PRODAJA I MENADŽMENT
Batina je iz raja izašla?
Enisa Selmanović-Salkić Prodaja i menadžment 15 prosinca, 2016

Prije nekih stotinjak godina, kada sam bila prvi razred osnovne škole, sjećam se da nam je naš divni učitelj pričao kako su se u njegovo vrijeme djeca kažnjavala udaranjem batinom ili linijarom po prstima ruku. Nije bilo ni posebnog obrazloženja, ni posebnog razloga, kažnjavalo se prema slobodnoj volji učitelja.

Nakon toga, moj tata mi je pričao kako je u naselju gdje je on odrastao postojao policajac koji je u redovnoj ophodnji znao dobro našamarati sve koje zatekne u bezbrižnom druženju. Obrazloženje: „Za svaki slučaj, da im ne padne na pamet da nešto loše naprave.“.

Oba primjera možemo svrstati u neki vid preventivnog djelovanja, kako bi se izbjegla nepoželjna ponašanja. Malo je to sve poremećeno, ali preventiva je preventiva.

Iako sve ovo možemo svrstati u davno prošla vremena, koja su bila i dobra i loša (nekome majka, a nekome maćeha), činjenica je da i danas postoji veliki broj slučajeva „preventivnog kažnjavanja“, čak i u velikim i modernim organizacijama.
Prosječan čitalac već misli da nema svrhe čitati, jer nemam pojma šta pišem.

Čuj, molim te, danas kažnjavanje, uopšte. Danas! A, demokratija cvjeta, sa ljudima se radi i priča, tapšu se po ramenu, hvale i ohrabruju... generalno, svi se držimo za ruke i trčimo kroz livade prepune proljetnog cvijeća.

Dobro, bude tu i tamo neko natrljan po nosu, možda mu se malo sjecne i od plate, ali to su izolovani slučajevi. Zaslužili su. Jesu li, baš?

Šta je šuplje u cijeloj ovoj priči, sa vrlo mračnim početkom?

Krenimo redom. Imamo ljude, imamo batinu, batina radi, imamo demokratiju, batina malo manje radi (ali, radi).

Ali, batina radi samo kod nepoželjnih ponašanja. Nije to uvijek.

A, koja su to nepoželjna ponašanja? Aaaa, e o tome odlučuje šef, od slučaja do slučaja.

E, tu sam vas čekala!

Prošla su vremena Španske inkvizicije, vremena kada je na zidu učionice stajao arsenal batina različitih oblika i veličina, vremena kada je predstavnik zakona i reda šamarao za svaki slučaj (ovaj posljednji primjer se možda trebao i zadržati).

Došla su bolja vremena (nazovimo ih tako), nema sijanja straha radi prevencije.

Ali, trebali bi imati nešto drugo. Identificirana nepoželjna ponašanja.

To ne znači da će svaka kompanija imati jednog inkvizitora koji će odlučiti šta je poželjno, a šta ne, pa shodno tome i trenutnom ponašanju odlučiti kako kazniti nesretnika.

Prisjetit ćemo se jednog od prethodnih članaka kada sam se dotakla važnosti organizacione kulture kompanije. Organizacionu kulturu stvaramo i promovišući ponašanja koja su poželjna i kakva želimo da imamo u svojim redovima. Obično su to visoke moralne vrijednosti, integritet, posvećenost zajedničkom cilju, svi za jednog jedan za sve... Kako da onda procijenimo šta je nepoželjno ponašanje?

Vrlo jednostavno, u vašoj organizaciji to je sve ono što je suprotno vašoj organizacionoj kulturi, ali i generalnim društvenim i moralnim standardima.

Primjera radi, ako je jedna od kompanijskih vrijednosti: „Istina i samo istina“, logično je da je „Laž i samo laž“ potpuno nepoželjno ponašanje.

Ili, ako je vrijednost to da „Ne napuštamo članove našeg tima kada im je teško“, onda je nepoželjno ponašanje otpuštanje bolesnog radnika.

Ovo je manje – više generalizacija (koju baš i ne volim), ali na ovako radikalnim i potpuno pojednostavljenim primjerima, najlakše je utvrditi o čemu je ovdje stvarno riječ.

Nije ovo ona priča da moramo usvojiti misiju i viziju, okačiti je na zidove, plafon, sva vrata i prozore – zato jer svi to rade. I šta, kopiramo sa interneta nečiju misiju i viziju, oblijepimo sa njima sve slobodne površine i sada će nam sve krenuti nabolje. Aha, kako da ne.

Ovdje govorimo o tome šta mi želimo da budemo, kakvi želimo da budemo i kakvima želimo da nas vide.

Naravno i normalno je da su to sve pozitivne vrijednosti i superlativi, jer u čovjekovoj je prirodi da želi da bude pozitivno prihvaćen, da ga ljudi doživljavaju kao uzora i da želi da bude najbolji (ili u društvu sa najboljima).

Kada utvrdimo kakvi želimo da budemo, na tome trebamo vrijedno raditi i promovisati takve vrijednosti među članovima naših timova.Takođe, i svojim ćemo ponašanjem biti primjer koji ostali mogu da slijede. U svoju ćemo organizaciju dozvoliti ulazak samo onima koji imaju, njeguju i poštuju takve vrijednosti.

Sa druge strane, kada smo propisali sve te lijepe i pozitivne pretpostavke, moramo propisati (i objaviti) šta je suprotnost tome, šta je negativno, kakvi ne želimo da budemo i kakvima ne želimo da nas drugi (naši kupci, dobavljači, naši gosti) doživljavaju.

Nužno je da propišemo kakva i koja su to nepoželjna ponašanja, koje su to negativne aktivnosti koje može generisati bilo koji član tima i narušiti ovu bajkovitu idilu pozitivnih vrijednosti.

Kako sam prethodno napisala, logično je da je to sve što je suprotno od naših vrijednosti i ciljeva. Pored te opozicije, to su i sva ona ponašanja koja na bilo koji način mogu narušiti odnose, biti prepreka na putu ka ostvarivanju ciljeva ili narušiti našu reputaciju.

Niko to ne zna bolje od vas samih. Zato je jako važno da i do seta vrijednosti i seta nepoželjnih ponašanja dođete isključivo kroz razgovore sa vašim ljudima.

Svaka organizacija je različita, individua za sebe i pored ovih generalnih vrijednosti, svaka ima neke svoje osobenosti koje je čine drugačijom od drugih.

Te osobenosti možete saznati samo iz razgovora sa vašim ljudima i objektivnog posmatranja odnosa. Nema tu matematike, analiza, grafikona.

Isto tako, kroz primjere koji su se možda i desili u vašoj kompaniji, lako ćete prepoznati šta su nepoželjna ponašanja, kakva ne želite da imate. A, sve ćete to saznati iz razgovora sa vašim ljudima. Ovdje je je izuzetno bitno da ne upadnete u zamku nečije subjektivne procjene, jer postoji velika vjerovatnoća da će neko (od rukovodilaca, možda) zaključiti da je neko ponašanje nepoželjno samo zato što se to desilo kod člana tima sa kojim on i nema baš dobar odnos.

Biznis je ozbiljna stvar i tako mu i pristupamo. I ovo su ozbiljne stvari, pa im tako treba i pristupiti – objektivno i hladne glave.

Kada smo napravili listu nepoželjnih ponašanja, ona sama po sebi neće proizvesti neki poseban efekat. Pa šta sad, radili smo uzalud? Ne, ali imamo još posla.

Moramo propisati posljedice koje proizilaze iz takvih ponašanja. Batina.

Ali, zašto, pa lijepo nam je, znamo šta smijemo – šta ne smijemo. Neće niko zgriješiti.

A, šta ako ipak zgriješi? Šta ćemo onda?

Htjeli vi to ili ne, takva ponašanja moraju imati kaznu za posljedicu. Nekoliko je razloga za to.

Prvo, počiniocu (teška riječ, ali tako je) ćete sankcijom „objasniti“ da je takvo ponašanje neprihvatljivo i imaće priliku da snosi posljedice.
Drugo, ostalim članovima tima ćete dati primjer i spriječiti da neki od njih učini isto.

Treće, pokazaćete da ste dosljedni u provođenju odluka, te da je princip jednak za sve. Možda strog, ali pravičan. Možda malo manje strog, ali pravičan. Nema miljenika, nema zaslužnih članova kojima ćemo progledati kroz prste. Ko je kriv – kriv je.

Alati za sankcionisanje nisu batine, bičevi, lomače ili vješala na glavnom gradskom trgu (ovo je onaj dio kada je počinilac primjer drugima).

Sankcije se propisuju zakonima koje donosi država i pravilima koja donosimo unutar kompanije. Čak i zakon propisuje da se posebno teške povrede radne discipline mogu sankcionisati otkazom. A, vi svojim pravilnicima prvo propišite kakve su to povrede (teže i lakše) i kako ćete ih sankcionisati (pismenim upozorenjem, novčanom kaznom, degradiranjem u hijerarhiji i tako dalje).

Kada imamo postavljen sistem u kojem znamo šta želimo, šta ne želimo i kako sankcionišemo kada se desi to što ne želimo – možemo biti sigurni da je svakom od članova vaše organizacije sve potpuno jasno.

Kada smo dosljedni u provođenju postavljenih ciljeva, nagrađivanju, ali i sankcionisanju negativnih akcija, onda možemo biti sigurni da smo napravili organizaciju koja se može uhvatiti u koštac sa bilo kakvim izazovima.

Tada imamo posvećen tim ljudi, koji će se boriti za zajedničke ciljeve, ali i sami identificirati one koji ih opstruiraju aktivnostima koje se kose sa našim vrijednostima.

Enisa Selmanović-Salkić

Autor opis: 
Voditeljica je pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.
Slika autora: 
O Autoru
Enisa Selmanović-Salkić
Video
IVICA JAKIĆ
Od fotografa glazbenih zvijezda do vizionara goriva budućnosti
JELENA ČAČULOVIĆ, WELTPLAST
Tvrtku tretiramo kao dijete u obitelji
PREDRAG ČOVIĆ, PREMIJER ZHŽ
Vratite se ovdje