Ljudski resursi

Odmori se, zaslužio si!

Tek što smo proslavili početak nove godine, proslavili ženska prava i Dan rada obilježili neradom, približava nam se i ono doba godine koje se zove „sezona godišnjih odmora“. Drugo ime je i „ono vrijeme kada krene posao“. Kako god okreneš, jedno isključuje drugo. 

Ne može i odmor i krenuo posao. Biće da može.

Od kada je svijeta i vijeka, u vrijeme kada ima najviše posla – najviše se odmara. Ne znam kako, ali tako je. A, i ne bi baš da analiziram. Neke stvari samo prihvatimo takve kakve su. 

Hrvatski

Vi da ležite, oni da rade

Znate ono kad ste glavni, pa sve znate i za sve vas pitaju? 

I dostupni ste 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici. Jer toliko je pitanja na koja samo vi znate odgovor.

Toliko je toga što samo vi znate uraditi. I vole vas, maze i paze. Kako i ne bi. Vi ste glavni! 

Vi pravite strategiju, vi kreirate biznis, vi ste nepobjedivi!

Ne, vi se bavite trivijalnim operativnim stvarima, brinete o toalet papiru, sijalicama, danima godišnjeg, zimnici. 

A, strategija? Pa, dešava se nekako.

Hrvatski

Poletimo visoko, da se bolje razbijemo

Počelo je. To smo čekali, tome smo se nadali. I dočekali spremni. Ma, više nego spremni! 

Kakve smo samo planove napravili i ciljeve postavili!

Sve što nikada nismo stigli, ima da stignemo ove godine.

Tri puta više, bolje i brže. Možda i četri, ako nas krene. 

Već oko polovine ozloglašenog Januara, popušta zanos i počinje panika.

Jer stići nećemo, ni blizu. Pa dobro, takav je Januar, zato je i ozloglašen. 

Hrvatski

Pare ili život?!

Za Manager.ba piše Enisa Selmanović-Salkić 

Pitanje koje je iz nekih drugih dimenzija prešlo u biznis. I ne na način na koji biste, možda pomislili. Neki ovo zovu i motivacija. 

O motivaciji se priča nadugo i naširoko. Baš je moderna.

Mislim, svi o njoj pričaju, pa je i možemo nazvati trendom. A, radi li se na motivaciji? Pa i radi, reći ćete.

Hrvatski

ŠTA SI MI TO REKAO?!

Za Manager.ba piše Enisa Selmanović - Salkić 

Sada je moderno razgovarati sa ljudima. Pitati ih šta misle, kako se osjećaju, boli li ih nešto. Šta misle o njegovom veličanstvu šefu. Slušati ih kako govore. Učiniti da to bude u opuštenoj atmosferi. Na osamljenom planinskom proplanku, uz cvrkut ptica i žubor potočića. Intimno. Bez svjedoka, nadasve. 

Lijepa jedna i idilična slika u kojoj se veliča dvosmjerna komunikacija, sve dok se mali ne okuraži i kaže šefu šta misli o njemu.

Hrvatski

Čovjek je čovjeku - kolega

Ne tako davno, pjevušili smo da u svijetu postoji jedno carstvo i u njemu caruje drugarstvo. U isto to vrijeme, svečano smo se zaklinjali da ćemo uvijek i zauvijek jedni drugima biti dobri drugovi i da ćemo svojim drugarstvom doći do vrhovnog cilja - bratstva i jedinstva. 

I ne samo da smo pjevušili, vjerovali smo i živjeli drugarstvo. A, biti drug značilo je poštovati, uvažavati, voljeti, pomagati i igrati se. I družiti se. Prošlo je to vrijeme, porasli smo, sada smo prijatelji, poznanici i kolege. 

Hrvatski

Neće, pa neće

Ima uvijek onaj jedan što uvijek širi pozitivnu energiju, radi za dvoje (čak i troje), malo jede, još manje spava, ali sretan. I gledaju ga ljudi, onako ispod oka, s' čuđenjem i pomalo tužno. Otme se poneki komentar tipa „šta će, jadan“ ili „šteta, mlad čovjek“. 

Naravno, ima tu i pozitivnih reakcija. Rijetko i stidljivo, ali ima. Ali takvi već imaju svoje firme, pa gledaju kako bi ga privukli sebi. Kako god, situacija i pojedinac na nivou izdvojenog incidenta. Zamalo. 

Hrvatski

Kako da mali postanu veliki?

Svi smo jednom bili mali. Mali ljudi sa velikim očekivanjima. Radoznali. Živahni (neki malo više).

Pa smo nespretno pravili prve korake. Tu i tamo, dobro se razbili, pa se preventivno držali bilo kakvog oslonca i uporišta.

Izgovarali prve riječi. Falilo je slova, ali nije nedostajalo dobre volje. Sklapali rečenice. Nespretne, ali su nas činile veoma sretnima.

Istraživali sve, divili se svemu. Malim i najmanjim stvarima.

Pravili malo veće korake, išli u škole i sanjali malo veće snove.

Hrvatski

Batina je iz raja izašla?

Prije nekih stotinjak godina, kada sam bila prvi razred osnovne škole, sjećam se da nam je naš divni učitelj pričao kako su se u njegovo vrijeme djeca kažnjavala udaranjem batinom ili linijarom po prstima ruku. Nije bilo ni posebnog obrazloženja, ni posebnog razloga, kažnjavalo se prema slobodnoj volji učitelja.

Hrvatski