Antimonopolski zakoni ne čine dovoljno, jer se odnose samo na kompanije koje ne proizvode nikakvu fizičku robu, zbog čega stručnjaci smatraju da je došlo vrijeme za pregovore o novom setu pravila. U suprotnom, u ekonomiji budućnosti dominirati će samo nekolicina kompanija.

Još postoje ljudi koji misle da Amazon nije ništa drugo do online verzija robne kuće. Ali ona je mnogo više od toga: To je brzorastući globalni internet gigant, koji mijenja način na koji kupujemo i koji istovremeno osvaja sve više tržišta, koristeći Alexu prilikom prikupljanja velikog broja osobnih podataka korisnika direktno iz njihovih dnevnih soba, a koja sada traži pristup na prednja vrata i ulaz u domove svojih korisnika, kako bi mogla isporučiti pakete čak i kada nikog nema u kući.

Facebook je odavno postao mnogo više od društvene mreže za ćaskanje s prijateljima. To je medijska kompanija koja zarađuje milijarde u oglašavanju distribuiranjem sadržaja bez provjere.

Popis primjera (Google i Alphabet) se nastavlja. Ono što svi imaju zajedničko su stope rasta, koje bi bile neizvodive u analognoj ekonomiji, i opasna količina moći, zbog koje se sve više suočavaju s političkim prijetnjama koje bi usporile njihov napredak. Napori Europske unije da ograniči moć Googlea i Amazona na europskom tržištu u SAD-u su proglašeni za protekcionizam i pokušaj Europljana da zaštite vlastitu inferiornu digitalnu ekonomiju. Međutim, sada su čak i političari i ekonomisti u SAD-u počeli razgovarati o mogućnostima razbijanja internet giganata, što govori u prilog tome da se raspoloženje drastično promijenilo.

Republikanci su oduvijek bili skeptični prema gigantima Silikonske doline, koji su otvoreno iskazivali podršku demokratama. Ipak, čak su i demokrate počele sumnjati u kompanije, a naročito za vrijeme predsjedničke izborne kampanje koja je pokazala da se poslovni model, koji su vodili Facebook, Google i Twitter pokazao posebno pogodnim za Donalda Trumpa. Naime, njihove platforme su distribuirale milijune informacija sa desničarskom propagandom, kojima je Rusija nastojala utjecati na američko glasanje. Taj problem je toliko odmakao da je uloga internetskih kompanija trenutno predmet istrage u Kongresu SAD-a.

Koliko god su ocjene kritičara različite, oni su u pravu. Postoji, naravno, pregršt prednosti, koje je donijela digitalizacija. Digitalni kapitalizam zahtijeva uvođenje novih pravila, jer stari zakoni više nisu efikasni. Stari zakoni su napravljeni za privredu koja se bavi stvarnom robom i za koju je cijena bila važan faktor i koja se mogla oporezivati, kontrolirati i, ako je potrebno, prilagoditi. Sa druge strane, digitalna ekonomija je bazirana na algoritmima, a kompanije koje predstavljaju najvažnije igrače na tržištu ne kreiraju nikakve materijalne proizvode. Naprotiv, građani koriste njihove besplatne usluge, plaćajući ove usluge davanjem podataka. Zbog toga Google i Facebook ne strahuju od konkurencije.

“The winner takes it all” je darvinistički zakon digitalne ekonomije i razlog zašto današnja ekonomija pokazuje sklonost ka kreiranju monopola. Ali to su monopoli koji se ne mogu riješiti uz pomoć klasičnih alata antimonopolskog prava. Zbog toga se moć poduzeća i zloupotreba te moći moraju redefinirati. Ne može se dozvoliti da ove izuzetno velike kompanije dolaze u situaciju da mogu progutati potencijalne rivale ne dajući im ni priliku da se počnu razvijati. Zbog toga akvizicije kompanija moraju biti mnogo striktnije nadgledane i blokirane, ako je neophodno.

Drugo, mora se utvrditi tko posjeduje prikupljene podatke i da li to treba biti dostupno konkurentima i da li potrošači trebaju dobiti više od mogućnosti besplatnog internet pretraživanja.

Treće, onima koji distribuiraju sadržaj ne može se dozvoliti da odbace odgovornost za taj sadržaj: lažne vijesti i govor mržnje se ne smiju tolerirati.

I konačno, oni koji zarađuju puno novca moraju također platiti mnogo poreza i to ne samo kod kuće, već u svim zemljama u kojima posluju.

Transformiranje ovih zahtjeva u konkretne propise je komplicirano, a većina se može riješiti samo na međunarodnom nivou. Ali to ne znači da svaka vlada ne bi trebala odraditi svoj dio posla.