Prije petnaestak godina, jedan stari vinar iz Hercegovine vidno se naljutio u razgovoru s uglednim gostima iz glavnoga grada koji su hvalili njegov chardonnay. "I što ću ja sa njim? Trebam se boriti sa cijelim svijetom koji uzgaja chardonnay i nikada neću ni primirisati vrhu. Al' nek svi oni probaju uzgojiti žilavku pa ćemo vidjeti čija je bolja."
Zima je bila s malo snijega. Uskoro će nas preplaviti medijski sadržaji o nesnosnim vrućinama, rekordnim temperaturama "ikada", ljetnim olujama s "rekordnim" oborinama, tučom, vjetrom. Požari će doći. Bez obzira jesu li se vremenske neprilike događale i ranije ili ne, bez obzira jesu li samo slijed ili odgovor prirode, događaji poput tih pripisat će se "klimatskim promjenama". Uzrok, barem dijela njih, bez sumnje je čovjek.
Piše: Bojan Šunjić, Manager.ba
Ljudska aktivnost i društveni razvoj donijeli su nam strojeve koji ne mogu bez sagorijevanja fosilnih goriva, industriju koja proizvodi metan i ispušta otpadne vode, gradove koji rasipaju umjetnu svijetlost, prerađenu hranu, aditive, pesticide,... Htjeli ili ne, svi smo dio te priče. Mi svakodnevno zagađenja stvaramo, mi i posljedice trpimo.
Svjetski odgovor izgleda općenito
Svijet se protiv klimatskih promjena bori "globalnom suradnjom", transformacijom ekonomije i promicanjem promjene stila života. Potpisuju se međunarodni sporazumi, koalicije, agende. Postavljeni su ciljevi održivog razvoja. Postavljeni su rokovi. O medijskim kampanjama ne treba ni pričati. O preusmjeravanju toka novca također.
Domaći odgovor nezaiteresiran i varljiv
Možda ćete pomisliti kako je na planetarnoj razini doprinos stakleničkih plinova nastalih u Bosni i Hercegovini relativno mali, ali priznajmo - Bosna i Hercegovina ima ekonomiju pet puta intenzivniju po udjelu proizvodnje stakleničkih plinova od EU.
Glavni energetski resurs zemlje su termoelektrane. Glavne industrijske grane, skoro nesmanjeno, ispuštaju otpad u rijeke. Javne agencije ne znaju otkuda teški metali u vodi koja dolazi s planina. Niti se trude saznati.
Istovremeno, BiH je potpisnica globalnog Pariškog klimatskog sporazuma. Potpisnica je i Zelene agende EU. Obavezali smo se smanjiti emisije stakleničkih plinova za više od jedne trećine do 2030. i skoro dvije trećine do 2050. u odnosu na one iz 1990. godine. Što smo uradili?
Dok su predstavnici naših vlasti potpisivali sporazume koji bi trebali dati doprinos naše zemlje zaštiti planeta i dalje su kao glavne investicije "gurali" nove blokove termoelektrana, zarad socijalnog mira poticali proizvodnju uglja, zarad "investitora" dopuštali pregrađivanje Neretve u njenom preostalom netaknutom dijelu, zatvarali oči nad posljedicama zagađenja voda, zraka, tla.
Naš odgovor mogao je i još uvijek može biti unosan
Bosna i Hercegovina i dalje ima prirodne resurse koji se, ispravnom politikom vlasti i domišljatošću i radom svakoga od nas mogu pretvoriti u prednost. Koliko god mi nezainteresirani bili, i ne baš uspješni u dosadašnjim "tranzicijama", svjetske agende i ciljevi otvaraju nam ogromne mogućnosti pretvoriti zelenu tranziciju u našu prednost, unosnu prednost.
Dok "nezainteresirano" javno elektroprivredno poduzeće i dalje sanja o termoelektranama, drugo svu svoju energiju proizvodi iz obnovljivih izvora. Ako nije do sada, uskoro će to biti prednost domaćih tvrtki na svjetskom tržištu.
Dok "nezainteresirani" sanjaju masovni turizam i gradske mega hotele, drugi se okreću malim smještajnim objektima daleko od gradova. Na svjetskom tržištu oni već imaju prednost.
Prije petnaestak godina, jedan stari vinar iz Hercegovine vidno se naljutio u razgovoru s uglednim gostima iz glavnoga grada koji su hvalili njegov chardonnay. "I što ću ja sa njim? Trebam se boriti sa cijelim svijetom koji uzgaja chardonnay i nikada neću ni primirisati vrhu. Al' nek svi oni probaju uzgojiti žilavku pa ćemo vidjeti čija je bolja." Njegova obiteljska vinarija danas osvaja prestižne svjetske nagrade. Sa hercegovačkom žilavkom, ne sa chardoneyom.
Vizionar Osman Pirija, u vrijeme vrhunca industrijalizacije ekonomije, a posebno poljoprivrede, tvrdio je kako su Hercegovina i njegov Hepok dosegli vrhunac i kako budućnost i rast treba graditi na nečemu drugom. Na poticanju malih poljoprivrednika, stočara, ratara, voćara i s njima povezanih malih proizvođača.
Zelena tranzicija, ciljevi održivog razvoja, ine svjetske inicijative i sporazumi, više nego ikad, danas otvaraju vrata za ostvarivanje njegove vizije.
Originalni mali proizvođači, pojedinci ili tvrtke, s proizvodima napravljenim domaćom energijom iz obnovljivih izvora, bez utrke za količinom opterećenom kemikalijama i sa znanjem o kvaliteti utemeljenom na tradiciji i autohtonosti, podupirući jedni druge i uz potporu vlasti, uskoro će imati izvrsne startne pozicije na tržištima diljem svijeta. Prije svega onim najrazvijenijim.
Političari ne trebaju puno mudrovati. Ne moraju ni puno "trošiti" u potrazi za popularnošću i glasovima. Dovoljno je poticati male proizvođače neopterećene avetima prošlosti, mitovima o usahlim "gigantima" i neovisne o tehnologijama trovanja planete. Svjetske "agende i tranzicije" uradit će ostalo. I eto i njima uspjeha.
Manager.ba
