Predstavljeno kao temelj prosperiteta za EU, jedinstveno europsko tržište krije mozaik nacionalnih regulativa i inflaciju propisa koji stižu iz Bruxellesa i koji usporavaju, otežavaju ili onemogućuju trgovinu među državama članicama. Daleko je to od osiguravanja stvarne slobode kretanja kapitala, robe, usluga i ljudi, ovakvo stanje poduzećima nameće stvarne, često i nevidljive troškove.
Jedinstveno tržište trebalo bi europskim kompanijama ponuditi prostor za poslovanje bez prepreka, gdje roba i usluge slobodno cirkuliraju preko državnih granica.
Piše: Mihailo Gajić, Talas.rs
"Trgovačke barijere unutar Europske unije i dalje su značajne. Prosječni troškovi trgovine unutar EU za robu procjenjuju se na oko 44% (bez poljoprivrede), uz veliku raznolikost po sektorima. Barijere unutar EU još su veće za usluge, u prosjeku dosežu 110%." navodi nedavna studija MMF-a.
Ova je razina troškova usporediva s carinama koje je Donald Trump uveo Kini. Oni ne proizlaze iz službenih carina, pristojbi i sličnih poreza pri prelasku granice, već iz kumulativnog učinka nacionalnih propisa, višestrukih certifikacijskih procedura te fragmentiranih nacionalnih i europskih kontrola.
Prema MMF-u, smanjenje tih barijera unutar EU za 10 postotnih bodova moglo bi donijeti rast produktivnosti od 1%, a potencijalno čak i do +6,7% ako bi se njihova razina smanjila na onaj koji postoji među saveznim državama SAD-a.
Europska trgovina u leru
Ovo izvješće MMF-a navodi kako su se troškovi trgovine unutar EU smanjili tijekom prethodne tri desetljeća, nakon transformacije Europske ekonomske zajednice u Europsku uniju. U razdoblju 1995.–2020. ti su troškovi smanjeni za trgovinu robom za oko 6%, a za usluge za oko 11%. Kao rezultat takvog stanja trgovina unutar EU danas generira dvostruko manje ekonomskih tokova nego unutarnja trgovina u SAD-u.
Ovu slabost pojačava ogroman broj propisa koji se stalno gomilaju umjesto pojednostave i unificiraju. Između 2019. i 2024. EU je usvojila više od 13.942 propisa, dijelom zbog provedbe Zelenog plana, dok su SAD u istom razdoblju donijele samo 3.725, što snažno utječe na slobodu poslovanja i ekonomsku razmjenu unutar EU.
Neki od zanimljivih primjera su:
– Danska koja je još 2004. blokirala 18 žitarica i energetskih pločica tvrtke Kellogg’s zbog viška vitamina (da, viška, ne manjka), iako su ti proizvodi bili legalni u preostalih 26 država članica.
– Španjolska i Italija koje su 30 godina sprječavale ulazak Cadbury mliječne čokolade, iako je bila u skladu s europskim zakonima.
– BP France (jedan od glavnih distributera naftnih proizvoda u Francuskoj) morao je testirati svaku seriju uvezenog biodizela, iako je posjedovao priznat certifikat EU.
– AkzoNobel (poduzeće specijalizirano za boje i kemijske proizvode) mora voditi tri odvojene proizvodne linije za ambalažu boja, ovisno o tome jesu li namijenjene francuskom, španjolskom ili talijanskom tržištu.
Ograničen rast, žrtvovana inovacija
Ova regulatorna fragmentacija ima izravne negativne učinke na produktivnost. Tijekom prethodna dva desetljeća produktivnost velikih europskih tehnoloških kompanija ostala je gotovo nepromijenjena, dok je kod američkih tehnoloških kompanija porasla za 40%. Situacija je jednako alarmantna i kada je riječ o inovacijama: europske tehnološke tvrtke izdvajaju 3–4% svog prihoda za istraživanje i razvoj, nasuprot 12% u SAD-u.
Ova komparativna katastrofa posljedica je manje povoljnog gospodarskog okruženja: tijekom posljednja dva desetljeća kompanije iz SAD-a kotirane na burzi prikupile su približno dvostruko više kapitala (u odnosu na svoju veličinu) nego one u Europi. Ulaganja rizičnog kapitala u EU čine manje od 0,2% BDP-a, dok u SAD-u iznose 0,7%. Bez dovoljnog pristupa dugoročnim i rizičnim financiranjima, inovacije ostaju marginalne, osobito u sektorima gdje je masovno ulaganje u ranoj fazi presudno.
Kumulativni učinak ovakvog stanja lako je predvidjeti: oslabljena poduzetnička dinamika, spor rast i pad konkurentnosti. U Europi mlade inovativne kompanije zapošljavaju šest puta manje ljudi nego u Americi.
Na kraju, regulatorno okruženje EU takvo je da mala i srednja poduzeća pokušavaju preživjeti, dok velike kompanije polako gube globalnu utrku s konkurencijom iz Sjeverne Amerike i Kine. Slučaj Kellogg’sa prilično je ilustrativan: ako multinacionalna kompanija jedva uspijeva uskladiti se s različitim neusuglašenim nacionalnim propisima, kako bi neki startup mogao funkcionirati s oko 90 različitih tehnoloških zakona, navedenih u Draghijevom izvješću, i stotinama nevidljivih barijera? S 20% manjim BDP-om po glavi stanovnika nego u SAD-u i prosječnim godišnjim rastom netehnoloških europskih kompanija od 0,9% (nasuprot 2,6% u SAD-u), jedinstveno europsko tržište više nije motor integracije i prosperiteta kakav je bio prije deset godina.
Talas.rs | Manager.ba
