U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Gost Kluba menadžera je prof. dr. sc. Zoran Trputec, Univerzitet Modernih znanosti Mostar.

Zoran Trputec rođen je u Petrinji u Republici Hrvatskoj. Srednju školu je završio u Karlovcu, a potom studije u Zagrebu i Ženevi. Tamo ga je poslao kao asistenta Ekonomski institut u Zagrebu na doktorske studije, nakon čega je ponovno došao u Zagreb. Doktorirao je s trideset i tri godine i paralelno razvijao istraživačku i akademsku karijeru. Čak je preskočio docenturu i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je biran odmah u zvanje izvanrednog profesora s trideset i četiri godine, a ubrzo na novoosnovanom Univerzitetu u Mostaru za redovnog profesora na ekonomskim predmetima. Tada je postao prvi dekan osamostaljenog Ekonomskog fakulteta u Mostaru, a tu je funkciju vršio i uoči posljednjeg rata u BiH. Prije i nakon toga, ističe, nekako mu je bilo suđeno da osniva i rukovodi raznim institucijama, akademskim i istraživačkim programima u Sloveniji, Etiopiji, Zagrebu, Hondurasu. Sve se to kretalo oko ekonomije, međunarodnih odnosa i održivog razvoja. Prof. dr. sc. boravio je u službenoj posjeti u Indiji, a svoja zapažanja ispričao je za portal Manager.ba.

Gospodine Trputec, nedavno ste se vratili sa službenog puta iz Indije, gdje ste boravili mjesec dana. Kakvi su Vaši utisci i što je bio cilj Vaše posjete?

U Indiju me poslala moja sadašnja institucija iz ozbiljnih razloga. Svijetom tražimo partnere za područje održivog razvoja i nisam slučajno otišao u Keralu, najjužniju indijsku državu koja se odlikuje svojim obrazovanjem, značajnim tridesetogodišnjim napretkom i beskompromisnim opredjeljenjem za održivi razvoj.

Obišli ste brojne obrazovne institucije u Indiji, što je ključno za tamošnji način obrazovanja?

Posjetio sam Mahatma Gandi University s oko 300 fakulteta, škola, centara, departmana i programa po cijeloj Kerali (oko 500.000 studenata) i nešto manji University of Kerala s više od 80.000 studenata. Održao sam nekoliko predavanja i susreo rektora, dekane i nastavnike na desetak akademskih institucija. Obrazovanje je u Kerali već desetljećima apsolutni prioritet. Pokazalo se da je to za državu i stanovništvo pun pogodak. Ključna je visoka razina obrazovnih standarda bez koruptivne prakse. To je nama teško povjerovati.

Možete li napraviti paralelu u sustavu obrazovanja kod nas te u Indiji? Što bi se moglo primijeniti i kod nas?

U cijeloj Indiji ne mogu. Neke su usporedbe moguće samo s Keralom. Znate, u Kerali na oko 39.000 km² živi oko 35 milijuna stanovnika! Kod nas na 51.000 km² jedva 3,5 milijuna. Naša stopa nezaposlenosti je preko 40%. Njihova je 7,4%. A Kerala nema neku snažnu industrijsku osnovu. Zbog visoko kvalificirane radne snage mladi u Kerali ne žele raditi fizičke poslove i takvu radnu snagu uvoze iz drugih dijelova Indije. Privatne akademske institucije su uvezane u javna sveučilišta i moraju ispuniti jednake standarde i pravna rješenja. Kvaliteta je svuda prisutna, a povezanost privatnih i javnih je vrlo intenzivna. Nastavno osoblje se angažira u oba tipa institucija. Kao i kod upravnih tijela. Njihov je model vrlo učinkovit. U BiH, kao što vam je poznato, nije tako.
Glavna odlika društveno-političkog, pa i akademskog života u Kerali je suradnja. Preko polovine stanovnika su indusi, više od četvrtine su muslimani i blizu 20% su kršćani, uglavnom katolici. Tolerancija, međusobno poštivanje i suradnja, čak u religijskim obredima, su osnovna odlika zajedničkog života. Škole su na malalayam jeziku i svi uče engleski. Najstariji židovski hram u Indiji je u Kerali. U prvom stoljeću A.C. kristov učenik sveti Toma podigao je u Kerali osam crkava. Pripadnici drugih religija nisu ih rušili, barem koliko znam u ovom i prošlom stoljeću.

Posjetili ste i fakultet za zaštitu okoliša te Centar za organski uzgoj i održivu poljoprivredu u Indiji. Što ste novoga saznali?

U centralnom dijelu MG University su razne interfakultetske institucije koje se bave održivim razvojem, zaštitom okoliša i organskom poljoprivredom. Osim razgovora s nastavnim i istraživačkim osobljem posjetio sam nekoliko farmi organske poljoprivrede. Na njima se obrazuju ne samo studenti nego i sami poljoprivrednici. Oni su povezali tradicije, vedsku filozofiju i moderni pristup proizvodnji hrane. Mnogi stanovnici imaju male parcele kao okućnice i tu organski proizvode značajne količine povrća, voća i peradi.
To me učvrstilo u uvjerenju da su agroekologija i organski pristup proizvodnji hrane veliki izazov, ali i potreba da hrana i prehrana budu okosnice održivog razvoja. Mi u BiH imamo nevjerojatne mogućnosti i resurse. Međutim, dok imate nečega u izobilju, a društvo bez vizije i organiziranosti, to se ne valorizira, drugi napreduju, a vi propadate. Naše je selo na izdisaju. Kao i mnogo drugih potrebnih i korisnih stvari.

Ipak, organska proizvodnja u posljednje vrijeme budi interes proizvođača u BiH. Uz bolju organiziranost koju ste spomenuli, što bismo trebali učiniti da se ta proizvodnja unaprijedi? Je li organska proizvodnja budućnost poljoprivrede u BiH?

Dva su različita puta i namjena organske proizvodnje. Jedan sve više apsorbiraju veliki trgovački lanci koje jedino interesira profit, a ne održivi razvoj. Drugi se tek stvara u okviru prehrambenog suvereniteta našeg društva. Nije ovdje mjesto tumačenju razlike između prehrambene sigurnosti i prehrambenog suvereniteta. Recimo samo da ovaj posljednji znači povezivanje domaće proizvodnje i potrošnje, što osigurava pravo vlastitog izbora i sigurnost da je to pravo ostvareno. Glavna je poluga agroekologija koja daleko nadilazi granice same poljoprivredne proizvodnje i obuhvaća društvene, organizacijske, ekološke i ekonomske komponente. Time se formulira novi koncept proizvodnog ražima. Nema sumnje da je to velika šansa ne samo za proizvođače u BiH, nego i za potrošače i društvo u cjelini. Mi smo otvorili studij agroekologije. Kerala je potvrda da smo na pravom putu.

Kakva ste hranu kušali u Indiji, što će Vam ostati u najljepšem sjećanju te kako izgleda život u Indiji?

Mi smo se hranili u malom privatnom smještaju ekološki orijentirane obitelji. Jeli smo pretežno hranu iz njihova vrta. Gospođa Elsamma je sjajna kuharica. Uživali smo u vegetarijanskoj, ali i mesom i ribom bogatoj kuhinji. Kerala je općenito poznata po sjajnoj kuhinji, pa njeni kuhari rade posvuda po svijetu. Život u Indiji nije bajka. Ona i dalje slovi kao jedna od siromašnih zemalja svijeta. No, Kerala pokazuje kako se bez konzumerizma stvara napredno društvo. Nije ona bez ozbiljnih problema. Ja nisam sklon idealiziranju. Ipak, naveo sam ranije mnogo primjera i razloga zašto možemo reći da Kerala može biti poučan primjer za nas.

Među ostalim, u Indiji ste analizirali i ekonomsku situaciju. Kakvi su rezultati Vaše analize? Je li ona očekivana ili iznenađujuća za Vas?

Indija je jedna od najbrže rastućih nacionalnih ekonomija u svijetu. U saveznoj državi Kerali sam bio pred tridesetak godina. Napredak je impresivan, ne samo zbog visoke stope rasta BDP-a, nego i glede socijalnog i političkog sazrijevanja te višereligijske indijske države. Postoje dobri razlozi smatrati Keralu najrazvijenijim indijskim društvom sa praktički potpunom pismenošću, izuzetnim sustavom zdravstvene zaštite, najnižom stopom mortaliteta novorođenčadi, najvišim očekivanjem života i najvišom kvalitetom života u Indiji, pa tako i najčistijim i najočuvanijim okolišem. Kulturna i znanstvena tradicija Kerale seže u daleku prošlost. Otkriveno je da je Keralska astronomska i matematička škola od četrnaestog do šesnaestog stoljeća bila na tragu heliocentričnog sustava i poznavala elemente infinitezimalnog računa koji se u Europi razvija tri stotine godina kasnije. Vedske znanosti, ayurveda, joga, farmacija na bazi prirodnih sastojaka, sve su to keralske tradicije koje danas oplemenjuje suvremena znanost. Ja sam za Indiju odavno profesionalno zainteresiran, pa mi to što sam tamo zatekao nije posve novo, ali me, ponavljam, impresioniralo.

Kako biste analizirali trenutnu ekonomsku situaciju u BiH? Ima li pomaka od provođenja Reformske Agende?

Nekako sam pokušao da kroz komparaciju opće društveno-ekonomske situacije Kerala – BiH iznesenu u ranijim odgovorima sugeriram koliko je bezrazložno i gotovo groteskno da situacija u BiH bude toliko loša. Naši ukupni i raznovrsni potencijalni resursi po stanovniku vjerojatno su u odnosu na Keralu desetak puta veći. Istina, Kerala ima 44 rijeke, ali i BiH je izuzetno bogata vodom vrhunske kvalitete. No, uvijek je nedovoljno ekonomsku problematiku tumačiti iz nje same. Sklop svih društvenih, ekonomskih, organizacijskih i političkih komponenti unutar dimenzije povijesnog, sadašnjeg i budućeg vremena stvara kompleksnu međuzavisnost koju ne možemo razumjeti iz samo jedne od tih komponenti. Jednostavnim jezikom, u nekom razdoblju za ekonomsku dinamiku važnije su makro organizacijske i političke komponente od samih ekonomskih. BiH se u tom smislu urušila. Bez tog remonta ništa od ekonomije.

Imali ste priliku studentima u Indiji predstaviti i Univerzitet Modernih znanosti BiH. Jeste li s nadležnima razgovarali o mogućoj suradnji s njihovim univerzitetima, koledžima? Vidite li prostora za suradnju i koliko bi to bilo značajno za Univerzitet Modernih znanosti?

Na više fakulteta sam održao predavanja u kojima sam predstavio i naš univerzitet. To sam učinio i u razgovorima s upravama univerziteta i fakulteta. Dogovorili smo vrlo širok opus suradnje. Svi ti ugovori prolaze kroz pristanak Ministarstva obrazovanja. Rektor MG University me uvjerio da će taj postupak biti ubrzo dovršen. Mislim da ni kod njih administracija nije prebrza. Od njih možemo mnogo naučiti u svim područjima od zdravstva i farmacije do prakse održivog razvoja i informatičkih znanosti. Nadamo se razmjeni studenata i nastavnika, konferencijama i projektima. No, za sve treba strpljenja i bez megalomanije. Prema keralskim gigantima mi smo mala institucija, pa skromnost nije na odmet.

Koje mogućnosti pruža Univerzitet modernih znanosti, možete li ukratko predstaviti rad te ustanove?

Univerzitet modernih znanosti je započeo svoj akademski put 2004. godine. Vode ga iskusni profesori čija je vizija humanog održivog razvoja čvrsto okorijenjena u svim programima tri departmana. Naravno, danas nastavnu okosnicu čine mladi ljudi većinom odgojeni na ovoj instituciji. Moderni programi, kvalitetna literatura, personalizirana nastava i briga o svakom studentu već su poznate odlike institucije koju svi prepoznaju prema brendu CKM. Mi smo uspjeli kadrovski i programski visoko podići naš departman poslovne ekonomije, turizma i poslovne informatike. Departman sigurnosti traži svoje mjesto u području koje zauzimaju mnogi drugi fakulteti i visoke škole. Ono gdje se očekuju uspjesi i dobri poslovi za završene stručnjake su programi prirodnih znanosti i zaštite okoliša, farmacije, nutricionizma, agroekologije i još neki, na trećem departmanu. Nije nam problem primjena bolonjskih principa. Omjer studen-nastavnik kod nas je bolji nego na mnogim drugim akademskim institucijama, ne samo u BiH. Prepoznati smo i očekujemo one studente koji traže dobro obrazovanje i jasnu perspektivu zapošljavanja. Mnogi koji su kod nas završili studije vode vlastite ili obiteljske uspješne poslove. Oni su naši najbolji ambasadori.

Kakvi su rezultati dosadašnjih generacija studenata po završetku Univerziteta te provode li se određene prakse za vrijeme studija?

Glede prakse učinili smo mnogo, ali pogledajte koliko mi imamo u regiji mogućnosti za to u raznovrsnim područjima naših studija! Malo je toga dostupno. Ipak svake godine sve više studenata obavlja uspješnu praksu.

Univerzitet u svom sastavu ima i Institut za društvene, prirodne i biotehničke znanosti, čiji ste Vi ravnatelj. Kako ocjenjujete dosadašnji rad i djelovanje Instituta, što su vaše glavne smjernice?

Institut služi primijenjenim istraživanjima i izvođenju projekata. Nuditi projekte i naći partnere kod nas je vrlo teško. Ali vjerujem da ćemo postupno i u tome uspjeti.

Što biste poručili mladima u gradu Mostaru? Kako ih motivirati da svoju budućnost planiraju u tom gradu i u BiH?

Premda će se mnogi složiti da je obrazovanje najbitnije, ja mu uz bok stavljam izgradnju svjetonazora, dubokog poimanja sebe, svog mjesta u ljudskoj, ekološkoj i planetarnoj zajednici, svjetonazora koji čovjeku daje razlog da stremi viziji dobra za sebe i svijet oko sebe. To kažem stoga što je ovaj naš društveni prostor zasićen egoizmom, sasvim izvanjskim materijalizmom i stalnim nezadovoljstvom što uvijek netko smeta pojedincu da prigrabi sebi uvijek više…više.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme, imate li neki hobi?

Čitam knjige na raznim jezicima da osvježim znanje, pomalo radim u vrtu, slušam klasičnu glazbu. Ima još ponešto da održim fizičku kondiciju i očuvam što mi je preostalo od zdravlja. Ako kažem da mi je prehrana više od potrebe, to malo čudno zvuči. To je u skladu sa starom izrekom „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana“.

Koja bi bila Vaša definicija uspješnog menadžera?

Nitko ne može reći : „Ja smatram da sam uspješan menadžer“. Uspješnost ocjenjuju drugi. Ali kriteriji su često preuski. Zato mi nastojimo obrazovati osobu s mnogobrojnim znanjima i ljudskim osobinama koje ne nalaze svoju potvrdu samo i jedino u financijskom rezultatu poslovanja. Vama je dobro poznata razlika između menadžera i poduzetnika. Da bi netko imao osobine za obje uloge u XXI. stoljeću mora pored profesionalnih znanja nositi u sebi spoznaje o kompleksnosti društveno-ekonomsko-ekološkog sustava i odgovoriti zahtjevima humanog održivog razvoja.