Voda se na putu do potrošača obrađuje na različite načine kako bi bila upotrebljiva za piće i pranje, no to ne znači kako u njoj više nema mikroorganizama. Metode koje se i danas koriste za dezinfekciju vode putem klora i drugih kemijskih tvari zastarjele su i mogu dovesti do učinka štetnog za zdravlje i okoliš. 

Voda je jedna od najvažnijih sirovina bez koje život na planeti Zemlji ne bi bio moguć. Ona je najpokretljiviji resurs s velikom moći primanja i transporta najraznovrsniji tvari među kojima su i zagađivači. Svakom upotrebom vode iz brojnih vodoopskrbnih sustava za različite namjene dolazi do promjene njenih fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki.

Piše: Dalila Ivanković Memić, dr. sci 

Od kada postoji živi svijet na Zemlji, voda se koristila i pomalo zagađivala biljnim, životinjskim i ljudskim otpacima. U početku je to malo utjecalo na zagađivanje voda, jer se organski otpad razgrađivao pomoću zraka, uglavnom na korisne tvari. Priroda je tada bila sposobna sama pročistiti te količine vode. 

Razvojem ljudske zajednice količina organskih otpadnih voda se znatno povećala. U zagađivanju životne sredine presudnu ulogu ima čovjek sa svojim aktivnostima. Mnoge zagađujuće tvari koje čovjek proizvodi u okviru svojih raznovrsnih aktivnosti dospijevaju u prirodne vode. Mineralna gnojiva, organske tvari (otpadne tvari iz ljudskih naselja, industrije, poljoprivrede i stočarstva), neorganske tvari i minerali, sedimentne tvari. Ljudske aktivnosti uzročnici su anorganskog i mikrobiološkog te organskog onečišćenja vode, kao npr. poljoprivreda i šumarstvo (zbog ekstenzivne primjene pesticida i uzgoja životinja), razne industrijske grane (kemijska, metalna, proizvodnja električne energije, prehrambena, eksploatacija uglja).

U zaštiti životne sredine, posebno u oblasti vodenih resursa, veliki problem predstavlja kvaliteta površinskih slatkih voda. Upravo zagađenje površinskih slatkih voda izravno utječe i na zagađenje vode koja dospijeva do čovjeka. Voda se na putu do potrošača obrađuje na različite načine kako bi bila upotrebljiva za piće i pranje, no to ne znači kako u njoj više nema mikroorganizama. 

Šta možemo napraviti? Kako se možemo zaštiti? Kako preventivno djelovati?

Dezinfekcija vode je jedini pravi izbor. Doziranje klora, klor dioksida, hipoklorita i drugih kemijskih tvari za dezinfekciju vode može dovesti do učinka štetnog za zdravlje i okoliš. 

Najučinkovitiji način uništavanja mikroba i sprečavanje mogućih bolesti je dezinfekcija vode pomoću UV (ultraljubičastog) svjetla. UV tehnologijom moguće je uništiti 99,99% svih patogena. U sekundi, bez kemikalija, učinkovito i pouzdano, bez obzira koristi li se kao dodatak za višestruki korak u programu obrade vode ili zasebno, UV svjetlo počinje igrati veoma značajnu ulogu u svijetu tehnologije za vodu, a njegova upotreba je rasprostranjena u svijetu već dugi niz godina.

UV zračenje dio je prirodne sunčeve svjetlosti. Već je u 19. stoljeću, ustanovljeno kako sunčeva svijetlost djeluje antibakterijski, no tek su kasnija istraživanja pokazala kako antibakterijski učinak sunčeve svjetlosti ne dolazi od vidljive, već od nevidljive svjetlosti. Daljnjim razvojem tehnologije, utvrđeno je kako se najbolji biocidni rezultati postižu upravo UVC (kratkovalnim) zračenjem pri valnoj duljini od 254 nm.  

UV sustavi za dezinfekciju vode namijenjeni su za dezinfekciju vode u javnim i privatnim vodovodima, industriji, bolnicama, hotelima i domaćinstvima. Primjenjuju se u svim objektima gdje je potrebna dezinfekcija i zaštita vode od virusa i bakterija. UV zrake trajno i učinkovito uništavaju takve mikroorganizme, bez štetnih kemijskih spojeva. UV sustavi se lako instaliraju u vodovodne instalacije, uz manje prilagodbe. Voda ostaje nepromijenjenog okusa, boje i mirisa.

Zračenje pri valnoj duljini od otprilike 254 nm probija stjenku stanice i apsorbira se u stanici, odnosno molekulama DNA i RNA te razorno djeluje na strukturu molekule, sprječavajući daljnju replikaciju stanice. 
 

Prednosti UV dezinfekcije:

•    UV zrake učinkovito i trajno uništavaju opasne mikroorganizme (bakterije, viruse…),
•    Nema štetnih kemijskih spojeva i nusprodukata,
•    UV sustavi se lako instaliraju u vodovodne instalacije, uz manje prilagodbe,
•    UV svjetiljka se lako zamjenjuje,
•    UV zrake ne utječu na okus i miris vode.

Danas je u Europi, dezinfekcija UV zračenjem prisutna u preko tri tisuće ustanova za obradu i pripremu pitke vode. Nove tehnologije primjene UV zračenja, za pripremu vode za piće, svakodnevno se razvijaju. 

Dezinfekcija vode UV zračenjem jedno je od suvremenih rješenja za filtriranje i tretiranje pitke vode u domaćinstvu i industriji dostupno i u Bosni i Hercegovini, a nudi ga tvrtka Nobel Corporation iz Mostara.

Manager.ba