U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi deset sati, a tjedno, sa prekovremenim, maksimalno 48.

U toj zemlji premije na prekovremeni rad određuju se kolektivnim ili individualnim ugovorima.
U Finskoj, u kojoj redovni radni tjedan broji 37,5 časova, radnici prekovremeno mogu da dostignu maksimalno 48 radnih sati, i to u četiri mjeseca godišnje.

U toj zemlji samo 13% radnika radi prekovremeno, jer je premija na platu za prva dva prekovremena sata u danu 50%, a za treći i svaki sljedeći 100%, dok se na tjedni prekovremeni rad daje premija od 50%.

U Finskoj za kršenje zakona o radnom vremenu prijeti novčana kazna, ali i zatvorska, i to do šest mjeseci.

Iako duga radni tjedan štetno utiče na fizičko i mentalno zdravlje kao i na ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika, studija Eurofonda o prekovremenom radu u EU, kao i u Norveškoj i Velikoj Britaniji pokazuje da se i dalje u nekim zemljama smatra da je normalno da radnici rade prekovremeno.

U europskim zemljama minimalna premija za prekovremeni rad radnim danom iznosi deset, 25 ili 40%, a za prekovremeni rad državnim praznicima, noću ili na dan odmora ona raste do 100% ili u nekim slučajevima do čak 150%.

Radnici u nekim zemljama za svaki sat prekovremenog rada radnim danom umjesto premije mogu dobiti 1,5 čas slobodnog vremena.

Europska direktiva o radnom vremenu iz 2003. godine ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati sa prekovremenim satima.