Nedim Šuta
urednik pet, 10/27/2017 - 08:46

Želite pokrenuti vlastiti biznis? Odavno ste u poduzetničkim vodama, ali Vam nedostaju stručni financijski savjeti? Kako unaprijediti prodaju? Kako razmišljaju bankari, važne „osobe“ s druge strane? U rubrici „Financijski laboratorij“ stručnjak za financije će na vrlo jasnim primjerima pokazati gdje najčešće poslodavci griješe i pokušati ponuditi konkretna rješenja za probleme s kojima se svakodnevno suočavaju. Gospodin Nedim Šuta je proveo dva desetljeća u financijskom sektoru, većinom na odgovornim dužnostima u bankama i osiguranju. U svom radu se susretao s kompanijama različitih profila, analizirajući njihov rad, financije, rast i kreditnu sposobnost. Od 2017. je vlasnik privatne kompanije „FINLAB“.
U novoj kolumni Nedim Šuta piše o financijskoj kompenzaciji.
Kompenzacija je naknada za uloženo, postignuto, tj. poslovni rezultat. S aspekta radnika riječ je o plaći, primanju. U većini slučajeva se govori o fiksnom iznosu, koji nema direktne veze sa rezultatom. Vlasnici konstantno pokušavaju primijeniti varijabilne učinke, dok većina uposlenika smatra da je potrebno, radi stabilnosti, da postoji stalan iznos, koji bi po definiciji trebao rasti u određenom vremenskom intervalu.
Struktura primanja - definicije
Prije samog elaboriranja, potrebno je čitavu priču staviti u određeni kontekst. Namjerno se koristi riječ primanja, jer obuhvaća sve vrste koje postoje, propisane zakonom ili ne. U suštini, da li netko prima jedan ili dva troška za prijevoz, tople obroke i sl., sve to su primanja koja ostvarujemo.
Dodatno, samo u ovom tjednu sam imao više od pet razgovora na ovu temu. Kalendarski, ulazi se u finiš godine, planiraju se budžeti za sljedeću godinu, kapaciteti radnika, sve to je trenutno u fokusu razmišljanja vlasnika ili top menadžmenta.
Primanja u MSP kompanijama
Načelno gledano, primanja u MSP sektoru su u fiksnom iznosu. Izuzetak je dio komercijalnih timova na tržištu, gdje je iznos u direktnoj zavisnosti od rezultata prodaje.
Kompanije koje su u određenoj stagnaciji ili su modeli doživjeli svoj maksimalan rezultat su svjesni da su nužne promjene.
Struktura je takva da je vlasnik određeni „protočni bojler“, koji se skrbi o financijama, likvidnosti, ljudskim resursima. S druge strane, sami vlasnici nisu ulagali u strukturu, između ostalog i nivoe i modele kompenzacije, tako da je sada, ili u bliskoj budućnosti, nužan nešto veći rez, koji neće biti jednostavan.
Promjene bez alternative
Primanja su kompenzacija za uloženo znanje ili karakteristike unutar kompanije. Naravno, ali baš naravno, da postoji dio frustracija i stresa koje poslovno okruženje daje. Bukvalno su naša primanja dijelom kompenzacija i za navedeno. U protivnom, ljudi bi se bavili hobijima, igrali tenis, košarku, išli „u ribu“.
Toga trebaju biti svi svjesni, kako radnici, ta ko i vlasnici, i jednostavno gledano, mora se tražiti odgovornost svih uključenih. Kada je to poznato, može se prići dizajnu modela.
Po mom skromnom sudu, mislim da postoji mogućnost da se uspjeh kompanije stavi u korelaciju sa većinom zaposlenih. Izuzetak mogu biti totalno administrativno osoblje. I takvi u konačnici mogu biti u direktnoj vezi s rezultatom kompanije.
U nešto manjim kolektivima ovog segmenta (MSP), gdje je uključena manja grupa ljudi u ukupne realizacije, ne mora biti korelacija s prodajom. Možemo pričati o dijelu profita, dijelu vlasništva, policama osiguranja i sl.
Kod nešto većih sistema, primjera više od 10 osoba, već govorimo o timu, voditeljima i sl., te je potrebno imati i timske i pojedinačne ciljeve, mentorstvo kao opis posla, te sve to staviti u kompenzacijski paket.
Na kraju sa strane zaposlenih, mislim da je bitno da spoznamo da minulog rada ima sve manje na tržištu, da dio naših znanja i životnog „kofera“ postaje problem firme, a ne prednost.
Sa strane vlasnika kompanije, potrebno je težiti modelu koji je u mogućnosti opstati i bez trenutne zvijezde prodaje. Sa strane kompenziranja radnika, najmanje plaćeni suradnik. Ukoliko je riječ o punom radnom vremenu mora moći živjeti od toga. Politika malih i minimalnih primanja na duge staze sigurno ne pobjeđuje, pogotovo u manjim društvima, kakvo je svako pojedinačno na Balkanu.
Želim Vam uspješan početak još jednog radnog tjedna!
