Slabije upućeni bi pomislili da je Bauhaus samo onaj lanac robnih kuća za uređenje domaćinstva, ono gdje se prodaju ekseri, boje i lakovi. Ali izvorno je Bauhaus snažan umjetnički pokret arhitekture nastao prije sto godina, piše Deutsche Welle.

Arhitekt Walter Gropius je 1919. osnovao Bauhaus u Weimaru. Ideja je bila da se sjedine umjetnost i zanat, ali uistinu revolucionarno je bilo spajanje umjetnosti i industrije.

U svom manifestu Gropius je napisao: „Arhitekte, kipari, slikari, mi se svi moramo vratiti zanatskom umijeću!“

Gropijusu bi se po svoj prilici svidio reklamni slogan koji danas koristi lanac robnih kuća za unutrašnje i vanjsko uređenje doma: „Bauhaus – Da bi bilo dobro!“

Moderno i funkcionalno

Za Waltera Gropiusa je izgradnja kuća bila „konačni cilj svih oblikovnih djelatnosti“. Zbog toga su studenti ne samo učili teoriju i vježbali u školskim radionicama.

Gropius ih je slao na gradilišta, kako bi u praksi primjenjivali učenje o formama, bojama i materijalima. Najvažnije načelo je glasilo: Forma slijedi iz funkcije (Form Follows Function).

Među uspješnim primjerima je svakako tapeta Bauhausa, koju je proizvodila tvornica tapeta Rasch iz Hannovera ili čuvena crna stolna lampa firme Kandem.

Budući da su je mnogi kopirali, na kraju su je i mnogi mogli kupiti.

Kandem lampa

No, najpoznatiji je Bauhaus postao po nacrtima svojih arhitekata. U mnogim gradovima su stambene zgrade izgrađene po tim idejama imale kao primarni cilj rješenje problema s nedostatkom stambenog prostora.

Gropius je želio riješiti urbanističke probleme gradnjom velikih stambenih zgrada s mnogo stanova.

Kuće u stilu Bauhausa

Primjeri tog nastojanja su stambena naselja u Dessauu, Karlsruheu ili Berlinu. Na taj način je nastalo mnogo novih stanova, ali je istovremeno došlo i do anonimnosti stanovanja, što je kasnije dovelo do novih socijalnih problema.

No, oni više nisu bili u centru pažnje Bauhausovih graditelja.

Škola je 1925. morala napustiti Weimar i preseliti se u Dessau jer je nova konzervativna vlada Thuringije, gdje se nalazi Weimar, počela praviti probleme revolucionarnom Gropiusu i njegovim suradnicima.

On je sam projektirao zgradu nove škole u koju su se profesori i studenti uselili 1926.

Zgrada s radionicama sa staklenom fasadom postala je pojam moderne arhitekture.

Progoni i selidbe

Tijekom godina su u Dessauu izgrađene i četiri takozvane „majstorske kuće“ u kojima su bili stanovi i radne prostorije za nastavnike, a kasnije i jedno stambeno naselje s ukupno 60 zgrada.

Pet godina kasnije je rukovođenje Bauhausom preuzeo arhitekt Mies van der Rohe, ali ubrzo nakon toga je 1932. škola zatvorena od strane lokalnih nacionalsocijalista.

Mada su nacisti i sami pri gradnji industrijskih objekata naglašavali funkcionalnost, pokret Bauhausa im je bio sumnjiv i na kraju je proglašen „jevrejskim“ i „boljševističkim“.

Škola se potom nakratko preselila u Berlin, ali je potom nakon što su nacisti 1933. preuzeli vlast, definitivno ugašena.

Mnogi profesori su napustili Njemačku. Mada škole više nije bilo, učenje Bauhausa je ostalo vrlo utjecajno – sve do danas.

Pet majstorskih kuća u kojima su bili smješteni nastavnici je sačuvano, a u zgradi Bauhausa u Weimaru je danas smješten dio tamošnjeg univerziteta.

U Berlinu pak postoji arhiv Bauhausa, dok se u restauriranoj zgradi škole u Dessauu danas nalazi sjedište Fondacije Bauhausa.

Mada je u kontinuitetu umjetnička škola Bauhaus djelovala samo 14 godina, njen utjecaj se proširio po čitavom svijetu.

Bauhaus danas važi za možda najutjecajniji izvozni kulturni proizvod iz Njemačke u 20. stoljeću.

White City

Mnogi arhitekti nakon proglašavanja Bauhausa nepoželjnim u Njemačkoj preselili su se u Tel Aviv.

U ovom gradu postoji čuveni kvart White City, koje je najveće naselje u svijetu građeno pod neposrednim utjecajem Bauhausa.