Enisa Selmanović-Salkić

Vi da ležite, oni da rade

Znate ono kad ste glavni, pa sve znate i za sve vas pitaju? 

I dostupni ste 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici. Jer toliko je pitanja na koja samo vi znate odgovor.

Toliko je toga što samo vi znate uraditi. I vole vas, maze i paze. Kako i ne bi. Vi ste glavni! 

Vi pravite strategiju, vi kreirate biznis, vi ste nepobjedivi!

Ne, vi se bavite trivijalnim operativnim stvarima, brinete o toalet papiru, sijalicama, danima godišnjeg, zimnici. 

A, strategija? Pa, dešava se nekako.

Hrvatski

Pokaži mi, da vidim koliko znaš!

Učenje je cjeloživotni proces. Čovjek se uči dok je živ. Uči da bi živio. Živi da bi radio. I tako to. Ako ne učimo, nema nas nigdje. Ne pratimo, ne stižemo, ostajemo u prašini onih koji uče. Pa idu naprijed i još dalje. Dakle, moramo učiti da bi postali, opstali i napredovali. I ostavili trag. Negdje treba ubaciti i malo sreće, pa da još i budemo zadovoljni sa naučenim. Da svi oko nas budu zadovoljni. A, da komšiji crkne krava, jer naš mali je pametan i uči i sada ima upješnu karijeru. 

Hrvatski

Dođi dušo, da se sastanemo!

Scena je sljedeća: neki vrlo važni ljudi sjede. Raspravljaju o vrlo važnim temama. Papiri lete na sve strane. Hvataju ih u zraku rukama masnim od janjetine. Tu i tamo se obrišu kravatom. Ne običnom, nego onom koju nose važni ljudi. 

I sastanče. Sat. Dva. Tri. Izađu napokon, vidno umorni, blaženo siti i blago dezorijentisani. 

Najvažniji od njih, strogim glasom (jer važni ljudi smo tako govore) nalaže sekretarici da sastavi zapisnik sa sastanka. 

Hrvatski