Unatoč tomu što je europski kontinent domaćin velikom broju najrazvijenijih gospodarstava, u cijeloj Europskoj uniji ne postoji nijedna kompanija vrijedna trilijun (1.000 milijardi) dolara. 

Od samo 8 kompanija na svijetu koje u ovom trenutku imaju ovu vrijednost, njih 7 je iz SAD, a 1 iz Tajvana. S druge strane, ako pogledamo 10 najvećih europskih kompanija, njihova kombinirana tržišna kapitalizacija iznosi samo 2,5 trilijuna USD, što je upola manje od vrijednosti Applea i usporedivo s vrijednošću Alphabeta ili Amazona.

Zašto u cijeloj Europi ne postoje kompanije vrijedne trilijun dolara?

Dio odgovora leži u tome što su većina današnjih kompanija vrijednih trilijun USD ono što smatramo "tehnološkim gigantima". Kako bi ovo bolje razumjeli, pogledajmo zašto se brojne benzinske crpke nalaze na istim raskrižjima. Zar ne bi bilo logičnije da su raspoređene diljem grada?

Odgovor leži u - konkurenciji. Zamislimo grad u kojemu ljudi žele automobil puniti gorivom na najbližoj crpki. Kada bi benzinske crpke bile raspoređene diljem grada, svaka bi se željela što više približi mjestu gdje se nalazi većina kupaca ili gdje je zbog urbanističkih uvjeta njima najlakše doći. Tako bi se našle jedna pored druge.

Slično važi za tehnološke gigante – oni se pozicioniraju tamo gdje ima najviše korisnika. S obzirom kako SAD imaju ogromno tržište i visoku stopu prihvatanja novih tehnologija, logično je kako će se tamo rađati više tehnoloških kompanija, kako će veći broj njih preživljavati i biti uspješno, kao i kako će se tamo seliti druge tehnološke kompanije iz inozemstva.

Amerika vs. Europa

SAD i dalje važe za "zemlju prilika". O tome svjedoče i migracijski trendovi. 

Prema podacima UN-a, 20% svih emigranata u svetu živi baš u SAD. Ovo je veoma važno baš za tehnološke inovacije, jer su genijalni ljudi u svakoj populaciji veoma rijetki, pa je privlačenje izvan serijskih uspješnih pojedinaca prečica za uspjeh. Dobar primjer je upravo Elon Musk, koji svoju kompaniju Tesla nije izgradio u rodnoj Južnoj Africi, nego baš u SAD kao emigrant.

Važan je i opći institucionalni okvir. Ako ne vjerujete u važnost institucija kao dugoročnog faktora ekonomskog razvoja, dosta je samo pogledati rezultate ekonomskih performansi Sjeverne i Južne Koreje. U nešto bližem europskom okviru, usporedite kvalitetu Trabanta i Varburga, tehnoloških čuda Istočne Njemačke s onovremenim golfom dvojkom ako ne sa Audijem ili BMW.

U ovom domenu Europa prilično kaska za SAD. Tržište rada veoma je regulirano i fluktuacija radnika puno je slabija. Ovo djeluje kao super stvar ako ste zaposleni, ali je prilično nezgodno ako ste mali tehnološki startup koji u trenutku krize bira hoće li zaposliti novog inženjera. Zakon o radu u Francuskoj ima preko 3.000 strana, i tamo je lakše razvesti se nego otpustiti radnika.

Drugi razlog je integrirano i duboko financijsko tržište. 

EU još uvijek nije uspela u integraciji financijskih tržišta pojedinačnih zemalja članica, pa je kompanijama u Europi znatno teže pronaći investitore u ove, naročito rizične, poslovne pothvate poput tehnoloških inovacija. Europa pokušava ovo riješiti različitim programima potpore startupima i digitalnim kompanijama (tehnološki hubovi, inovacijski centri, financijski grantovi ili povoljni krediti) ali izgleda kako to nimalo nije dovoljno kako bi nadomjestilo tu razliku.

Treći važan razlog je demografija. 

Iako su demografska kretanja relativno loša i u Europi i u SAD, vidljiva razlika i dalje postoji. Uzmimo za primjer najmnogoljudniju državu EU – Njemačku: ona je posljednji put zabilježila pozitivnu stopu rađanja (TFR veći od 2.1) čak 1970. godine. U SAD, s druge strane, to se dogodilo tek 2008. Kontingent mladih ljudi relativno je i dalje veći u Americi nego u Europi, a upravo oni su glavni inovatori i poduzetnici, a ne umirovljenici zaljubljeni u tehnologiju.

Četvrti razlog je razlika u poduzetničkoj kulturi. 

U svakom društvu postoji mali broj inovatora i poduzetnika, zato je i važno je li kultura u kojoj žive takva da ohrabruje ljude na poduzetničke pothvate. Na jednoj strani imamo standardne probleme koji se spominju u ekonomskoj analizi, kao što su vladavina prava i pravna država, poslovna regulacija, visina poreza i slično.

Ali postoje i meke kulturološke mjere poduzetničke kulture, poput društvenih stavova prema poduzetnicima (igraju li pozitivnu ili negativnu društvenu ulogu, pridaje li im se društveni prestiž). Prilično je samo objašnjivo kako će zemlja gdje je san najvećeg broja mladih zaposliti se u državnoj službi gdje je posao siguran i ne radi se puno imati drugačije ishode nego zemlja gdje je san početi od nule i obogatiti se, kao u SAD.

Talas.rs | Manager.ba