U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevnicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. 

Klub menadžera danas predstavlja prof.dr. Nedžada Korajlića, dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

Rođen sam u Tešnju, 1963. godine. Redovni sam profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Završio sam Fakultet bezbjednosti i društvene samozaštite u Skoplju, a na svom matičnom fakultetu sam magistrirao i doktorirao, i to na naučnoj oblasti „Kriminalistika“. Od 1988. do 2001. godine radio sam u policiji na različitim dužnostima, a za svoj rad sam više puta nagrađivan najvišim policijskim priznanjima, zlatnom i srebrenom policijskom zvijezdom. Tokom karijere u policiji bio sam inspektor za opšti i privredni kriminal, šef Odsjeka za suzbijanje kriminaliteta, šef Odsjeka za narkotike i opasne droge, načelnik Sektora policije, pomoćnik ministra za poslove policije Zeničko-dobojskog kantona. Od 1997. godine sam angažiran na fakultetu, a od 2001. godine u stalnom sam radnom odnosu, gdje sam i sada na dužnosti dekana od 2012-2016., te ponovno izabran na istu dužnost za mandatni period 2016-2020. Predajem na više univerziteta u zemlji i inozemstvu. Član sam Uprave Univerziteta AAB u Prištini i profesor na istom Univerzitetu na postdiplomskom studiju Pravnog fakulteta. Oženjen, otac dvije kćerke.

Napisao sam, kao autor i koautor 22 knjige, a neke od njih su prevedene i na druge jezike. Takođe, kao autor i koautor objavio sam više od šezdeset naučnih radova u domaćim i međunarodnim referentnim naučnim časopisima.

Već ste u drugom mandatu obnašanja funkcije dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu i stručnjak ste za sigurnost. Kako ocjenjujete trenutnu sigurnost na globalnoj, a kako na razini BiH?

Ne treba biti poseban stručnjak da bi se konstatiralo da sigurnosna situacija, kako u BiH, tako i u svijetu, nije na zadovoljavajućoj razini. Međutim, mnogo je faktora koji utiču na takvo stanje, stanje osjećaja nesigurnosti. Građani su frustrirani stalnim događanjima kod nas i u svijetu. Vidimo da svi posljednji događaji u Turskoj, Francuskoj, Holandiji, ili SAD-u, itekako imaju utjecaja na taj osjećaj nesigurnosti. Vrlo često, pa i sada dok razgovaramo, samo evidentiramo događaje, komentiramo i već sutra smo na nekom narednom. Ovakva stanja treba analizirati na drugačiji način. Statistika je bitna i treba nam, ali da bi se neka negativna pojava iskorijenila, potrebna je kvalitativna analiza uzroka takvih ponašanja, te sukladno takvoj analizi, pretpostavka mjera koje mogu otkloniti ili ublažiti takva neprihvatljiva ponašanja. Neophodno je da se u rješavanje takvih problema uključi i akademska zajednica koja bi dala tim analizama jednu drugu dimenziju. Naravno, represivne mjere u ovakvim i sličnim događajima su nužnost, ali daleko prije trebalo je uključiti preventivne mjere. Sigurnosne izazove i prijetnje ne rješava samo policija i ostale sigurnosne službe, sigurnost mora biti imperativ za sve subjekte u društvu. Sinergija svih struktura društva je neophodna.

Također, radili ste i kao načelnik Sektora policije i pomoćnik ministra policije MUP-a Zeničko-dobojskog kantona. Koji se kanton u BiH može pohvaliti najjačim sigurnosnim segmentom?

Nažalost, Bosna i Hercegovina je vrlo složena država kada je u pitanju i politički i sigurnosni sektor. U sigurnosnom smislu imamo kombinaciju centralizovanog (RS) i decentralizovanog (FBiH) sistema. Zatim, na državnoj razini imamo probleme neuvezanosti entitetskih razina, a ponekad i na samoj državnoj razini. To je za sistem sigurnosti neprihvatljivo. Kada govorimo o FBiH, finansiranje kantonalnih/županijskih policija je na kantonu/županiji i ovisno o razvijenosti kantona, različiti su i standardi u opremanju policije, kao i u njihovim plaćama. Osobnog sam mišljenja da u FBiH prednjače Sarajevski i Zeničko-dobojski kanton. Grad Mostar, a svakako i HNK, zbog svoje specifičnosti i problema koje ima na političkoj ravni je u veoma teškoj situaciji.

Ovdje bih želio naglasiti da vrlo često kod raspisivanja natječaja svjedočimo prijemu stručnih profila koji nisu adekvatni poslovima koji se trebaju obavljati, a zapostavljaju se profili pravnika, kriminalista, ekonomista i sl. Takvu praksu treba što je moguće prije mijenjati.

Nedavno ste, 14. jula/srpnja nazočili i svečanom prijemu u rezidenciji Veleposlanstva Republike Francuske u BiH povodom nacionalnog praznika. Istu večer u Nici su se dogodili stravični događaji. Kako ih komentirate?

Izuzetno sam sretan što sam bio prisutan na prijemu u rezidenciji Veleposlanstva Republike Francuske u BiH povodom praznika Dana pada tvrđave Bastille, a istovremeno i tužan zbog terorističkog napada u Nici. Mi se u Bosni i Hercegovini osjećamo kao građani Evrope i tome civilizacijskom krugu pripadamo. Napad u Francuskoj je napad na univerzalne ljudske vrijednosti, na način života. To je i naš način života, to su vrijednosti demokratskog svijeta koje su i naše temeljne vrijednosti. Francuska i njeni građani prolaze kroz težak period, ali sam siguran da će Francuska iz ovoga izaći još jača i da će bilo koji oblik nasilja naići na otpor, ne samo u Francuskoj, već i u Turskoj, Belgiji i drugim zemljama širom svijeta gdje ginu nevine žrtve.

Nedugo zatim i državni udar na ulicama Turske. Kakav utjecaj ovakvi nemili događaji imaju na BiH i zemlje okruženja?

Svaki negativan utjecaj, vidjeli smo mnogo puta, ima svoje implikacije na BiH, pa i region. Te se stvari prelijevaju. Bosna i Hercegovina je zbog svojih historijskih i drugih utjecaja, na određen način vezana za Tursku. Siguran sam da građani u BiH ne odobravaju niti jedno nasilno djelovanje, gdje stradavaju nedužni građani, pa ni taj pokušaj vojske da zbaci legalno izabranu vlast. Međutim, mi u BiH vidimo svoje mjesto u NATO-u i nadamo se što skorijem ulasku u EU. To je naš put. Ne bih da se ovdje dotičem politike, ali kada se vratimo u rat na našim prostorima, moramo znati da su taj rat u velikoj mjeri zaustavile Sjedinjene Američke Države i NATO. Ovi događaji u Turskoj mogu imati svoje negativne reakcije uslijed novog preslaganja koalicionih partnera u okviru podrške Rusiji ili SAD-u. To može, nažalost, imati svoje posljedice i na Balkan. Iskreno se nadam da do toga neće doći. 

Sigurno je da se ti isti događaji negativno održavaju na domaću i svjetsku ekonomiju. Postoji li u tom slučaju volja i sigurnost investitora za nekim konkretnijim ulaganjima u takve zemlje?

Nažalost, uvijek je bilo da su, za neke strukture, rat i kriza prilika. Ne bih volio da naša zemlja osjeti takve posljedice. S druge strane, naravno da se u krizama kapital investira sa velikim oprezom, te mislim da će i ova dešavanja imati svoj utjecaj.

Kako komentirate globalna pomjeranja stanovništva, odnosno velike kolone izbjeglica koje su prolazile i u blizini naših granica?

Nažalost, ova izbjeglička kriza i masovni prelasci evropskih granica poslužili su za infiltraciju i određenog broja pripadnika terorističkih organizacija u Evropu. Ovi uvezani napadi, obavljanje priprema, ukazuju na to da se radi o organizaciji, o uvezanosti i koordinaciji. Ovo nam govori da sigurnosne službe moraju biti proaktivne i snažnije djelovati, jer su i teroristi proaktivni, prilagođavaju se, prilagođavaju svoje načine djelovanja određenom trenutku. Mi ovo ne možemo vezati samo za izbjegličku krizu, snažnog sam stava da se problem migranata ne smije sekuritizirati, već isključivo posmatrati kao humanitarno pitanje. Mi u ovom trenutku imamo veći problem sa našim ljudima koji odlaze na strana ratišta i vraćaju se u BiH. Treba razumjeti koja ideja stoji iza terorističkih napada u Evropi i vidjeti da li mi u BiH imamo pristalica te ideje, a prema sadašnjim informacijama itekako imamo.

Osvrnimo se i na Brexit čiji je glavni razlog strah od imigranata, odnosno od otvorenosti tržišta, to jest globalizacije. Koje su konkretne posljedice ove novonastale situacije?

Brexit – referendumska odluka u Velikoj Britaniji o napuštanju Evropske unije može višestruko utjecati na regiju, a time i Bosnu i Hercegovinu. Vlada Velike Britanije pripadala je skupini zemalja koje su afirmirali politiku otvorenih vrata Evropske unije, te je koristila kao sredstvo pritiska. Sjetimo se, na primjer, blokiranja pregovora Srbije sa EU. To potvrđuje i recentni britanski angažman u Bosni i Hercegovini, naročito takozvana britansko – njemačka inicijativa. Osobno sam žalostan zbog takve odluke britanskog stanovništva, i nekako sam do samih referendumskih rezultata očekivao da do napuštanja Unije ipak neće doći. Nažalost, svjedočimo „tijesnoj“ odluci, i to, prema analizama, onog konzervativnijeg dijela britanskih građana. U narednom periodu treba očekivati značajna preslaganja u vanjskoj politici Velike Britanije. Osim toga, proces napuštanja EU je dugotrajan, što će zasigurno dovesti do opadanja intenziteta utjecaja i Unije i Velike Britanije u regiju uslijed fokusiranja na pregovore o izlasku, te nastojanja EU da se konsolidira i odgovori na zahtjeve za reformama iz zemalja članica u kojima su snažni euroskeptični pokreti. Ipak, uvjeren sam da će Velika Britanija, kao članica NATO-a i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, ostati fokusirana na sigurnosnu dimenziju reformi u Bosni i Hercegovini i sigurnosne izazove poput radikalizacije, terorizma i sl.

U kakvom je stanju računalna sigurnost u BiH? Kakva je procedura sprječavanja djelovanja hakera?

Mislim da mi u Bosni i Hercegovini još uvijek zaostajemo kada je u pitanju borba protiv ovog oblika kriminaliteta. Razloga je više. Mnogi naši mladi stručnjaci tog profila, koji su kompetentni za ovu oblast, odlaze iz naše zemlje zbog nemogućnosti zaposlenja, a i slabe ponude. Na zapadu ih jedva čekaju i dobro su plaćeni. S druge strane, naše agencije koje se trebaju boriti sa ovim problemom nemaju razumijevanja za upošljavanje tih profila, a vladine i privatne kompanije nisu razvile kvalitetne procedure za zaštitu svojih sistema.

Osjećate li se Vi sigurno u svom okruženju?

Bit ću iskren - ne. Ako u Evropi neko hoda s puškom i maskom na glavi, diže se vojska i cijeli sigurnosni sistem, a u Bosni i Hercegovini to vrlo često zbog materijalnih i kadrovskih nemogućnosti rješava jedna policijska patrola. Svako ovo od postavljenih pitanja se nadovezuje jedno na drugo. Zabrinut sam primarno za sigurnost naše djece i svih građana koji žive u BiH. S druge strane, ponekad se čini, sagledavajući sve teškoće, da se ipak dobro nosimo sa svim ovim problemima. Možda je naša prednost činjenica da smo jako dobri improvizatori, te da vrlo često uspijevamo odgovoriti na različite sigurnosne izazove. Ipak, neophodna su dobra sistemska rješenja i unaprjeđenje državnog aparata, te, svakako, bolja i snažnija koordinacija svih segmenata u sistemu sigurnosti.

Što je zanimljivo za izdvojiti iz životopisa Nedžada Korajlića privatno? Koji su afiniteti jednog Tešanjca?

Ponosan sam na svoje porijeklo, i vrlo često, i javno i privatno, ističem činjenicu da sam Tešnjak. Međutim, ja se zaista osjećam građaninom svijeta, ma koliko to možda i otrcano zvučalo. Nikada, ni od rane mladosti, nisam se želio zatvarati u okvir lokalne sredine. Zbilja se trudim da u svakoj situaciji širim osobne vidike, shvatanja i svjetonazore, da upoznam druge i drugačije, i ljude i sredine. U konačnici, to nas oplemenjuje i kreira naše stavove i shvatanje svijeta u kojem živimo. Trudim se privatno svojoj djeci ukazivati i ugrađivati upravo ove vrijednosti.

Kako prepoznajete iskrene i prave prijatelje, a kako one koji u Vama vide kraći put do ostvarenja nekog cilja?

Iskustvo me je naučilo da svako dobije priliku za dokazivanje. Život nam vrlo često postavlja situacije u kojima se prijatelji „testiraju“. Mislim da svi mi često dolazimo u prilike da pokažemo ili potvrdimo čovječnost i iskrenost. S druge strane, moram priznati da mi i dugogodišnje policijsko iskustvo itekako olakšava i pomaže u dobrim procjenama.

Imate li neku staru naviku ili ritual kojeg se pridržavate cijeli život?

Prilično sam fleksibilna osoba, te ne bih mogao reći da postoje neki rituali koji su mi posebno važni. Vjerovatno takve osebujne navike bolje prepoznaju moja porodica i bliski prijatelji, te su ih možda i svjesniji nego ja sam.

Vaša definicija menadžera?

Uspješan menadžer je apsolutno svjestan da su ljudi najvažniji. On mora znati prepoznati najbolje među njima i postaviti najbolje na rukovodeće pozicije. Mora znati prepoznati domete svakog zaposlenog i sukladno tome organizirati rad. Stvaranje klime povjerenja, transparentnost, principijelnost i odgovornost u radu, pošten odnos prema saradnicima, ozbiljnost u donošenju odluka, dobra procjena ljudi i okolnosti, sposobnost predviđanja budućih događaja, spremnost na nove ideje i podržavanje saradnika u realizaciji novih ideja i rješenja – to su neke od ključnih osobina koje dobar menadžer naprosto mora posjedovati. Na početku, i u konačnici, sve se svodi na ljude.