BIZNISMENI
Tamo gdje vi vidite hrpu smeća, ovaj čovjek vidi zaradu
Manager.ba/novac.jutarnji.hr Svijet 18 studenog, 2019
Izvor fotografije:
novac.jutarnji.hr

Zato u Švedskoj, koja je davno prihvatila da je ekologija jako bitna, sve djeluje kao da ne postoji nijedna druga vrijednost, čak ni religija, koja bi bila toliko važna kao što su to ekologija i djetinjstvo. Svi su osjetljivi na to.

 

Motajući se po pogonima Sysava svakome postane jasno gdje nastaju ideje za distopijsko okruženje Blade Runnera.

Tamnozeleni kombi s blatom po podu kabine prilično je brzo uletio u ogroman hangar i zavukao se uz jednu stranu, parkiravši se pored prljavog staklenog zida koji se prostirao cijelom dužinom hangara.

S one strane sve je bilo osvijetljeno žutim svjetlom.

Gomila neprepoznatljivog smeća ispunjavala je veliki prostor s druge strane stakla, pogled prema dolje otkrivao je da je riječ o velikoj rupi, bazenu gotovo olimpijskih mjera koji je ispunjen smećem.

Iznad svega pojavila bi se velika čelična šaka na tračnici sa zastrašujućim kandžama koja bi se spustila u smeće, zgrabila gomilu krupnog otpada i podigla se uvis istovarivši ga negdje na drugu stranu.

Neupućenom bi izgledalo kao da smeće s jedne gomile prebacuje na drugu, a onda bi se ukazala tračnica kojom se smeće transportiralo negdje dalje, u dio hangara koji se nije vidio.

Iz kombija se nije smjelo izaći zbog sigurnosti, iako se nema gdje otići, niti na bilo koji način biti u kontaktu s otpadom i na njemu se ozlijediti.

Odnos prema prirodi

Sigurnosno pravilo, a s time se nitko ne zeza u Švedskoj. Jednostavno je tako.

Kombi se ne smije napustiti ni u jednom trenutku, čak ni ako ste princ koji dođe u posjet najuspješnijoj tvornici za preradu otpada u Švedskoj.

Princ se vozi u istom kombiju, nema pravo na privilegiju limuzine.

Fotografiranje je dozvoljeno, ali se ne može uhvatiti upotrebljiv kadar. Nema šetnje.

Samo zaposleni slobodno hodaju, ostali imaju vodiče, pratnju koja uredno upozorava da se nigdje ne smije šetati.

No, ono što se vidi, ostatak života ili sâm život iskazan u otpadu, je fascinantno.

Sysav je pravo mjesto za provjeru vlastitog odnosa prema prirodi.

Ili će posjetitelj postati ekološki svjestan gdje živi i koji su rezultati tog života ili će si potvrditi da je idiot i beskorisna štetočina na ovom planetu.

To mu nitko neće reći, iako ne može izaći isti nakon posjeta tvrtki koja se bavi preradom otpada.

- Prosječan Amerikanac godišnje proizvede 800 kilograma otpada - kaže u jednom trenutku Rustan Nilsson, ekološki edukator i PR švedske tvrtke za zbrinjavanje otpada Sysav.

To je tvornica novca.

Oni su dokaz da se treba baviti otpadom jer se na tome može zaraditi, a i napraviti dobro djelo.

Sysav je tvrtka koja je 1973. godine organizirana po nekom socijalističkom modelu kapitalizma, u smislu da vlasništvo dijeli 14 općina.

U njoj je zaposleno 300-tinjak osoba, a profit se stalno ulaže u modernizaciju i unapređenje proizvodnje, načina na koji se obrađuje otpad.

To je jedna od najmodernijih tvrtki za zbrinjavanje otpada.

Prošle godine su 97 % razdvojenog otpada iskoristili kao materijal ili energiju, a proizvodnjom energije osigurali su 60 % toplinske energije za Malmö, treći po veličini grad u Švedskoj, i nedaleki Burlöv. Riječ je o ukupno oko 290 tisuća stanovnika.

Prošle su godine zbrinuli 814 tona otpada, od kojih je 61.100 tona bila hrana iz domaćinstava i raznih restorana, a opasni otpad je iznosio 39.100 tona.

Oni kupuju otpad.

Otkupe, prerade pa prodaju

Jako su zadovoljni kada kupe britanski otpad, kada njihovi brokeri dogovore dobru cijenu, jer onda naplate razvrstani otpad koji primaju, dodatno ga vraćaju industriji za ponovnu upotrebu, a velik dio koriste za proizvodnju toplinske energije s četiri ogromna bojlera.

Trostruko zarađuju na otpadu. Spomenutih 800 kilograma otpada jednog Amerikanca je količina nad kojom se treba zamisliti.

To je nekih 75 kilograma mjesečno, više od dva kilograma dnevno. Dva kilograma?

Unese li čovjek toliko novih stvari u svoju kuću, na posao, faks, bilo gdje?

Kako onda uspijeva napraviti dva kilograma otpada dnevno, kad bi to bi trebao biti neki ostatak, višak, neupotrebljivi dio nekih drugih stvari?

I nema odmora, svaki dan prosječni Amerikanac proizvodi dva kilograma otpada, uporno, vrijedno, kao da mu je to zadatak kojem se posvećuje, a ne nusprodukt običnog života.

Šveđani godišnje proizvedu oko 500 kilograma, ali najveća opasnost čovječanstvu prijeti iz Indije. Ne zbog mnogoljudnosti, nego zbog ekonomskog rasta.

Ljudi u bogatijim zemljama proizvode više otpada.

To statistika govori, a ako se uzme u obzir da u ovom trenutku na svijetu postoji odjevnih predmeta za sljedećih pet generacija, a modna industrija se ne osjeća ugroženom jer potražnja i dalje postoji, jasno je kuda se krećemo.

- Kako ćete riješiti problem odlaganja otpada jedne kuće, ako ne smijete izaći iz nje? - u jednom trenutku svog predavanja posjetitelje Sysava pita Rustan.

Kao iskusni PR-ovac, nekadašnji profesor zna kako suptilno osvojiti publiku.

Prikaže pritom crtež male kućice na brežuljku, idile iz dječjih slikovnica, i niže odgovore koje su mu ranije ponudili pa opisuje kako je jedan broker predložio iskapanje tunela, podzemnog odlagališta, neki bankar je priznao da bi bacao otpad preko ograde, a onda Rustan promijeni perspektivu svima u dvorani za predavanja.

- Ništa od navedenoga ne dolazi u obzir jer nije riječ o jednoj kućici, nego o planetu. Riječ je o Zemlji, a mi nemamo rezervni planet i nemamo ogradu za prebacivanje otpada. Nemamo gdje iskopati tunel ili podzemno odlagalište.

Priroda i djetinjstvo

Naš otpad moramo riješiti tu gdje jesmo - ukazuje na činjenicu koju je nemoguće ignorirati.

Zato u Švedskoj, koja je davno prihvatila da je ekologija jako bitna, sve djeluje kao da ne postoji nijedna druga vrijednost, čak ni religija, koja bi bila toliko važna kao što su to ekologija i djetinjstvo. Svi su osjetljivi na to.

Djeca moraju imati sve što im društvo može ponuditi za lijepo djetinjstvo, a priroda se čuva svagdje. Cigarete se gase na podu, ali se ljudi nakon toga prignu i pokupe opušak. Neugodno im je ostavljati ga iza sebe. -

Ne, nisu Šveđani pametniji od drugih - smije se Rustan.

- Prema znanstvenicima, ljudska vrsta čak nije ni osobito pametna, ali je ono što je promijenilo odnos Šveđana prema otpadu bio zakon. Zakonske odredbe s visokim kaznama su ono što je mijenjalo ponašanja i raspoloženje ljudi - govori Nilsson opisujući kako su prve zakonske odredbe koje su uvjetovale promjenu ponašanja donesene prije više od 40 godina.

- Ljude je nemoguće ili jako teško mijenjati, ali mogu se mijenjati vrijednosti u životu - govori.

Navodi primjer kako se nitko ne bori protiv Crnog petka (Black Friday), ali se uz njega uvodi White Monday (Bijeli ponedjeljak) kao dan u kojem se ne kupuju nove stvari, nego se popravljaju dobre od prošlih sezona.

Tada se prodaju rabljene stvari, postolari spuštaju cijene svojih usluga i sve su aktivnosti usmjerene prema tome da se ne stvara novi otpad. U prilog tome u prezentaciji prikazuje i fotografiju na kojoj je surfer na dasci i tekst: “Ovako se čuva planet”.

Sljedeća, ona na kojoj je muškarac na jet-skiju, ima potpis koji kazuje da se tako ne čuva okolina. To je ono što dodatno rade, mijenjaju svijest o otpadu.

Mijenjaju jednog po jednog čovjeka.

Možda će jednoga dana biti rezervat u kojem će ljudima pokazivati kako se može živjeti u suvremenom svijetu i biti frend s prirodom.

Pokazivat će to onima koji su se zezali s budućnošću, kao cvrčak u onoj basni. Samo što je ovo stvarnost, pa je bliže hororu.

Tagovi:
Najnovije vijesti
Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce