniji proizvod. Neophodni su i planiranje i strateški pristup.  

"Najkvalitetniji proizvod je uvijek upitnik. Ljepota dolazi iz perspektive promatrača. Tako je i s kvalitetom, ne možete reći kako je Juicy najbolji ili najgori. Za mene je najbolji, za Rauch je njegov najbolji, za Fruktal njegov. Jednostavno, proizvodi su visoke kvalitete. Vrlo je bitno kako će neko tržište prihvatiti vaš proizvod. Ne možete otići grlom u jagode i reći ja ću sve prodat. To je jako teško. Znali smo kako bi Dubai mogao biti zanimljivo tržište za Juicy, pa smo počeli raditi kako bi to i ostvarili, nalaziti svoje mjesto pod suncem i stvari su se polako izdefinirale. Nakon toga, direktor izvoza i ja smo otišli u Saudiju. Dobili smo kontakte, obavili razgovore, predstavili ponudu, dali za početak proizvode testno, kako bi vidjeli kako će sve ići, kako će se proizvod pokazati na tržištu. Ima tržišta kojima sam se jako posvetio, napravi prvi korak, međutim nije bilo plodno tlo, i nismo se definirali kako treba. Saudijska Arabija, Dubai, tu imamo jako lijepu priču“, kaže Stanić.

Ambicije i postignuti rezultati daleko su premašili okvire lokalnog tržišta. Danas grupa surađuje na svim kontinentima – bilo kroz nabavku sirovina ili prodaju gotovih proizvoda.

Rat je otvorio puteve za trgovinu

Kada definira uspjeh, Stanić rad ističe kao njegov najvažniji temelj.

"Svaki uspjeh i trud se obično nagradi. Trebate imati malo sreće, ali bez jako puno truda i bez jako puno rada vi ni u čemu nećete biti uspješni. To je utopija, i nema te filozofije po kojoj se može reći ja neću raditi i bit ću uspješan. Nećete, ni u sportu, ni u bilo kojem poslu“, kaže Stanić i pojašnjava poslovne prilike devedesetih kada je počeo razvijati tvrtku.

"Mislim kako je taj grozni rat koji se dogodio u biti otvorio puteve za trgovinu. Nakon perioda socijalizma, tržište se otvorilo, otvorila se rijeka novca koja je tekla i trebalo je vidjeti koliko se tko može snaći i kvalitetno poslovati. Konkurencija je bila iznimno velika, svi su pokušali raditi sve u tom trenutku nakon rata, a ostali su samo oni koji su imali najbolju viziju i jasan plan. Odrastao sam u Švedskoj, gdje sam stekao poslovnu etiku koju sam nastojao primijeniti i u svom poslovanju u regiji. Smatram kako je ključ mog uspjeha upravo iskrenost – uvijek govorim ono što jeste, a ne ono što bi neko želio čuti. Sa svim svojim velikim dobavljačima sam bio uvijek otvoren i spreman na zajednički interes, bez obzira na izazove koji su se pojavljivali. Nikada nisam lagao niti kreirao lažne priče koje nisu korektne za bilo koga“, kaže Stanić.

Mnogo padova u biznisu nije imao, no, bilo je izazova, priznaje.

"Najveći pad mi se dogodio u trenutku kada sam bio optužen za neke stvari u Hrvatskoj koje nisam počinio i to je poslije i dokazano. Uvijek sam u biznisu gledao razmišljati tri koraka unaprijed. Svojim menadžerima govorim: "ovo je dolina gdje djelujemo, i vi morate znati što se u njoj događa, a mene pustite vidjeti što se događa iza brda, jer to nas čeka sutra". Mogućnost pretpostavki i mogućnost razgovora s drugima i izdvajanja onoga što je najbolje u biti je nešto što vas može činiti uspješnim. Na sreću, radio sam sa velikim grupacijama s kojima sam mogao razmijeniti mišljenja i vizije kako oni gledaju na to, i onda sam radio uvijek tailor made priču za samog sebe.

Kao što sam napravio tailor made priču za distribuciju, sa know-how koji imam od mojih principala, napravio sam tailor made za moje organizacije i uprave.

Kad bi bio političar

Kada govorimo o investicijama, postavlja se pitanje – s kakvim problemima se poduzetnici suočavaju i kakva su tržišta ovog regiona u ekonomskom smislu?

"Pogledajte, mi smo Balkanci. Bez obzira na to je li moja tvornica Juicy ima sjedište u Hrvatskoj ili sada Sola posluje u Sloveniji – mi smo Balkanci i naši brendovi su prepoznati kao balkanski. Ja ne vidim nigdje bitan problem, vidim izazove koji su na dnevnoj bazi poslovnih aktivnosti koje rješavamo u roku 24 sata ili na tjednim sastancima", kaže Stanić i pojašnjava: "Kada imate brendove koji su tržišni lideri u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, a težite daljoj ekspanziji, dobijate jasniju sliku mogućnosti i strategija. Zato nam je regionalno širenje bilo neophodno, donosi zajednički uspjeh. Mnogo je lakše plasirati slovenački ili npr. hrvatski proizvod u Srbiju kada nastupamo zajedno, nego pojedinačno."

Upitan koje bi strateške odluke donio za njen uspješniji ekonomski razvoj, kada bi Bosnu i Hercegovinu posmatrao kao kompaniju, Stanić iznosi jasan stav kako je ovo zemlja ogromnog potencijala, i kada bi se bavio politikom vjerojatno bi neke stvari radio po svome.

"Nikada se nisam bavio politikom i nemam namjeru. Ali moje podrijetlo je iz Kreševa, i naravno kako sam vezan za ovu državu. Poslujem i u Hrvatskoj i u BiH, smatram kako sam državljanin i Hrvatske i BiH i ne vidim tu neku veliku razliku, jer volim obje zemlje. U razgovorima s kolegama iz branše, s bankarima i drugim biznismenima, svi dolazimo do istog zaključka: Bosna i Hercegovina ima strašan potencijal. Šteta je što se nalazimo u jednoj ovakvoj političko zavrzlami i ovu državu kao takvu ne dižemo na puno veću razinu.“ kaže on.

Kako pripremiti djecu za preuzimanje posla

U Kreševu ima i kuću, gdje uživa kaže, doći.

"Meni je ovo redovna destinacija, jer poslovno putujem na relaciji Zagreb, Sarajevo i Split. U Splitu mi je bila kuća poslije rata i dan-danas moja djeca, koja su odrasla tamo, smatraju kako je to njihov dom. A to je u biti moj financijski centar. U Zagrebu je ured za upravljanje proizvodnim djelom grupacije, bez obzira jesu li kompanije u Sloveniji BiH ili Hrvatskoj, dok u BiH imamo iznimno jaku distribuciju i djelujemo u tom dijelu“, kaže Stanić.

Stanić je otac troje djece koja će nastaviti njegovim stopama i dalje razvijati obiteljsku kompaniju.

"Imam sreću. Često čujem kako djeca poduzetnika ne žele nastaviti obiteljski posao. U mojoj kući nikad to nije bilo tema. Dvoje starije djece nikada u životu nisu spomenuli kako bi išli raditi negdje drugo, nego je uvijek bila priča kako će raditi u svojoj kompaniji“, kaže Stanić.

Njegova kćerka završila je, priča nam, prestižne svjetske fakultete od Londona do Madrida. Sada pohađa Executive MBA u Londonu, kao svoj drugi magisterij. Ambiciozno razvija svoju karijeru unutar grupacije, gdje je poziciju CMO-a, kao glavna direktorica marketinga, odlučila zamijeniti pozicijom direktorice marketinga u proizvodnim grupama obiteljske tvrtke, kako bi razumjela svaki segment poslovanja prije nego što se vrati na svoju prethodnu funkciju.

Sin je završio magisterij na ZŠEM-u u Zagrebu i upravo je, kaže Stanić, krenuo s učenjem svih proizvodnih ciklusa, i trebalo bi pokrivati jedan dio poslovanja, uključujući i upravljanje proizvodnim pogonima u Grupaciji.

"Najmlađi sin ima devet godina i već govori: ‘Tata, kad ja dođem u tvrtku to će biti skroz drugačije’. Za posao sam svoju djecu pripremao kroz razgovore i obrazovanje. Izabrali smo najbolje škole, ne iz bahatosti, već zato što sam želio da imaju najbolje obrazovanje koje mogu prenijeti u poslovanje. Razgovaramo i danas mnogo, sada ih upoznajem s novim razinama u poslu. Imam 58 godina, planiram biti aktivan do 65. A, onda ću biti član Nadzornog odbora ili predsjednik, kako to već ide. Kada preuzmu svoje pozocije, ja ću im biti tu kao potpora“, kaže Stanić.

Buduće akvizicije

Osvrćući se na intenzivnu poslovnu ekspanziju i buduće planove, Stanić kaže kako su dosta toga akvizirali u proteklom razdoblju. Neke akvizicije su planski radili, neke su se dogodile spontano, a 2025. bi trebala biti godina integracije i stabilizacije svih brendova unutar Stanić Grupe.

Na pitanje postoji li neka neostvarena želja kada je riječ o budućim akvizicijama, odgovara bez oklijevanja: "Ne, ništa konkretno. Ja smatram kako sam već izuzetno uspješan čovjek i presretan što sam imao, neću reći mogućnost, jer sam sam je sebi dao, biti tu gdje jesam. Kada bih sada tražio ‘kruha preko pogače’, bilo bi nerealno. Uspjesi koje sam postigao prevazilaze sve što sam ikada mogao zamisliti. Prema tome, lažno bi bilo pričati priče kako ja imam još neke želje. Ja sam već preko svojih, bilo kakvih dječačkih snova tu gdje jesam“, kaže Stanić.

Ako se pojavi neka prilika za investiciju, to je uvijek priča kaže, koja se može razmotriti.

"Naprimjer, sada pričamo o Americi, koja nam se pokazala jako interesantna, možda se dogodi priča da sad novi timovi, i moj sin koji bi trebao tamo više boraviti nego ja, pronađu nešto interesantno u smislu posla koji mi radimo, pa da kažem idemo probati. Znači, tu razmišljanja ima, ali nekih želja, da sada kažem nisam uspio, apsolutno ne, ja sam veoma sretan i toliko sam zadovoljan s uspjehom i zahvalan sam i dragom Bogu i roditeljima i svim svojim radnim kolegama da sam uopće imao šansu napraviti ovo što imam danas“, kaže Stanić na kraju razgovora.

Izvor: Forbes BiH
Obrada i prilagodba: Manager.ba