Iz sadržaja časopisa za liderstvo i organizacijski razvoj qLife „Uspon regenerativnog društva“ (Jesen, 2018.). 

Tijekom 20. stoljeća razmjeri ljudskih potreba - i utjecaj zadovoljenja tih potreba na sposobnost ekološkog sustava (prirode) da i dalje osigurava njihovo zadovoljenje - dosegli su kritičnu točku.

U pokušajima da se pronađu odgovori na krizu stvoreni su temelji za različite paradigme održivosti o kojima se raspravlja u ovom članku.

Prva razmatrana paradigma nastala je u domeni javne politike.

Ujedinjeni narodi (UN), kao krovna svjetska organizacija, pokrenuli su projekt osmišljavanja zajedničkih mjerila, pokazatelja i strategija održivosti koja su se trebala prihvatiti globalnim konsenzusom.

Druga paradigma evoluirala je u privatnom sektoru u procesu nastojanja brojnih biznisa da odgovore na rizike, pritiske i nove mogućnosti koje su se otvarale u okvirima raznih inicijativa očuvanja okoliša.

Međutim, jedna i druga paradigma kritizirane su jer ne čine drugo nego perpetuiraju društvene strukture koje su najviše pridonijele stvaranju krize. 

Kritičari, naime, smatraju da krivicu za sadašnje stanje ne treba tražiti samo u sustavima proizvodnje ili načinima organiziranja gospodarstva već u samoj suštini – u svjetonazoru koji karakterizira današnje društvo.

Treća paradigma razmatrana u ovom članku evoluirala je iz koherentnog teorijskog okvira koji se naziva radikalni ekologizam koji se zalaže za duboke i radikalne promjene u strukturama društva i dominantnom svjetonazoru kako bi planet Zemlja i dalje ostao pogodan za život ljudi. 

Upravo ova paradigma predlaže regenerativni dizajn i razvoj.

Najvažniji elementi razvoja ekologizma vrte se oko dva pitanja:

1. Kako naučiti živjeti usklađeno s prirodom?

2. Kako svijet učiniti zdravijim mjestom za život te kako poticati životnost na cijelom planetu?

Ukoliko želite proširiti svoja razmišljanja o ovoj temi, cijeli članak možete pročitati u novom izdanju časopisa qLife. 

Vlastiti primjerak jesenskog izdanja qLife-a možete naručiti na ovom LINKU .

O autorici: 

Chrisna du Plessis, doktorica znanosti, predstojnica katedre za arhitekturu Sveučilišta Pretorija u Južnoj Africi.